Budine četiri plemenite istine

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
83.365
518NHm9ySdL._SX355_.jpg


Šaka lišća

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Kosambija,
u šumi palisandara. Tada, uzevši u ruku nekoliko palisandrovih listova,
upita monahe:
“Šta mislite, monasi, čega ima više, listova u mojoj ruci ili listova u ovoj
šumi?”
“Listova u ruci Blaženog je manje, gospodine. Više je listova u ovoj šumi.”
“Isto tako, monasi, onih stvari koje saznah neposrednim znanjem, ali ih
nisam podučavao, daleko je više [od onih kojima sam podučavao]. A
zašto ih nisam podučavao? Zato što nisu povezane sa ciljem, ne odnose
se na temelje svetačkog života i ne vode ka otrežnjenju, stišavanju strasti,
prestanku, smirenju, direktnom znanju, samoprobuđenju, utrnuću. Zato ih
nisam podučavao. A čemu sam podučavao?
’Ovo je patnja...
Ovo je nastanak patnje...
Ovo je prestanak patnje...
Ovo je put koji vodi do prestanka patnje’.

Tome sam podučavao. A zašto sam podučavao tim stvarima? Zato što su
povezane sa ciljem, odnose se na temelje svetačkog života i vode ka
otrežnjenju, stišavanju strasti, prestanku, smirenju, direktnom znanju,
samoprobuđenju, utrnuću. Zato sam ih podučavao. Otuda je vaša dužnost
kontemplacija:
’Ovo je patnja...
Ovo je nastanak patnje...
Ovo je prestanak patnje’.
Vaša je dužnost kontemplacija: ’Ovo je put koji vodi do prestanka patnje’.
(Samyutta nikaya, LVI, 31)

Nakon probuđenja, Buda je razmišljao na koji način da približi ljudima
otkriće do koga je došao i prvi govor koji je održao bio je o četiri plemenite
istine, koji je i osnova njegovog učenja.

Svega šaka lišća u odnosu na ukupno znanje koje čovek može steći
neposrednim iskustvom. A čemu bi ostalo moglo i da služi, ako se osnova
ne razume. Kako jedan čovek reče, u današnje vreme Budina izlaganja
bi se smatrala popularnom psihologijom. Vrlo jednostavan način
samopomoći.
Pa ipak. Koliko je zaista jednostavno razumeti i primeniti četiri
plemenite istine?
 
Prva plemenita istina je samo konstatacija da patnja postoji. Nju ne treba
ni posebno objašnjavati. Svi imamo iskustvo patnje. Možda je samo
potrebno reći da se ne odnosi samo na neku veliku patnju, već i na bilo
kakvu nelagodu i neprijatnost.

Druga plemenita istina, objašnjava kako patnja nastaje. Uzrok svake
patnje je vezivanje za želju. Bilo da na nešto prijanjamo i želimo da
traje duže ili da nešto odbijamo i želimo da što pre nestane i jedo i
drugo je uzrok patnje.

Treća plemenita istina kaže da je prestanak patnje moguć. Napuštanjem
želje, patnja nestaje.
Četvrta plemeniti istina govori o načinu na koji se ''lek'' primenjuje. Da bi
mogli da dođemo do prestanka patnje, potrebno je redovno praktikovanje
ispravnog razumevanja, ispravne namere, ispravnog govora, ispravnog
delovanja, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravne sabranosti i
ispravne koncentracije.
 
Prva plemenita istina je samo konstatacija da patnja postoji. Nju ne treba
ni posebno objašnjavati. Svi imamo iskustvo patnje. Možda je samo
potrebno reći da se ne odnosi samo na neku veliku patnju, već i na bilo
kakvu nelagodu i neprijatnost.

Druga plemenita istina, objašnjava kako patnja nastaje. Uzrok svake
patnje je vezivanje za želju. Bilo da na nešto prijanjamo i želimo da
traje duže ili da nešto odbijamo i želimo da što pre nestane i jedo i
drugo je uzrok patnje.

Treća plemenita istina kaže da je prestanak patnje moguć. Napuštanjem
želje, patnja nestaje.
Četvrta plemeniti istina govori o načinu na koji se ''lek'' primenjuje. Da bi
mogli da dođemo do prestanka patnje, potrebno je redovno praktikovanje
ispravnog razumevanja, ispravne namere, ispravnog govora, ispravnog
delovanja, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravne sabranosti i
ispravne koncentracije.
Branko Kovačević je u jednom video pojasnio termin želja. Više se odnosi na žudnju. Postoje dve vrste želja. One koje izazivaju patnju i one koje ne. Npr. želja da pomognemo nekome je ispravna i nju treba negovati. Žudnja za nečim uglavnom donosi patnju i nju treba sagledati.
 
