Caffe Atelje

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni je svaka pesma...ili bar uglavnom vecina...tuzna...svi tekstovi su neka nostalgija...izgubljenost...nemoc...ili gnev...agresija...ili iluzorna ljubav...snovi...
retko koja mi je iskreno pozitivna...
U tome je čar...Ne volim pozitivne pesme ..One me bacaju u depru ..Isto i komedije ..
Mene melanholične i setne stvari drže, naravno i morbidne...
 


Zdravo mraku,moj stari druže...
Došao sam da popričam sa tobom opet,
Jer je vizija,blago zastrašujuća...
Ostavila svoje seme dok sam spavao
I vizija-
Koja je posadjena u mom mozgu
I dalje postoji,
Unutar zvuka tišine...

U neumornim snovima ja hodao sam sam...
Uske ulice popločane kamenom...
Ispod ulične lampe
Odvrnuo sam svoju kragnu za vlažno i hladno,
Kada su mi oči ubole
Bljeskovi neonskog svetla
Koje je podelilo noć
I dodirnulo zvuk tišine...

I na golom svetlu video sam-
Deset hiljada ljudi,možda više-
Ljudi pričaju bez razgovora,
Ljudi čuju i bez slušanja,
Ljudi pišu pesme, koje glasovi nikada ne dele
I niko se nije usudio
Poremetiti zvuk tišine...
"Budale," rekao sam,"vi ne znate
Nauka kao rak raste,
Uzmite moje ruke kako bih mogao do vas dopreti."
Ali moje reči,kao nečujne kišne kapi su pale
I odjekivale u bunarima tišine....

I ljudi su se klanjali i molili
Neonskom Bogu koga su napravili-
I znak je odbljesnuo svoje upozorenje
U rečima koje je formirao.
I znaci su rekli:"Reči proroka su ispisane
Na zidovima podzemlja
I hodnika grada
I šaputane su u zvuku tišine....
 


Zdravo mraku,moj stari druže...
Došao sam da popričam sa tobom opet,
Jer je vizija,blago zastrašujuća...
Ostavila svoje seme dok sam spavao
I vizija-
Koja je posadjena u mom mozgu
I dalje postoji,
Unutar zvuka tišine...

U neumornim snovima ja hodao sam sam...
Uske ulice popločane kamenom...
Ispod ulične lampe
Odvrnuo sam svoju kragnu za vlažno i hladno,
Kada su mi oči ubole
Bljeskovi neonskog svetla
Koje je podelilo noć
I dodirnulo zvuk tišine...

I na golom svetlu video sam-
Deset hiljada ljudi,možda više-
Ljudi pričaju bez razgovora,
Ljudi čuju i bez slušanja,
Ljudi pišu pesme, koje glasovi nikada ne dele
I niko se nije usudio
Poremetiti zvuk tišine...
"Budale," rekao sam,"vi ne znate
Nauka kao rak raste,
Uzmite moje ruke kako bih mogao do vas dopreti."
Ali moje reči,kao nečujne kišne kapi su pale
I odjekivale u bunarima tišine....

I ljudi su se klanjali i molili
Neonskom Bogu koga su napravili-
I znak je odbljesnuo svoje upozorenje
U rečima koje je formirao.
I znaci su rekli:"Reči proroka su ispisane
Na zidovima podzemlja
I hodnika grada
I šaputane su u zvuku tišine....
Hvala Leptirice
 
Laku noc...

@Neprilagođena :zag:

giphy.gif
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top