Quantcast

Budućnost kompanija

dess

Poznat
Poruka
7.172
http://www.milkogrmusa.com/2011/01/buducnost-kompanija.html

Kompanije direktno zavise samo od jedne stvari: profita koji prave. Ukoliko prave više profita od investicija koje ulažu-preživjeće. Ovo pravilo poznato je svakom maloprodajnom trgovcu na tržnici.

Medjutim, kako doći do profita? Kako napraviti pare? Prije neki dan kaže mi jedan prijatelj da pare nikad nije bilo teže napraviti. Logično, svijet se u zadnje dvije decenije previše igrao štancovanjem papirnatih novčanica, a premalo je stvarao, iako postoji neka percepcija da smo kao civilizacija bili izuzetno kreativni u posljednje vrijeme. A zapravo, najrazvijenije zemlje svijete, pogotovo SAD, radile su manje-više ono što je Milošević radio u Srbiji u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka: štampale su gomilu papira, koje su nazivale hartijama od vrijednosti, bez pokrića u realnoj proizvodnji. To je i razlog krize u kojoj se svjetska ekonomija nalazi posljednjih godina. Ali, i to je već sve poznato.

Pitanje je kako to promjeniti, kako početi praviti realnu vrijednost, kako zaraditi realne pare?


Budućnost kompanija jeste u tome da postanu servisi klijenata. U bukvalnom smislu. Zapravo, ne samo to, kompanije moraju postati maltene vlasništvo tih svojih klijenata, koji će upravljati tim kompanijama, sa samo jednim ograničenjem: neće ubirati dio profita istih. Makar direktno.

Riječ je o tome da će usluge koje će kompanije da nude biti potpuno personalizovane prema potrebama individualnih klijenata. Taj proces je već počeo: ljudi mogu da naruče svoj PC tako što će popuniti elektronski formular u kojem će precizirati kakav tačno računar žele da kupe. I kompanija će da im napravi baš takav računar. Ista stvar desiće se i u autoindustriji, kao i u svim drugim industrijama koje žele nešto da prodaju.




Poenta priče je sljedeća: s obzirom da pare nije lako zaraditi (kao što nikad i nije bilo, ukoliko se radi pošteno), ljudi će pažljivo da analiziraju šta im je zbilja potrebno. Vremena u kojima su mogli od banaka da uzimaju potrošačke kredite za svakojake vještačke potrebe su prošla: kupovaće ne ono što se mnogo reklamira, nego ono što im je mnogo potrebno. Na taj način racionalizovaće se prvo potrošnja, pa potom i proizvodnja. Usluga će biti kudikamo kvalitetnija, jer će biti u potpunosti prilagodjena stvarnim potrebama klijenata. Oni koji se ne prilagode-osudjeni su na propast.

Na taj način okončaće se antihumani koncpet potrošačke civilizacije. A nastupiće faza kreativne proizvodnje. Klijenti se neće moći posmatrati kao ovce koje će da kupuju šta god da im se servira. Ne zato što će odjednom postati bogznakako pametni, nego zato što neće imati para da se razbacuju okolo. Vremenom će sve više uvidjati, i potrošači i proizvodjači, da je permanentno sticanje konkretnih znanja neophodno da bi "ostali u sedlu". Stvar je u tome da će svi morati da traže načine da režu nepotrebe troškove, ali neće ih moći rezati na kvalitetu usluge, jer takvu uslugu niko neće htjeti da plati.

Troškovi će se rezati na izdvajanjima za državu. Ali, ne možete državi da srežete one troškove zbog čijeg bi smanjenja nastupila gora posljedica po same gradjane i kompanije. Na primjer, troškovi koji se tiču osiguravanja javnog reda i zaštite privatne imovine ne mogu da se srežu tek tako. Kao ni troškovi pravosudja.

Biće potrebno da prvo pojedinci, članovi zajednice, racionalno uvide da njihova ponašanja kojima narušavaju pisana i nepisana pravila ponašanja, odnosno kojima narušavaju slobodu drugog čovjeka, u svim njenim aspektima, jesu-trošak. I to trošak koji košta i njih same.

Nepoštovanje pravila je skupo, i nije dobro po biznis. Jer, nepoštovanje pravila aktivira čitav jedan antisistem, kao kontrareakciju. Bilo da je ona kriminalne ili državno-prinudne prirode. To je sve trošak. Trošite vrijeme, energiju, nerve, kreativne impulse. Trošite novac.

Budućnost sa sobom nosi manje pisanih, a više nepisanih pravila. Ne zato, ponavljam, što će ljudi postati odjednom pametniji i empatičniji, nego zato što je suprotno ponašanje isuviše skupo. Interes će biti glavni impuls promjene kulturnog, ekonomskog, uopšte-civilizacijskog obrasca.

Ekonomija će se okrenuti nešto sporijem, ali utemeljenijem rastu. Racionalnije će koristiti prirodne resurse. Okrenuće se tehnološkim inovacijama i zamjenom deficitiranih sirovina tehnološkim pronalascima. Potrošačka civilizacija postaće civilizacija znanja i skromnosti. Skromnima će ljudi morati postati, jer jednostavno će na to biti prinudjeni. Opet, dakle, ne zbog svog moralnog preobražaja, jer neće moći drugačije.

Organizacija kompanije moraće, prema tome, da prati ovakvu promjenu civilizacijskog koda. Njen tehnološko-inovacioni dio u ukupnoj strukturi kompanije provodiće mnogo više vremena i ulagaće mnogo više kreativnosti i znanja u pronalaske novih tehnologija. Prosto, konkurencija će ih na to primorati. Komercijalni dio strukture će iznova i iznova pronalaziti načine da brine o potrebama pojedinačnih klijenata, jer će usluge biti personalizovane. Kadrovska politika biće orjentisana na lociranje najboljih radnika koji će biti u stanju da isprate ove promjene. A upravljačka struktura će biti prinudjena da shvati da je jedini održiv profit-onaj dugoročni, te da kratkoročne krupne dobiti vode pravo u ambis.

Ovakve civilizacijske promjene su nužnost. U suprotnom, neće biti civilizacije. A pitanje je i šta će biti sa čovječanstvom.
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.