ukupno
Iskusan
- Poruka
- 5.405
831. Koja je razlika?
Monasi, neuk, običan čovek doživljava prijatne, bolne i neutralne osećaje. Dobro upućen sledbenik plemenitih takođe doživljava prijatne, bolne i neutralne osećaje. Pa kakva je razlika, koja odlika, koja karakteristika što razdvaja jednog od drugog?
Kada ga pogodi bolan osećaj, neuk, običan čovek brine i tuguje, jadikuje, udara se u grudi, plače i postaje mahnit. Tako on oseća dva bola, fizički i mentalni. Baš kao kad čoveka pogođenog jednom strelom ubrzo potom pogodi i druga, te sad oseća bol dve strele. Na isti način, kada ga pogodi bolan osećaj, neuk, običan čovek brine i tuguje, jadikuje, udara se u grudi, plače i postaje mahnit. Kad ga pogodi osećaj bola, on mu se odupire i ogorčen je. Tako nastaje duboko ukorenjena sklonost ka odupiranju i ogorčenosti. Kad je pogođen bolom, on pokušava da uživa u čulnim zadovoljstvima. A zašto? Zato jer neuk, običan čovek ne vidi nijedan drugi izlaz iz osećaja bola izuzev čulnih zadovoljstava. Kad im se prepusti, u njemu nastaje duboko ukorenjena žudnja za prijatnim osećajima. On ne uviđa ono što jeste, a to je prolaznost tih osećaja, njihova zavodljivost, opasnost i mogućnost bega od njih. I pošto nema to znanje, u njemu nastaje duboko ukorenjena sklonost ka neznanju u vezi sa neutralnim osećajima. Tako, bilo da doživljava prijatne, bolne ili neutralne osećaje, on ih oseća kao neko ko je njima zarobljen. Zarobili su ga rođenje, starost i smrt, žalost, naricanje, bolovi, uznemirenost i očaj. Zarobila ga je, kažem vam, patnja.
Ali kada dobro upućen sledbenik plemenitih doživljava bolne osećaje, on ne brine i ne tuguje, ne jadikuje, ne udara se u grudi, ne plače i ne postaje mahnit. Tako on ne oseća dva bola, fizički i mentalni. Baš kao kad čoveka pogođenog jednom strelom ne pogodi ubrzo potom i druga. Na isti način, kada ga pogodi bolan osećaj, dobro upućen sledbenik plemenitih mu se ne odupire i nije ogorčen. Tako nema u njemu ni duboko ukorenjene sklonosti ka odupiranju i ogorčenosti. Kad je pogođen bolom, on ne žudi za čulnim zadovoljstvima. A zašto? Zato jer vidi drugi drugi izlaz iz osećaja bola osim uživanja u čulnih zadovoljstvima. Pošto im se ne prepušta, u njemu ne nastaje duboko ukorenjena žudnja za prijatnim osećajima. On uviđa ono što jeste, a to je prolaznost tih osećaja, njihova zavodljivost, opasnost i mogućnost bega od njih. I pošto ima to znanje, u njemu nema duboko ukorenjene sklonosti ka neznanju u vezi sa neutralnim osećajima. Tako, bilo da doživljava prijatne, bolne ili neutralne osećaje, on ih oseća kao neko ko je slobodan. Slobodan je od rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bolova, uznemirenosti i očaja. Slobodan je, kažem vam, od patnje.
Buda
Salla sutta (SN 36.6)
Monasi, neuk, običan čovek doživljava prijatne, bolne i neutralne osećaje. Dobro upućen sledbenik plemenitih takođe doživljava prijatne, bolne i neutralne osećaje. Pa kakva je razlika, koja odlika, koja karakteristika što razdvaja jednog od drugog?
Kada ga pogodi bolan osećaj, neuk, običan čovek brine i tuguje, jadikuje, udara se u grudi, plače i postaje mahnit. Tako on oseća dva bola, fizički i mentalni. Baš kao kad čoveka pogođenog jednom strelom ubrzo potom pogodi i druga, te sad oseća bol dve strele. Na isti način, kada ga pogodi bolan osećaj, neuk, običan čovek brine i tuguje, jadikuje, udara se u grudi, plače i postaje mahnit. Kad ga pogodi osećaj bola, on mu se odupire i ogorčen je. Tako nastaje duboko ukorenjena sklonost ka odupiranju i ogorčenosti. Kad je pogođen bolom, on pokušava da uživa u čulnim zadovoljstvima. A zašto? Zato jer neuk, običan čovek ne vidi nijedan drugi izlaz iz osećaja bola izuzev čulnih zadovoljstava. Kad im se prepusti, u njemu nastaje duboko ukorenjena žudnja za prijatnim osećajima. On ne uviđa ono što jeste, a to je prolaznost tih osećaja, njihova zavodljivost, opasnost i mogućnost bega od njih. I pošto nema to znanje, u njemu nastaje duboko ukorenjena sklonost ka neznanju u vezi sa neutralnim osećajima. Tako, bilo da doživljava prijatne, bolne ili neutralne osećaje, on ih oseća kao neko ko je njima zarobljen. Zarobili su ga rođenje, starost i smrt, žalost, naricanje, bolovi, uznemirenost i očaj. Zarobila ga je, kažem vam, patnja.
Ali kada dobro upućen sledbenik plemenitih doživljava bolne osećaje, on ne brine i ne tuguje, ne jadikuje, ne udara se u grudi, ne plače i ne postaje mahnit. Tako on ne oseća dva bola, fizički i mentalni. Baš kao kad čoveka pogođenog jednom strelom ne pogodi ubrzo potom i druga. Na isti način, kada ga pogodi bolan osećaj, dobro upućen sledbenik plemenitih mu se ne odupire i nije ogorčen. Tako nema u njemu ni duboko ukorenjene sklonosti ka odupiranju i ogorčenosti. Kad je pogođen bolom, on ne žudi za čulnim zadovoljstvima. A zašto? Zato jer vidi drugi drugi izlaz iz osećaja bola osim uživanja u čulnih zadovoljstvima. Pošto im se ne prepušta, u njemu ne nastaje duboko ukorenjena žudnja za prijatnim osećajima. On uviđa ono što jeste, a to je prolaznost tih osećaja, njihova zavodljivost, opasnost i mogućnost bega od njih. I pošto ima to znanje, u njemu nema duboko ukorenjene sklonosti ka neznanju u vezi sa neutralnim osećajima. Tako, bilo da doživljava prijatne, bolne ili neutralne osećaje, on ih oseća kao neko ko je slobodan. Slobodan je od rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bolova, uznemirenosti i očaja. Slobodan je, kažem vam, od patnje.
Buda
Salla sutta (SN 36.6)
