Zabranjena_Arheologija
Aktivan član
- Poruka
- 1.104
Centralizacija Papske moći je kulminirala za vreme pape Inoćentija IV (1243-1254). Inoćentije IV je pokušao da papstvo pretvori u svetski najviši politički autoritet proglašavanjem pape za „vikara (zemaljskog predstavnika) Tvorca kojem je svako ljudsko stvorenje podređeno“. Za vreme Inoćentija IV Inkvizicija je proglašena zvaničnom institucijom rimske katoličke crkve.
Uprkos Inkviziciji, Evropa se u 13. veku počela oporavljati od ekonomskog i socijalnog prekida izazvanog krstaškim ratovima. Znaci evropske renesanse su bili vidljivi u proširavanju intelektualnih i umetničkih horizonata. Trgovina sa drugim delovima sveta je obogatila život Evrope. Evropa je ulazila u period u kojem su kavaljerstvo, muzika, umetnost i duhovne vrednosti igrale ogromnu ulogu. Ovaj napredak jedva da je sto godina trajao kada ga je iznenada privremeno zaustavio katastrofalni događaj. Taj događaj je bila bubonska kuga, takođe poznata i kao Crna Smrt. Crna Smrt je nastala u Aziji i uskoro se proširila na Evropu gde je ubila preko 25 miliona ljudi (otprilike jednu trećinu populacije Evrope) za manje od četiri godine. Neki istoričari navode i 35 do 40 miliona žrtava ili oko pola svih Evropljana.
Epidemija se prvo proširila kroz Evropu između 1347 i 1350. Bubonska kuga se javljala svakih deset do dvadeset godina odnoseći svaki put više života sve do 1700-tih godina. Iako je teško izračunati konačan broj žrtava tokom tih 400 godina, veruje se da je preko 100 miliona ljudi umrlo od kuge.
Veruje se da su dva tipa kuge izazvale Crnu Smrt. Prvi i češći tip je „bubonski“. Bubonski oblik kuge je okarakterisan oticanjem limfnih čvorova; otekline se zovu „buboe“. Buboe prati povraćanje, temperatura i smrt u roku od nekoliko dana ako se bolest ne leči. Ovaj oblik kuge nije prenosiv između ljudi: zahteva aktivnog nosioca kao što je buva. Iz ovog razloga mnogi istoričari veruju da su glodari zaraženi buvama izazvali bubonsku kugu. Zna se da glodari i danas nose zarazu. Nekoliko zapisa između 1347 i kasnih 1600-tih govore o najezdi glodara pred izbijanje Crne Smrti, što daje validnost teoriji o glodarima.
Drugi oblik kuge koji je doprineo Crnoj Smrti je visoko zarazan tip poznat kao „plućna“ kuga. Karakteristike su joj drhtavica, ubrzano disanje i iskašljavanje krvi. Temperatura tela je povišena i smrt usledi nakon tri do četiri dana pošto se uhvati. Ovaj drugi tip kuge je skoro uvek fatalan i najbolje se prenosi po hladnom vremenu i u slaboj provetrenosti. Neki doktori danas veruju da je ovaj drugi oblik, „plućna“ kuga, bila uzročnik većine žrtava Crne Smrti, zbog prenaseljenosti i loših higijenskih uslova koji su vladali u Evropi.
Mi bi smo normalno zavrteli glavom na ovaj tragični period ljudske istorije i bili zahvalni što je moderna medicina razvila lekove za ove vrste opakih zaraza. Međutim, zabrinjavajuće enigme o Crnoj Smrti još postoje. Mnoga izbijanja su se desila tokom toplog vremena u slabo naseljenim oblastima. Nisu sva izbijanja bubonske kuge bila prethodno ispraćena najezdom glodara; u stvari, samo retki slučajevi su bili povezani sa povećanom najezdom štetočina. Najveća zagonetka o Crnoj Smrti je kako je izbijala u izolovanim ljudskim naseobinama koje nisu imale kontakta sa pređašnje zaraženim oblastima. Epidemije su takođe imale tendenciju da iznenada prestanu. Da bi rešio ove zagonetke istoričar bi normalno pogledao šta su ljudi zabeležili u godinama kuge. Kada to učini on se susreće sa pričama toliko neverovatnim da će ih sigurno odbaciti kao da su fantazije i sujeverja uplašenog uma. Ogroman broj ljudi širom Evrope i drugim oblastima pogođenim kugom u svetu su prijavljivali da su izbijanja kuge izazvana smrdljivom „maglom“. Te magle su se često pojavljivale nakon neobičnih svetala na nebu. Istoričar ubrzo otkriva da su „magle“ i svetla prijavljivana češće i na mnogo više lokacija nego najezde glodara. Godine kuge su ustvari bile period velike NLO aktivnosti. Šta su onda bile te misteriozne magle?
