viktorija_00
Zainteresovan član
- Poruka
- 329
Volela bih da cujem Vasa iskustva u vezi trazenja posla.Vasa iskustva preko oglasa iz novina i sajtova za trazenje posla i sa Nacionalnom sluzbom za zaposljavanje?Dali Vam se cini da je to sve ispiranje mozga,sprdnja i izivljavanje nad onima koji traze posao?Moze li se to sankcionisati?Prenecu iskustvo jednog gospodina koji je trazio posao :
Citiram:
"Meni se čini da su ti oglasi čista glupost i ispiranje mozga.
Zovem za radno mesto kuhara ( telefonom).Javi se muški glas, koji odgovara:"Mesto je već davno popunjeno i nema potrebe za daljom potragom.Hvala i doviđenja." Za sedmicu dana tj.za sledeći izlazak novina – opet isti oglas i ponovo zovem.Isti odgovor – pa se pitam ko je tu lud ili zbunjen? Za sledecu sedmicu opet isto i onda je prestao taj oglas.Mesec dana se pojavljivao taj oglas u novinama, a kada nazovete uvek su popunjeni.
Oglas broj 2: Kafić traži konobara na neodređeno radno vreme.Nemam baš kvalifikaciju za konobara,ali pomislih, mnogi ne traže kvalifikaciju već da znaš da radis.Dobar dan, ja sam taj i taj – javljam se u vezi oglasa za posao... Zao mi je ,zakasnili ste ,radno mesto već popunjeno.
Pa,novine su tek izašle? Vec smo našli konobaricu, vi ste muško, radi konobarice dolazi u kafić više ljudi.
Nisam to znao,da me vi niste sada informisali – kažem ja vlasniku. On meni – a vi se to sprdate sa mnom?
Ne, nego otkud vam tvrdnja da konobarica donosi više posla,nego muškarac za šankom? Zar smo mi muški u tome degradirani, ima puno kafića i restorana gde rade muškarci ili mešano oba pola.Vlasnik na to reče – nemamo što pričati,mesto je popunjeno i probajte negde drugde.I čuje se klik – prekid veze.
Oglas broj 3: Traži se poslastičar i osoba za prodaju sladoleda.Zovem!Javi se ženski glas.Mi tražimo devojku i to što mlađu. Koliko vam godina – kaže vlasnica? Blizu 40-te! A,ne, ne, prestari ste za taj posao i verovatno niste atraktivni – kaže ona meni.Ali nigde niste naveli da osoba mora biti žensko i da obavezno mora biti mlađa! Rekla sam vam ovo radno meesto nije za vas i poklopi slušalicu.
Ni taj nije „upalio“ -nisam žensko, em sam prestar, em nisam „atraktivan“. Dobro me nije pitala koliko kose imam na glavi ili broj cipela. Često puta su oglasi šturi, a kada nazovete – ne odgovarate njihovim kriterijumima.Sve mi se čini da je to čista smejurija,formalnost i glupost!
Oglas broj 4: Traži se stolar za rad u uhodanoj radnji sa ili bez iskustva. Idem pokušati jer nemam šta izgubiti – da vidimo što ću tu doživeti. Nisam se trebao ni predstaviti,opet gazda pitao koliko imam godina? Lagao sam i rekao 30 godina, da čujem što će reći. Gazda: - sada momentalno ne trebam radnika, ali očekujem malo veći obim poslova, pa da se unapred osiguram, da imam spremnog čoveka. Pitam – a kada biste vi to onda trebali? Gazda: - za otprilike za 2 ili 3 meseca.
Vi tražite stolara sa ili bez kvalifikacije za unapred, možda moguć posao? A možda i ne ako se nešto izjalovi? - Da, imam jednog mladog dečka tu iz susedstva koji je izrazio želju da radi kod mene, sa ocem sam dobar prijatelj, tako da ću najverovatnije uzeti njega. Pitam,a čemu onda oglas u novinama? Kaže on: gospodine vi ili ste naivni ili mislite da ćete preko oglasa naći posao?! Ne razumem – pravim se blesav! Oglasi su vam čista formalnost i glupost. Gde ste još čuli da je neko našao posao preko oglasa? I kaže,moram ići raditi i nemojte više zvati.
Zanimljivo razmišljanje! Možda bude trebao radnika, a možda i ne? Možda bude imao veći obim poslova, a možda i ne? Možda uzme dečka iz susedstva, a možda i ne?Zivot ti se smuči – kada čuješ takvo razmišljanja naših privatnika.