Branko Kovačević je u jednom video pojasnio termin želja. Više se odnosi na žudnju. Postoje dve vrste želja. One koje izazivaju patnju i one koje ne. Želja da pomognemo nekome je ispravnabi nju treba negovati. Žudnja za nečim uglavnom donosi patnju i nju treba sagledati.
Meni napuštanje želje ne zvuči kao odustajanje od želje, već kao
neprijanjanje na želju. Ako žudnju definišemo kao prijanjanje na
želju, onda može biti tako.
Često se ljudi zbune oko toga kako će živeti bez želja. To zvuči
kao totalna apatija. Probudim se ujutru i nemam želju da ustanem
iz kreveta. A šta dalje?
Vezivanje za rezultat, zabrinutost oko realizacije stvaraju patnju.
 
Meni napuštanje želje ne zvuči kao odustajanje od želje, već kao
neprijanjanje na želju. Ako žudnju definišemo kao prijanjanje na
želju, onda može biti tako.
Često se ljudi zbune oko toga kako će živeti bez želja. To zvuči
kao totalna apatija. Probudim se ujutru i nemam želju da ustanem
iz kreveta. A šta dalje?
Vezivanje za rezultat, zabrinutost oko realizacije stvaraju patnju.
"Odbaci svoje želje i ostaćeš zauvek vezan za njih". Ovo sam davno pročitao u nekoj, čini mi se, knjizi o zenu. Čak i da probaš na silu da ih odbacis, vratiće se kao jojo. Ali ako staneš, dopustis im da postoje i posmatraš ih, iz svih uglova, njihov koren, posledicu...one će same nestati, razložiti se. Nema potrebe ti aktivno da ih teraš. To je kontraproduktivno.
 
"Odbaci svoje želje i ostaćeš zauvek vezan za njih". Ovo sam davno pročitao u nekoj, čini mi se, knjizi o zenu. Čak i da probaš na silu da ih odbacis, vratiće se kao jojo. Ali ako staneš, dopustis im da postoje i posmatraš ih, iz svih uglova, njihov koren, posledicu...one će same nestati, razložiti se. Nema potrebe ti aktivno da ih teraš. To je kontraproduktivno.
Ispravno razumevanje, kao jedan od sastavnih delova plemenitog
osmostrukog puta to može da razjasni.
Da li je želja realna, izvodljiva u ovom trenutku? Da li je korisna?
Da li je smislena? Odakle dolazi? I slično. Odgovorom na neka
od ovih pitanja od želje se zaista može i odustati.

Nerealne želje mogu biti vezane za neznanje o tome da je sve
prolazno. Sve što nastane mora i da nestane.
 
Ma dobro kad mi se on probudio ali ovo je sve jako maglovito a počev od termina. Znači "prijanjao" "ne prijanjao" želje ostaju a one kao generišu neku patnju? A ima i stvari koje ni najmanje ne zavise od naših želja pa ipak stvaraju patnju. Recimo starost i bolest. Šta ćemo s tim? A baš to ga je nateralo da počne da traži neki odgovorm?
 
Ma dobro kad mi se on probudio ali ovo je sve jako maglovito a počev od termina. Znači "prijanjao" "ne prijanjao" želje ostaju a one kao generišu neku patnju? A ima i stvari koje ni najmanje ne zavise od naših želja pa ipak stvaraju patnju. Recimo starost i bolest. Šta ćemo s tim? A baš to ga je nateralo da počne da traži neki odgovorm?
Naravno. Postoji realna patnja npr. kad slomis ruku, ali najveći deo ljudske patnje je mentalna patnja koju dodajemo na realnu, a uglavnom je dodajemo bezrazložno. "Jaoj jadan ja, ona me neće! Šta ću sada bez nje sirotan?".
 
Ma dobro kad mi se on probudio ali ovo je sve jako maglovito a počev od termina. Znači "prijanjao" "ne prijanjao" želje ostaju a one kao generišu neku patnju? A ima i stvari koje ni najmanje ne zavise od naših želja pa ipak stvaraju patnju. Recimo starost i bolest. Šta ćemo s tim? A baš to ga je nateralo da počne da traži neki odgovorm?
Sve što nastane mora i da nestane.
Kao što u uvodnom postu stoji, šaka lišća je data i ona je dovoljna
da se čovek probudi. Kada se probudi sve ostalo će sam saznati.
Buda o bolestima nije raspravljao. Kako nesvesno čovek sebi
prouzrokuje patnju, pa i bolesti, može se u drugim učenjima naći
i to do detalja. Kako je i koja bolest povezana sa kojom emotivnom
traumom. Mislim da je u jogijskim školama to objašnjeno najbolje.
 