Postoji još jedan veoma važan način kako se bakcili kuge mogu preneti: putem hemiskog oružja. Amerika i Sovjetski savez danas imaju zalihe biološkog oružja koja sadrže bubonsku kugu i druge epidemske zaraze. Bakcili se održavaju živim u kanisterima koji izbacuju zaraze u vazduh u gustim, često vidljivim, oblacima. Svako ko udiše maglu će udahnuti zarazu. Danas ima dovoljno tih bioloških oružja da se zbriše dobar deo čovečanstva.
Navodi o sličnim maglama koje izazivaju zarazu iz godina kuge snažno ukazuju da je Crna Smrt izazvana hemiskim ratom. Hajde da pogledamo te neverovatne beleške koje su dovele do tog zaključka.
Prvo izbijanje kuge u Evropi se desilo neobične serije događaja. Između 1298 i 1314, sedam velikih „kometa“ je viđeno iznad Evrope; jedna je bila od „crnila strahopoštovanja“. Jednu godinu pre prvog izbijanja epidemije u Evropi, „kolona vatre“ je prijavljena iznad papine palate u Avinjonu u Francuskoj. Ranije te godine, „vatrena lopta“ je primećena iznad Pariza; navodno je ostala vidljiva posmatračima neko vreme. Narodima Evrope ova viđenja su predstavljala predskazanja kuge koja je potom usledila.
Istina je da su neke prijavljene „komete“ bile verovatno samo to: komete. Neke su mogle biti mali meteori ili vatrena lopte ( veliki zapaljeni meteori). Vekovima ranije ljudi su bili uopšteno mnogo više sujeverni nego što su danas i tako su prirodni meteori i slični prozaični fenomeni često prijavljivani kao vesnici kasnijih katastrofa iako nije bilo nikakve povezanosti između njih u stvarnom životu. Sa druge strane bitno je naglasiti da je svaki neobičan objekat na nebu zvan „kometa“. Dobar primer je nađen u bestseleru izdatom 1557. godine: Hronika dobročinitelja i upozorenja... od Conrad Lycosthenes-a. Na 494. strani njegove knjige čitamo o „kometi“ viđenoj 1479. godine:
„Kometa je viđena u Arabiji u obliku zašiljenog drvenog kolca...“ Prateća ilustracija, koja je zasnovana na opisu očevidaca, pokazuje ono što jasno izgleda kao prednji deo rakete među oblacima. Objekat izleda da je ima mnogo prozora. Danas bi taj objekat zvali NLO, ne kometa. Ovo nas navodi da se zapitamo koliko je drugih drevnih „kometa“ bilo slično raketama. Kada se susretnemo sa starom prijavom komete mi ne znamo sa sigurnošću sa čime imamo posla ukoliko ne postoji podrobniji opis. Prijava iznenadnog povećanja „kometa“ ili sličnih nebeskih fenomena može zapravo da označava povećanje NLO aktivnosti.
Veza između neobičnih vazdušnih fenomena i Crne Smrti je uspostavljena trenutno tokom prvog izbijanja kuge u Aziji. Kako nam jedan istoričar govori:
„Prve prijave su došle sa istoka. Bile su zbrkane, preuveličane, zastračujuće kao što prijave iz tog dela sveta često jesu: opisi oluja i zemljotresa: o meteorima i kometama koje prate otrovni gasovi koji ubijaju drveće i plodnost zemljišta...“
Gornji pasus ukazuje da su strani leteći objekti radili više od samog širenja zaraze: oni su takođe prskali hemiskim i biološkim biljnim otrovima. Pasus podseća na drevne mesopotamske tablice koje opisuju uništavanje prirode od strane Skrbničkih „bogova“.
