Kad bih mogao da biram bio bih Hadrijan... nisi videla srce pored njegovog imena... bio je dasa... obišao celo carstvo dva puta... bezbroj građevina lično projektovao... sve ono što se vidi da je lepo i očuvano (npr Partenon u Rimu) je on projektovao... a nije bio loš čovek... zapravo imao je jednu mrlju... povredio je, u stvari oslepeo svog roba ali na jedno oko... nudio mu je pola carstva kao iskupljenje... rob nije hteo ništa... na kraju ga je pitao šta hoćeš? ...a rob je odgovorio - moje oko... bio je i duhovit... jednom je zateko u javnom kupatilu nekog propalog biznismena kako se leđima trlja o zid jer nije imao više roba da to radi... sažalio se i poklonio mu roba... drugi dan je zateko 20 njih kako se taru o zid ... naravno očekujući da im Hadrijan pokloni robove... kad su to i zatražili od njega on im je odgovorio - trljate leđa jedan drugom...
Što je taj Hadrijan bio duhovit čola

...mogu i da razmem zašto si ga svrstao u krem, ali zašto Marko Antonije?
Da li su stvarno imperatori imali hareme,sa tolikim ženama?
Smisliće Lako nešto... šta kažeta na ... recimo... Muzaonica... Muzikaonica... Sviraonica...Cafe zbogom pameti... Welcome to paradise ... Welcome to the machine ... Mental mechanism... Soul hospital...videćemo..
Neh,nekako mi je čudno zvuči kafe Muzaonica,pomisiće ljudi svašta,a i ovi mašinski nazivi ne idu...ne kalimo ovde čelik,niti vrtimo šrafove....slušamo muziku.
Stabilnu vezu,koja ima izgleda da preraste u nešto veće...znaš već.
Nema zverki ali ima recimo saobraćajki... boleštije takođe... tako da potreba za nastavkom srećnog niza postoji i dalje. Što se tiče tih nežnih strana... napravio je Laki pun krug oko svega i zaključio da sve treba gledati sa vedrije strane... u jednostavnosti je rešenje...
Sa kojima se uspešno nosimo,mislim može i da te ubije slika ako ne pazš,ili da ti se omakne kad čistiš prozore dva metra od zemlje,sapleteš se od stepenik...život je đungla,ima mnogo kreativnih načina da završiš trku života.
Pa dobro jeli taj krug zatvoren ili se pojavljuju neke rupice...znaš ono taman misliš da si konačno shvatio suštinu,kad nešto iskrsne i opet nanovo...padanje,ustajanje,puzanje,hodanje,neko stagniranje....uvek se čini da nedostaje još neka karika ,misliš tu je na domaku ruklu,pružaš ruke,ali nikako da je ščepaš,stalno se izmiče.A da je u jednostavnosti rešenje...davno su rekli mudraci,samo mi često komplikujemo,valjda da ne bi bilo dosadno.
Ne, toliko neću čekati ... ja sam vatreni fan srećnog niza... jako poštujem sreću koja me je zadesila... moram da produžim niz...
Simple ,pozdravili te fanovi srećnog nuza...okačio sam im onu tvoju besedu o opstanku...i počeli ljudi da misle da ima nešto više od slučajnosti...veruju da su
jako posebni.
Mislim da smo ti već otvorili lobanju... sad još malo da pročačkamo i prespojimo neke žice.
Nadam se da znate šta radite...i nemojte prljavim rukama da čeprkate po kablićima i čipovima,a ako vidite neku crvenu žicu,zaobiđite je pleas...vezali mi protiv uroka.
Sada ću vam ispričati priču o Do U Tango ... čisto da demonstriram kako je prog zahtevna muzika..
Meni tekstovi i nisu nešto,ali zato instrumental....zato ja i ne razumem prog stvari,sve je to tako upokavano da treba sesti i utrošiti vremena ,da bi se klupko odmotalo i došlo do igle.
Nego,kako možeš da znaš da se ti isečci koje si naveo, odvijaju baš prema toj priči...da li ima neko pravilo ili svako može da ispriča svoju priču,samo da ostane veran u nekim granicama ....npr. možda neko pomisli da je ovo u stvari ratna ljubavna priča između lokalne devojke i okupatora, zaljubili se ko u svakom ratu i sad ona želi da izađu iz surove stvarnosti i da plesom pobegnu od realnosti,ali ne ide to tako lako,što se da i čuti...to mene kopka.