Oglas broj 5: Traži se akviziter za prodaju knjiga.Obavezno automobil, vozačka dozvola, poznavanje rada na računaru itd. Ispunjavam uslove i zanima me komunikacija sa vlasnikom. Nakon što sam se lažno predstavio, jer nisam želeo reći svoje pravo ime i prezime, vlasnik kaže nema problema – dođite i sve se dogovorimo. Kažem ja, kažite mi bar neke osnovne elemente toga posla da vidim jesam li ja za taj posao ili nisam?
On meni:imate probno 3 meseca rada. Plaćeni ste po učinku, koliko knjiga prodate – odbija vam se određeni procenat i to je vaša zarada! Zanima me,a ko plaća benzin ili topli obrok.
E, dragi moj – kaže on meni – mnoge firme ne plaćaju ni benzin, ni topli obrok, to je na vama, da to rešite kako znate. Ja sam šokiran! Hvata me fras!Zadavio bih toga čoveka! Svašta mi leti kroz glavu! Vaša celokupna zarada svodi se na to – koliko vi knjiga prodate. Kažem ja njemu: znači koliko sam vas razumeo – ja celi dan prodajem knjige recimo na autobuskoj stanici, ne prodam ni jednu knjigu, a izgubio sam recimo 8 ili 10 sati, potrošio sam benzin, kupio sam neki sendvič, jer ipak ne mogu biti gladan na autobuskoj stanici 10 sati i nisam zaradio ništa. Dobro ste me razumeli kaže faca s druge strane. I tu je bio kraj našeg razgovora.
Pitam se gdje mi to živimo? Kakva je to država i zakoni? Znači sve moje vreme, rad, čekanje, stajanje, benzin, - prodajem,ništa nisam prodao – i nema nikakve zarade.Recite vi meni kakav je to posao gde radiš, a ne „zaradiš“ ništa?! Kakve sve ljudi imaju ideje.
Na tih 5 primera hteo sam pokazati, kako deluju naši oglasi za posao!
Ne daj Bože, da ga morate tražiti preko oglasa jer ovo je čista glupost! Onda će ti u Zavodu za zapošljavanje reći ne trudite se dovoljno! Budite uporni! Napišite dobro, ali dobro svoj CV! Morate znati kako poslodavca „odobrovoljiti“ da vas zaposli i slične gluposti. Sve bi ja njih na „goli otok“ pa neka premeštaju kamenje s jednog kraja otoka na drugi i obrnuto – ali „golog otoka“ više nema.
Raspitivao sam se i kod svih mogućih privatnika. Bio sam licno na preko stotinu razgovora i sve samo pusta obećanja. U stilu - nazvacemo vas,cujemo se za koji dan, javicemo vam kada da se javite na posao. Od svega toga samo jedno VELIKO NIŠTA! Svi razgovori kod tih „budućih“ poslodavaca vam se svode na notorne gluposti: u stilu: A zasto niste oženjeni ,znate mi bi nekog mlađeg ,a šta znate raditi? Koliko vam je godina? Ajoj, pa vi niste te struke?! Zašto ste samac? Imate devojku, dete, brak iza sebe? Pitam njih a kakve to veze ima sa poslom?
Jedan mi je čak obećao 100% posao i da dođem u ponedeljak na posao.Ja dođem, a oni mi kažu pa već radi momak na tom radnom mjestu.Ne znam ko je tu lud, zbunjen ili normalan? Moj komentar je samo bio – kakva firma, takav vlasnik i ko vas šiša. A sta drugo da kazes?
Zaključak: Kad bi poslodavci odgovarali za te oglase i moralno i materijalno tada ne bi u oglasima pisali gluposti! Da postoje strogi kriterijumi oko posla - oglas je izašao, ispunjavam navedeno i imam velike šanse za posao, a ne da se javi 150 ljudi za to jedno radno mesto i niko nije primljen , nego onaj 151 koji je imao vezu.
Oglasi su čista formalnost, glupost i da ne kazem šta! Čemu onda pisati CV? Čemu ici na razgovore? Ti oglasi mi se čine toliko neozbiljni i bezobrazni.Neki se pojavljuju od 4 do 8 ili 12 puta za redom u novinama,puna tri meseca i ako ih kontaktirate – kažu našli smo kandidata, ali oglas ide dalje!Ko je tu lud ili blesav?
Ako ti nisam dovoljno „atraktivan“, mlad,lep,sposoban ili ne ispunjavam sve što je navedeno – kaži mi u lice – ne možete dobiti taj posao i gotovo,a ne neka suluda obećanja! Nadam se – nadaj se! Čemu? Novim izborima!