Veza između nebeskih fenomena i kuge je počela vekovima pre Crne Smrti. Videli smo primere u našim ranijim diskusijama o Justinijanovoj kugi. Iz drugog izvora čitamo o velikoj kugi koja je navodno izbila 1117 godine – skoro 250 godina pre Crne Smrti. Njoj su takođe predhodili neobični nebeski fenomeni: „U januaru 1117. godine kometa je proletela kao vatrena armija od severa prema Orijentu, mesec je bio krvavo crven tokom pomračenja, godinu dana kasnije svetlo se pojavilo sjajnije od sunca. Za ovim je došla velika hladnoća, glad i kuga od koje je trećina čovečanstva nestala.“2
Kada je srednjevekovna Crna Smrt počela, pomena vredni nebeski fenomeni su nastavili da prate epidemiju. Prijave mnogih ovih fenomena je skupio Johannes Nohl i izdao u svojoj knjizi, Crna Smrt, Hronika kuge (1926). Prema g-dinu Nohl-u najmanje 26 „kometa“ je prijavljeno između 1500 i 1543. Petnest ili šesnest je viđeno između 1556 i 1597. Godine 1618, osam ili devet. Nohl naglašava konekciju, koju su ljudi uvideli, između „kometa“ i pratećih epidemija:
Godine 1606 viđena je kometa posle koje je kuga prošla svetom. 1582. godine kometa je donela tako nasilnu kugu u Majo, Prague, Thuringia, Netherland i druga mesta, da je u Thuringia odnela 37,000 a u Netherland 46,415 žrtava.“
Iz Beča dobijamo sledeći opis događaja koji se desio 1568. Ovde vidimo vezu između izbijanja kuge i objekta opisanog na način neverovatno sličan modernoj cigari ili NLO oblika zraka:
„Kada su po danu i na mesečini viđeni, prelepa duga i vatreni zrak kako lebde iznad crkve Sv. Stefanije, pratile su ih strašne epidemije u Austriji, švabiji, Augsburgu, Wuertembergu, Nirmbergu i drugim mestima, odnoseći ljudska bića i stoku.“
Viđenja neobičnih vazdušnih fenomena se uglavnom dešavalo nekoliko minuta do godinu dana pre izbijanja kuge. Tamo gde je postojala praznina između takvog viđenja i dolaska kuge, drugi fenomen je ponekad prijavljivan: pojavljivanje zastrašujućih čovekolikih figura obučenih u crno. Te figure su često viđane na obodima grada ili sela i njihovo prisustvo je signaliziralo trenutno izbijanje epidemije. Zapis iz 1682. godine govori o jednoj takvoj poseti vek ranije:
Uprkos Inkviziciji, Evropa se u 13. veku počela oporavljati od ekonomskog i socijalnog prekida izazvanog krstaškim ratovima. Znaci evropske renesanse su bili vidljivi u proširavanju intelektualnih i umetničkih horizonata. Trgovina sa drugim delovima sveta je obogatila život Evrope. Evropa je ulazila u period u kojem su kavaljerstvo, muzika, umetnost i duhovne vrednosti igrale ogromnu ulogu. Ovaj napredak jedva da je sto godina trajao kada ga je iznenada privremeno zaustavio katastrofalni događaj. Taj događaj je bila bubonska kuga, takođe poznata i kao Crna Smrt. Crna Smrt je nastala u Aziji i uskoro se proširila na Evropu gde je ubila preko 25 miliona ljudi (otprilike jednu trećinu populacije Evrope) za manje od četiri godine. Neki istoričari navode i 35 do 40 miliona žrtava ili oko pola svih Evropljana.
Epidemija se prvo proširila kroz Evropu između 1347 i 1350. Bubonska kuga se javljala svakih deset do dvadeset godina odnoseći svaki put više života sve do 1700-tih godina. Iako je teško izračunati konačan broj žrtava tokom tih 400 godina, veruje se da je preko 100 miliona ljudi umrlo od kuge.
Veruje se da su dva tipa kuge izazvale Crnu Smrt. Prvi i češći tip je „bubonski“. Bubonski oblik kuge je okarakterisan oticanjem limfnih čvorova; otekline se zovu „buboe“. Buboe prati povraćanje, temperatura i smrt u roku od nekoliko dana ako se bolest ne leči. Ovaj oblik kuge nije prenosiv između ljudi: zahteva aktivnog nosioca kao što je buva. Iz ovog razloga mnogi istoričari veruju da su glodari zaraženi buvama izazvali bubonsku kugu. Zna se da glodari i danas nose zarazu. Nekoliko zapisa između 1347 i kasnih 1600-tih govore o najezdi glodara pred izbijanje Crne Smrti, što daje validnost teoriji o glodarima.
