Mislim na dobijanje vize i boravišnih dokumenata generalno. A, USMLE je definitivno najteži nostrifikacioni ispit za lekare na svetu, tako da su svi drugi- po difoltu i kanadski- lakši. Ne znam kako je tamo za specijalizacije. Pretpostavljam da je nostrifikacija moguća, ali verovatno dugo traje, pošto oni imaju jako rigorozne i sistematizovane programe za sve specijalizacije, a neki od naših programa nisu ažurirani godinama. Kako god, najbitnije je da su tamo specijalizacije (Residency) plaćene tokom celog trajanja jer podrazumevaju puno rada i dežuranja u bolnicama. Ne znam koje su pare u pitanju, ali je sigurno dovoljno za normalan život, tako da i opcija ponovnog specijaliziranja nije toliko strašna. Hm... Evropa je definitivno socijalno uređenija od Amerike, ali mene su uvek kao potencijalna destinacija za emigraciju privlačile SAD, bez obzira na sve njihove mane. Eventualno Kanada. Međutim, takva odluka zahteva mnogo hrabrosti, odgovornosti, pripreme i planiranja. Meni se ne sviđa što, u SAD barem, ne znam važi li isto za Kanadu, ne postoji institucija lekara opšte prakse, tj. praktično si obavezan da specijaliziraš nešto ako hoćeš da radiš. Posao koji kod nas obavljaju lekari opšte prakse tamo rade specijalisti porodične medicine (Family Medicine), koja traje tri godine i može se uporediti sa našom specijalizacijom opšte medicine. Jao, nemački sam 4 godine učio u gimnaziji kao drugi strani jezik i sve 4 imao peticu, ali od sramote ni samom sebi ne smem da priznam koliko slabo znam taj jezik! U svakom slučaju, planiram najviše dve godine da čekam i vidim šta će biti sa tim specijalizacijama, hoću da se bavim suštinskom, kliničkom medicinom, a opšta praksa se svela na administrativni rad: pišeš recepte, pišeš upute, eventualno meriš pritisak. Svakom je svoje najbolje, pa tako i meni, ali ako se ovde ništa ne promeni, šta ću, gledaću da zapalim negde preko. Od SAD sam odustao, previše posla oko nostrifikacije ima. Italija mi deluje privlačno: lepa zemlja, relativno blizu, odlična hrana, relativno lak jezik za naučiti, a ljudi nisu uštogljeni kao Zapadnoevropljani, već su otvoreni, bučni i drčni, vrlo slični nama. Moram se raspitati kakva je tamo situacija što se tiče struke, a i na ovu krizu se ne bih upustio u sve to, treba malo sačekati.