P.S. Bilo je i smešnih situacija na tim razgovorima za posao, bilo je i žalosnih i anegdota, a bilo je i vređanja i pitanja da padneš u komu! Nisam sve naveo jer bi kolumna bila predugačka..."
Citiram:
"Meni se čini da su ti oglasi čista glupost i ispiranje mozga.
Zovem za radno mesto kuhara ( telefonom).Javi se muški glas, koji odgovara:"Mesto je već davno popunjeno i nema potrebe za daljom potragom.Hvala i doviđenja." Za sedmicu dana tj.za sledeći izlazak novina – opet isti oglas i ponovo zovem.Isti odgovor – pa se pitam ko je tu lud ili zbunjen? Za sledecu sedmicu opet isto i onda je prestao taj oglas.Mesec dana se pojavljivao taj oglas u novinama, a kada nazovete uvek su popunjeni.
Oglas broj 2: Kafić traži konobara na neodređeno radno vreme.Nemam baš kvalifikaciju za konobara,ali pomislih, mnogi ne traže kvalifikaciju već da znaš da radis.Dobar dan, ja sam taj i taj – javljam se u vezi oglasa za posao... Zao mi je ,zakasnili ste ,radno mesto već popunjeno.
Pa,novine su tek izašle? Vec smo našli konobaricu, vi ste muško, radi konobarice dolazi u kafić više ljudi.
Nisam to znao,da me vi niste sada informisali – kažem ja vlasniku. On meni – a vi se to sprdate sa mnom?
Ne, nego otkud vam tvrdnja da konobarica donosi više posla,nego muškarac za šankom? Zar smo mi muški u tome degradirani, ima puno kafića i restorana gde rade muškarci ili mešano oba pola.Vlasnik na to reče – nemamo što pričati,mesto je popunjeno i probajte negde drugde.I čuje se klik – prekid veze.
Oglas broj 3: Traži se poslastičar i osoba za prodaju sladoleda.Zovem!Javi se ženski glas.Mi tražimo devojku i to što mlađu. Koliko vam godina – kaže vlasnica? Blizu 40-te! A,ne, ne, prestari ste za taj posao i verovatno niste atraktivni – kaže ona meni.Ali nigde niste naveli da osoba mora biti žensko i da obavezno mora biti mlađa! Rekla sam vam ovo radno meesto nije za vas i poklopi slušalicu.
Ni taj nije „upalio“ -nisam žensko, em sam prestar, em nisam „atraktivan“. Dobro me nije pitala koliko kose imam na glavi ili broj cipela. Često puta su oglasi šturi, a kada nazovete – ne odgovarate njihovim kriterijumima.Sve mi se čini da je to čista smejurija,formalnost i glupost!
Oglas broj 4: Traži se stolar za rad u uhodanoj radnji sa ili bez iskustva. Idem pokušati jer nemam šta izgubiti – da vidimo što ću tu doživeti. Nisam se trebao ni predstaviti,opet gazda pitao koliko imam godina? Lagao sam i rekao 30 godina, da čujem što će reći. Gazda: - sada momentalno ne trebam radnika, ali očekujem malo veći obim poslova, pa da se unapred osiguram, da imam spremnog čoveka. Pitam – a kada biste vi to onda trebali? Gazda: - za otprilike za 2 ili 3 meseca.
Vi tražite stolara sa ili bez kvalifikacije za unapred, možda moguć posao? A možda i ne ako se nešto izjalovi? - Da, imam jednog mladog dečka tu iz susedstva koji je izrazio želju da radi kod mene, sa ocem sam dobar prijatelj, tako da ću najverovatnije uzeti njega. Pitam,a čemu onda oglas u novinama? Kaže on: gospodine vi ili ste naivni ili mislite da ćete preko oglasa naći posao?! Ne razumem – pravim se blesav! Oglasi su vam čista formalnost i glupost. Gde ste još čuli da je neko našao posao preko oglasa? I kaže,moram ići raditi i nemojte više zvati.
Zanimljivo razmišljanje! Možda bude trebao radnika, a možda i ne? Možda bude imao veći obim poslova, a možda i ne? Možda uzme dečka iz susedstva, a možda i ne?Zivot ti se smuči – kada čuješ takvo razmišljanja naših privatnika.
Oglas broj 5: Traži se akviziter za prodaju knjiga.Obavezno automobil, vozačka dozvola, poznavanje rada na računaru itd. Ispunjavam uslove i zanima me komunikacija sa vlasnikom. Nakon što sam se lažno predstavio, jer nisam želeo reći svoje pravo ime i prezime, vlasnik kaže nema problema – dođite i sve se dogovorimo. Kažem ja, kažite mi bar neke osnovne elemente toga posla da vidim jesam li ja za taj posao ili nisam?
On meni:imate probno 3 meseca rada. Plaćeni ste po učinku, koliko knjiga prodate – odbija vam se određeni procenat i to je vaša zarada! Zanima me,a ko plaća benzin ili topli obrok.
E, dragi moj – kaže on meni – mnoge firme ne plaćaju ni benzin, ni topli obrok, to je na vama, da to rešite kako znate. Ja sam šokiran! Hvata me fras!Zadavio bih toga čoveka! Svašta mi leti kroz glavu! Vaša celokupna zarada svodi se na to – koliko vi knjiga prodate. Kažem ja njemu: znači koliko sam vas razumeo – ja celi dan prodajem knjige recimo na autobuskoj stanici, ne prodam ni jednu knjigu, a izgubio sam recimo 8 ili 10 sati, potrošio sam benzin, kupio sam neki sendvič, jer ipak ne mogu biti gladan na autobuskoj stanici 10 sati i nisam zaradio ništa. Dobro ste me razumeli kaže faca s druge strane. I tu je bio kraj našeg razgovora.
Pitam se gdje mi to živimo? Kakva je to država i zakoni? Znači sve moje vreme, rad, čekanje, stajanje, benzin, - prodajem,ništa nisam prodao – i nema nikakve zarade.Recite vi meni kakav je to posao gde radiš, a ne „zaradiš“ ništa?! Kakve sve ljudi imaju ideje.
Na tih 5 primera hteo sam pokazati, kako deluju naši oglasi za posao!
Ne daj Bože, da ga morate tražiti preko oglasa jer ovo je čista glupost! Onda će ti u Zavodu za zapošljavanje reći ne trudite se dovoljno! Budite uporni! Napišite dobro, ali dobro svoj CV! Morate znati kako poslodavca „odobrovoljiti“ da vas zaposli i slične gluposti. Sve bi ja njih na „goli otok“ pa neka premeštaju kamenje s jednog kraja otoka na drugi i obrnuto – ali „golog otoka“ više nema.
Raspitivao sam se i kod svih mogućih privatnika. Bio sam licno na preko stotinu razgovora i sve samo pusta obećanja. U stilu - nazvacemo vas,cujemo se za koji dan, javicemo vam kada da se javite na posao. Od svega toga samo jedno VELIKO NIŠTA! Svi razgovori kod tih „budućih“ poslodavaca vam se svode na notorne gluposti: u stilu: A zasto niste oženjeni ,znate mi bi nekog mlađeg ,a šta znate raditi? Koliko vam je godina? Ajoj, pa vi niste te struke?! Zašto ste samac? Imate devojku, dete, brak iza sebe? Pitam njih a kakve to veze ima sa poslom?
Jedan mi je čak obećao 100% posao i da dođem u ponedeljak na posao.Ja dođem, a oni mi kažu pa već radi momak na tom radnom mjestu.Ne znam ko je tu lud, zbunjen ili normalan? Moj komentar je samo bio – kakva firma, takav vlasnik i ko vas šiša. A sta drugo da kazes?
Zaključak: Kad bi poslodavci odgovarali za te oglase i moralno i materijalno tada ne bi u oglasima pisali gluposti! Da postoje strogi kriterijumi oko posla - oglas je izašao, ispunjavam navedeno i imam velike šanse za posao, a ne da se javi 150 ljudi za to jedno radno mesto i niko nije primljen , nego onaj 151 koji je imao vezu.
Oglasi su čista formalnost, glupost i da ne kazem šta! Čemu onda pisati CV? Čemu ici na razgovore? Ti oglasi mi se čine toliko neozbiljni i bezobrazni.Neki se pojavljuju od 4 do 8 ili 12 puta za redom u novinama,puna tri meseca i ako ih kontaktirate – kažu našli smo kandidata, ali oglas ide dalje!Ko je tu lud ili blesav?
Ako ti nisam dovoljno „atraktivan“, mlad,lep,sposoban ili ne ispunjavam sve što je navedeno – kaži mi u lice – ne možete dobiti taj posao i gotovo,a ne neka suluda obećanja! Nadam se – nadaj se! Čemu? Novim izborima!
P.S. Bilo je i smešnih situacija na tim razgovorima za posao, bilo je i žalosnih i anegdota, a bilo je i vređanja i pitanja da padneš u komu! Nisam sve naveo jer bi kolumna bila predugačka..."
Poslednja izmena: