Kod mene je to bilo drugacije, posto nisam upisivala regularnu gimnaziju, nego srednju muzicku.
Prijemni nam je trajao 3 dana – jednog dana – teorija i sofedjo, drugog dana instrument (ko hoce na instrumentlni odsek) i treceg test inteligencije i muzickih sposobnosti.
Sa jedne strane je laksi od prijemnog po gimnazijama – ne meri se nauceno, na prijemnom ne postoji matematicki zadatak koji ima jedno resenje – ali, sa druge strane je mnoooooooogo tezi, jer meri upravo urodjene sposobnosti (koje imas ili nemas, i nazalost – ne mozes ih nauciti i steci), kao i sposobnosti izvodjenja i snalazenja u novim situacijama (citanje melodijske i parlato vezbe a prima vista).
Svi iz osnovne zivimo u istom kraju, ali sam, za ovih 6 godina, na ulici srela samo 5-6 ljudi. Sa 4-5 odrzavam kontakt, ne narocito blizak (najbolji drug mi je iz osnovne), samim tim sto se po gradu krecemo u razlicitim krugovima, i studiramo razlicite fakultete. :?
Ali, kad se samo setim… poslednji dan osnovne… nisam znala da ce mi rastanak sa odeljenjem toliko tesko pasti…
Ali, eto, rasuli smo se… I jako malo ljudi je odrzalo kontakt sa svojim drugovima iz osnovne.
Da znas, rado bih se vratila u ta vremena… Samo tada sam bila bezbrizna potpuno… Srednja – tu su vec poceli ispiti, a i sad – isto kao u srednjoj, nemam ni dana odmora, radimo domace zadatke… Ko mi je kriv kad sam izabrala takav fakultet…
Osnovna je najlaksa bila…