Drugi oblik kuge koji je doprineo Crnoj Smrti je visoko zarazan tip poznat kao „plućna“ kuga. Karakteristike su joj drhtavica, ubrzano disanje i iskašljavanje krvi. Temperatura tela je povišena i smrt usledi nakon tri do četiri dana pošto se uhvati. Ovaj drugi tip kuge je skoro uvek fatalan i najbolje se prenosi po hladnom vremenu i u slaboj provetrenosti. Neki doktori danas veruju da je ovaj drugi oblik, „plućna“ kuga, bila uzročnik većine žrtava Crne Smrti, zbog prenaseljenosti i loših higijenskih uslova koji su vladali u Evropi.
Mi bi smo normalno zavrteli glavom na ovaj tragični period ljudske istorije i bili zahvalni što je moderna medicina razvila lekove za ove vrste opakih zaraza. Međutim, zabrinjavajuće enigme o Crnoj Smrti još postoje. Mnoga izbijanja su se desila tokom toplog vremena u slabo naseljenim oblastima. Nisu sva izbijanja bubonske kuge bila prethodno ispraćena najezdom glodara; u stvari, samo retki slučajevi su bili povezani sa povećanom najezdom štetočina. Najveća zagonetka o Crnoj Smrti je kako je izbijala u izolovanim ljudskim naseobinama koje nisu imale kontakta sa pređašnje zaraženim oblastima. Epidemije su takođe imale tendenciju da iznenada prestanu. Da bi rešio ove zagonetke istoričar bi normalno pogledao šta su ljudi zabeležili u godinama kuge. Kada to učini on se susreće sa pričama toliko neverovatnim da će ih sigurno odbaciti kao da su fantazije i sujeverja uplašenog uma. Ogroman broj ljudi širom Evrope i drugim oblastima pogođenim kugom u svetu su prijavljivali da su izbijanja kuge izazvana smrdljivom „maglom“. Te magle su se često pojavljivale nakon neobičnih svetala na nebu. Istoričar ubrzo otkriva da su „magle“ i svetla prijavljivana češće i na mnogo više lokacija nego najezde glodara. Godine kuge su ustvari bile period velike NLO aktivnosti. Šta su onda bile te misteriozne magle?
Postoji još jedan veoma važan način kako se bakcili kuge mogu preneti: putem hemiskog oružja. Amerika i Sovjetski savez danas imaju zalihe biološkog oružja koja sadrže bubonsku kugu i druge epidemske zaraze. Bakcili se održavaju živim u kanisterima koji izbacuju zaraze u vazduh u gustim, često vidljivim, oblacima. Svako ko udiše maglu će udahnuti zarazu. Danas ima dovoljno tih bioloških oružja da se zbriše dobar deo čovečanstva.
Navodi o sličnim maglama koje izazivaju zarazu iz godina kuge snažno ukazuju da je Crna Smrt izazvana hemiskim ratom. Hajde da pogledamo te neverovatne beleške koje su dovele do tog zaključka.
Prvo izbijanje kuge u Evropi se desilo neobične serije događaja. Između 1298 i 1314, sedam velikih „kometa“ je viđeno iznad Evrope; jedna je bila od „crnila strahopoštovanja“. Jednu godinu pre prvog izbijanja epidemije u Evropi, „kolona vatre“ je prijavljena iznad papine palate u Avinjonu u Francuskoj. Ranije te godine, „vatrena lopta“ je primećena iznad Pariza; navodno je ostala vidljiva posmatračima neko vreme. Narodima Evrope ova viđenja su predstavljala predskazanja kuge koja je potom usledila.