Prva plemenita istina je samo konstatacija da patnja postoji. Nju ne treba
ni posebno objašnjavati. Svi imamo iskustvo patnje. Možda je samo
potrebno reći da se ne odnosi samo na neku veliku patnju, već i na bilo
kakvu nelagodu i neprijatnost.

Druga plemenita istina, objašnjava kako patnja nastaje. Uzrok svake
patnje je vezivanje za želju. Bilo da na nešto prijanjamo i želimo da
traje duže ili da nešto odbijamo i želimo da što pre nestane i jedo i
drugo je uzrok patnje.

Treća plemenita istina kaže da je prestanak patnje moguć. Napuštanjem
želje, patnja nestaje.
Četvrta plemeniti istina govori o načinu na koji se ''lek'' primenjuje. Da bi
mogli da dođemo do prestanka patnje, potrebno je redovno praktikovanje
ispravnog razumevanja, ispravne namere, ispravnog govora, ispravnog
delovanja, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravne sabranosti i
ispravne koncentracije.
I gde te ta budisticka kotemplacija vodi, da li je to put u vecni zivot, :?:
I kako na tu budisticku filozofiju utice treci deo ljudskog mozga koji se naziva Reptilski deo, koji utice na zle misli i negativnu konotaciju i gresna dela, :?:
 
Naravno. Postoji realna patnja npr. kad slomis ruku, ali najveći deo ljudske patnje je mentalna patnja koju dodajemo na realnu, a uglavnom je dodajemo bezrazložno. "Jaoj jadan ja, ona me neće! Šta ću sada bez nje sirotan?".
To je necije ubedjenje da je jadan on, da ga ona nece i da ne moze bez nje. Treba da "razbistri" mozak i da krene dalje, niej ona jedina na ovome svetu, ali treba da je uporan i da razmislja, ali je najveci problem od straha i podsvesti, i mnogi ne znaju kako da se izbore sa tim.
 
U svesnost i realnost. Ovo drugo ne razumem.
Reptilski deo mozga je "zaduzen" za intuiciju i za sve negativno sto uradimo, i toga se nikada ne mozemo osloboditi, sve do trenutka smrti, tj. kada duh napusta telo i vraca se onome koji ga je dao. Da li si se ikada zapitao,koliko je negativnih pojava na ovom svetu, ukljucujuci : ratove, bolesti, kriminala, :?:
A budisti kazu, kada umres, moras da odradis karmu i ponovis zivot , dok se ne ocistis, i dok ti um ne bude u ravnotezi, ciji je krajnji cilj nirvana i sjedinjenje sa Shabda-Brahmanom, koji je bozanski logos- kosmicki duh.
 
Reptilski deo mozga je "zaduzen" za intuiciju i za sve negativno sto uradimo, i toga se nikada ne mozemo osloboditi, sve do trenutka smrti, tj. kada duh napusta telo i vraca se onome koji ga je dao. Da li si se ikada zapitao,koliko je negativnih pojava na ovom svetu, ukljucujuci : ratove, bolesti, kriminala, :?:
A budisti kazu, kada umres, moras da odradis karmu i ponovis zivot , dok se ne ocistis, i dok ti um ne bude u ravnotezi, ciji je krajnji cilj nirvana i sjedinjenje sa Shabda-Brahmanom, koji je bozanski logos- kosmicki duh.
O Bože. Za intuiciju. Stvarno?
Za instinkte je zadužen. Intuicija je nešto sasvim drugo.
Ali ne bih ovde o tome raspravljala.

Tema su četiri plemenite istine.
 
U cemu je problem, zar covek mora biti budista , da bi dostigao nirvanu i sjedinjenje sa kosmickim Logosom- Brahmanom, koji je 1, :?: Pa i u hriscanstvu se govori o Logosu.
Ako bi pažljivo čitao šta pišem, video bi da tako nešto nisam rekla.
Rekla sam da je Buda dao plemeniti osmostruki put. To je budistički
put. Drugi imaju druge puteve.
 
Ako bi pažljivo čitao šta pišem, video bi da tako nešto nisam rekla.
Rekla sam da je Buda dao plemeniti osmostruki put. To je budistički
put. Drugi imaju druge puteve.
I u Budizmu i u Hriscanstvu se koristi ista rec- Logos, A apostol Toma je propovedao u Indiji, a moguce je da je i Hrist boravio na Tibetu, to tvrde budisticki monasi,a to su upravo godine njegove do 30, kada se krstava i pocinje da propoveda.
 

Back
Top