Uzmimo na primer tabu zofilije . Pogledaj na šta upućuje naučnički pristup zofiliji.
Zašto dvema bićima različite vrste preplavljene ljubavlju zabraniti da ostvare svoju međusobnu naklonjenost kada nauka kaže da više vrste životinja imaju sve kvalitete kao i ljudsko biće . Imaju i
svest i inteligenciju, emocije , saosećanje..itd razume se u manjoj meri. No ta razlika u meri ne bi smela biti prepreka realizacije njihove volje . Prvo jer ima dosta primera skladnog funkcionisanja dve osobe razičite vrste gde je zajednička privrženost prevazišla međusobne razlike a drugo kod velikog broja ljudskih primeraka ta razlika u odnosu na životinje je minimalna. Ostaje "prepreka" određivanje volje više životinjske vrste jer kao što je poznato životinje i ljudi ne komuniciraju istim jezikom pa izjašnjavanje životinje predstavlja prepreku . Zapravo to i nije prepreka pošto bi svaki priučeni službenik mogao prema ponašanju životinje da prepozna postojanje dragovoljnosti (da se ne ulazi u detalje). U tom smislu komisije za utvrđivanje volje koje bi odlazile na teren bile bi najbolje rešenje, naravno troškove postupka utvrđivanja plaćao bi potražilac ljudske vrste ukoliko to propisima nije drugačije predviđeno.....
Šta je suština?, suština je da nauka kaže kako čovek nije viša vrsta u odnosu na više životinjske vrste . Čovek čak ni evoluciski nije na višem stepenu od viših životinskih vrsta pošto ljudi i primati potiču od istog pretka. To da je čovek na višem stepenu razvoja u evolucijskom smislu , da je neprirodna pojava, da jedino on ima svest, inteligenciju razvijene emocije itd dolazi nam iz tradicije a ne od činjenice same po sebi. Prema tome takvi stavovi potiču od samog čoveka i oni predstavljaju ljudske predrasude u naučnom smislu. Međutim ta tradicija je odraz čovekove odluke inicijacije u višu vrstu shvaćeno iz njegove perspetive. Odluke koja je donešena jednom za svagda.