Istina je da su neke prijavljene „komete“ bile verovatno samo to: komete. Neke su mogle biti mali meteori ili vatrena lopte ( veliki zapaljeni meteori). Vekovima ranije ljudi su bili uopšteno mnogo više sujeverni nego što su danas i tako su prirodni meteori i slični prozaični fenomeni često prijavljivani kao vesnici kasnijih katastrofa iako nije bilo nikakve povezanosti između njih u stvarnom životu. Sa druge strane bitno je naglasiti da je svaki neobičan objekat na nebu zvan „kometa“. Dobar primer je nađen u bestseleru izdatom 1557. godine: Hronika dobročinitelja i upozorenja... od Conrad Lycosthenes-a. Na 494. strani njegove knjige čitamo o „kometi“ viđenoj 1479. godine:
„Kometa je viđena u Arabiji u obliku zašiljenog drvenog kolca...“ Prateća ilustracija, koja je zasnovana na opisu očevidaca, pokazuje ono što jasno izgleda kao prednji deo rakete među oblacima. Objekat izleda da je ima mnogo prozora. Danas bi taj objekat zvali NLO, ne kometa. Ovo nas navodi da se zapitamo koliko je drugih drevnih „kometa“ bilo slično raketama. Kada se susretnemo sa starom prijavom komete mi ne znamo sa sigurnošću sa čime imamo posla ukoliko ne postoji podrobniji opis. Prijava iznenadnog povećanja „kometa“ ili sličnih nebeskih fenomena može zapravo da označava povećanje NLO aktivnosti.
Veza između neobičnih vazdušnih fenomena i Crne Smrti je uspostavljena trenutno tokom prvog izbijanja kuge u Aziji. Kako nam jedan istoričar govori:
„Prve prijave su došle sa istoka. Bile su zbrkane, preuveličane, zastračujuće kao što prijave iz tog dela sveta često jesu: opisi oluja i zemljotresa: o meteorima i kometama koje prate otrovni gasovi koji ubijaju drveće i plodnost zemljišta...“
Gornji pasus ukazuje da su strani leteći objekti radili više od samog širenja zaraze: oni su takođe prskali hemiskim i biološkim biljnim otrovima. Pasus podseća na drevne mesopotamske tablice koje opisuju uništavanje prirode od strane Skrbničkih „bogova“.
Veza između nebeskih fenomena i kuge je počela vekovima pre Crne Smrti. Videli smo primere u našim ranijim diskusijama o Justinijanovoj kugi. Iz drugog izvora čitamo o velikoj kugi koja je navodno izbila 1117 godine – skoro 250 godina pre Crne Smrti. Njoj su takođe predhodili neobični nebeski fenomeni: „U januaru 1117. godine kometa je proletela kao vatrena armija od severa prema Orijentu, mesec je bio krvavo crven tokom pomračenja, godinu dana kasnije svetlo se pojavilo sjajnije od sunca. Za ovim je došla velika hladnoća, glad i kuga od koje je trećina čovečanstva nestala.“2
Kada je srednjevekovna Crna Smrt počela, pomena vredni nebeski fenomeni su nastavili da prate epidemiju. Prijave mnogih ovih fenomena je skupio Johannes Nohl i izdao u svojoj knjizi, Crna Smrt, Hronika kuge (1926). Prema g-dinu Nohl-u najmanje 26 „kometa“ je prijavljeno između 1500 i 1543. Petnest ili šesnest je viđeno između 1556 i 1597. Godine 1618, osam ili devet. Nohl naglašava konekciju, koju su ljudi uvideli, između „kometa“ i pratećih epidemija:
Godine 1606 viđena je kometa posle koje je kuga prošla svetom. 1582. godine kometa je donela tako nasilnu kugu u Majo, Prague, Thuringia, Netherland i druga mesta, da je u Thuringia odnela 37,000 a u Netherland 46,415 žrtava.“
Iz Beča dobijamo sledeći opis događaja koji se desio 1568. Ovde vidimo vezu između izbijanja kuge i objekta opisanog na način neverovatno sličan modernoj cigari ili NLO oblika zraka:
„Kada su po danu i na mesečini viđeni, prelepa duga i vatreni zrak kako lebde iznad crkve Sv. Stefanije, pratile su ih strašne epidemije u Austriji, švabiji, Augsburgu, Wuertembergu, Nirmbergu i drugim mestima, odnoseći ljudska bića i stoku.“
Viđenja neobičnih vazdušnih fenomena se uglavnom dešavalo nekoliko minuta do godinu dana pre izbijanja kuge. Tamo gde je postojala praznina između takvog viđenja i dolaska kuge, drugi fenomen je ponekad prijavljivan: pojavljivanje zastrašujućih čovekolikih figura obučenih u crno. Te figure su često viđane na obodima grada ili sela i njihovo prisustvo je signaliziralo trenutno izbijanje epidemije. Zapis iz 1682. godine govori o jednoj takvoj poseti vek ranije:
Poslednja izmena: