Nekad sam razmišljao o knjizi budućnosti ili budućnosti knjige, sad sam počeo ponovo. To su slični izrazi ali ipak ima nekih razlika. Drugi izraz se odnosi na proces. Pre nego što se o tome konkretno progovori treba imati predstavu šta taj izraz uopšte znači. Neko bi mogao reći – to je svima jasno. Knjiga je knjiga. Ali šta je stvarno knjiga? Pre više decenija Zvonimir Kujundžić je napisao neku vrstu enciklopedije pod nazivom Knjiga o knjizi.
Jedna sjajna knjiga koju su ubrzo zbog nekih problema blokirali pa je nije bilo u prodaji. U toj knjizi se govorilo i o pismu i njegovom nastanku. To je potpuno razumljivo da se shvati kako je došlo do knjige. A šta je onda pismo? Opet smo u situaciji da tražimo njegovo poreklo kako bi ga razumeli.
Na teritoriji bivše Mezopotamije pronađeno je na stotine hiljada glinenih pločica sa klinastim znakovima. Iako nisu sve dešifrovane vidi se da im je sadržaj raznovrstan od učeničkih zadataka do državnih ugovora. Pisalo se grebanjem daščicom na svežoj glini koja bi se brzo osušila na suncu. A šta je prethodilo pismu?
To su različiti znakovi ili simboli sa određenim značenjem profanog ili religijskog sadržaja. Takvih znakova ima i na Vinčanskim keramičkim ostacima. Da li su ti znakovi pismo ili nisu zavisi od perspektive gledanja. Ti znakovi su u svakom slučaju prenosili neku poruku ili da budem jasniji, nosili su informaciju.
Sada smo se već približili definiciji knjige kao skupu informacija. Da li je podloga knjige, kamen, keramika, glina, dašćica, papirus, koža, papir, potpuno je svejedno uvek imaju istu funkciju kao nosioca informacije. Neki danas kukaju kako nema do papirne knjige, držati je i prelistavati je. Zar je drugačije bilo sa papirusom ili bilo kojom podlogom?
Kako se nekad dolazilo do knjige? Jedino prepisivanjem ili da koristim moderniji izraz, kopiranjem. Kod nas se to kaže Resavska prepisivačka škola. U viševekovnu tradiciju se polako umešala i tehnologija, ispočetka u fizičkom smislu. Pojavile su se pisaće mašine. Da bi im se povećala produktivnost izmišljeni su indigo papiri.
Pojavom kompjutera desilo se nešto čudno. Knjiga je izgubila fizičku podlogu. Niste je mogli ni pipati ni mirisati. Informacija se preselila u digitalni svet. Kopiranje knjige je dobilo više načina. Skeniranje, fotokopiranje, Word format, PDF itd. Knjige kakve znamo trajale su oko 500 godina, neke druge su trajale mnogo duže. Koliko će trajati ove nove digitalne? Po svemu sudeći veoma kratko. Razlog? Pojavila se veštačka inteligencija.
Ona će nesumnjivo promeniti naše shvatanje knjige. Šta će se promeniti? A šta neće? Sve će se promeniti. Kako da to saznamo? Opet moramo da idemo na putovanje ali ovaj put ne toliko daleko u prošlost. Ne zanima nas istraživanje materijalnih stvari već emotivnih i duhovnih, odnosno intelektualnih.
Da li je danas moderna knjiga vidljiva? Pitanje je relativno. Ono što znamo jeste da nam ne treba ni ekran ni zid da bi mogli čitati. Knjigu možemo videti projektovanu u prostoru. Možemo prstom listati stranice bez da išta pipamo. Ne moramo da liznemo kažiprst kao U ime ruže.
Prve pisane knjige su bile ilustrovane crtežima u boji, takozvanim minijaturama i inicijalima. Štampane knjige su takođe bile ilustrovane. Prvo crtežima, potom crno belom a na kraju i fotografijom u boji. Sve se to prenelo i na digitalnu knjigu, ali se tu nije stalo. Fotografije su postale pokretne pa je tu animaciju počeo da prati i zvuk.
Da li je takvoj knjizi nešto nedostajalo? Možda pivo i čips. Dakle, dobili smo multimedijalnu knjigu i tu je kraj dosadašnjeg dostignuća. Šta nas čeka sledeće? Čeka nas interaktivna knjiga. To je knjiga koju kontroliše veštačka inteligencija koja je istovremeno i u kontaktu s nama. To je naša lična veštačka inteligencija koja o nama brine i zna sve što je potrebno.
Zna i kakve knjige volimo da čitamo, ali ne samo to. Zna i kako neku knjigu doživljavamo, o čemu razmišljamo dok čitamo i mnogo drugih stvari. Kao kada koristimo VR naočari naše čitanje će biti i unošenje u radnju kao da smo pravi sudionici ili bar posmatrači iz neposredne blizine. AI će nam omogućiti da promenimo završetak knjige ukoliko nam se on ne dopada pa će nam ponuditi drugi.
Ako ne znamo kakav ona će napisati drugi a ako treba i kompletno novu knjigu. Knjiga više neće biti samo pasivno čitanje, to će biti pravo uživanje ili prava avantura. Likove iz knjiga nećemo samo voleti (ili mrzeti), moći ćemo s njima i da vodimo ljubav. Moći ćemo da uradimo šta god poželimo, jer knjiga ima moć, a granica će biti samo naša mašta.
domatrios