Cega se pametan stidi,budala se ponosi !
DOKUMENT UN IZ 1992. GODINE GOVORI O SILOVANJIMA SRPKINJA U SARAJEVU
Dok je u muslimanskom delu Sarajeva trajao progon preostalog srpskog stanovništva, svetska štampa pisala je o srpskom teroru i silovanjima - tako je list Džumhuri islami tvrdio da su Srbi silovali 33.000 muslimanki u BiH.
U stvarnosti, u muslimanskom delu Sarajeva dešavaju se mnogobrojna silovanja Srpkinja. Hamo Lokvančić silovao je žene u Hrasnici, a prema mnogobrojnim svedočenjima, u tim zločinima naročito se isticao Mirsad Ašani, muslimanski policajac, koji je u bordelima na Ciglanama, gde su dovođene i devojčice koje su imale svega 12 godina, silovao veliki broj maloletnih Srpkinja.
Svedočenja žrtava
U svedočenju Zorana Jovanovića piše i ime Keme Dautovića iz Buća potoka: „Tukli su svi odreda u svako doba dana i noći, tukli su i silovali i žene i muškarce, čak su i staricu od 60 godina silovali pred nama“.
U sudskim spisima zabeležen je i ovakav podatak: „Edin Mehić je sa Fejsalom Džipom nasilno odvodio maloljetne djevojke i djevočice srpske nacionalnosti i primoravao ih da za novac, cigarete i alkohol seksualno opšte sa „unproforcima“ iz arapskih zemalja. Sedamnaestogodišnju Natašu, čiji su roditelji poginuli u masakru u Miskinovoj ulici, na silu su odvozili u kasarnu „Maršal Tito“ i tu su je držali.
TRUDNOĆA
Na Akušersko-ginekološkoj klinici u Beogradu Mila R. (majka dvoje dece) svedoči: „LJubomir, ne mogu da se sjetim prezimena, ubio se, jer su mu silovali pred kućom ženu i kćerku. Znam da su prvo zaklali Đukić Stojana i njegovu ženu Katu, inače Hrvaticu. Kad su dolazili da nas siluju, prvo su nam vezivali oči maramom da ne bismo vidjele ko su zločinci. Dolazili su kad god su htjeli. Ređalo se često i po desetak njih na jednoj ženi... Nisu htjeli da me razmijene dok beba nije oživjela u trbuhu“.
Krajem 1992. godine ova nesrećna žena rodila je mrtvo žensko dijete.
ZLOSTAVLJANJE DEVOJČICA
Posebno je potresno svedočenje o zločinima Mušana Topalovića Cace, jednog od komandanata tadašnje Armije BiH. U drugoj polovini februara 1993. godine dovedena je 12-godišnja devojčica, koja je silovana sa ostalim starijim devojkama.
„Djevojčicu su doveli Jusuf Lando i Suad Milić. Lando je djetetu ruke vezao za krevet i silovao je, a zatim su to učinili Suad Milić, Amir Hodža, Enver Zjaljaj i Ferid Kajanija. Dijete je sve vrijeme plakalo. Kada je Ferid Kajanija počeo silovanje - djevojčica je umrla. Potom je njeno tijelo Jusuf Lando strpao u najlon kesu i bacio u jamu na Kazanima“.
Ovo piše u sudskim spisima sa suđenja Topalovićevoj grupi sa Kazana.
Među onima koji su silovali ovu djevočicu bio je i muslimanski oficir veze izvjesni Tolj“.
I izveštaj UN od 18. decembra 1992. godine, koji nosi signaturu S-24991, jasno se govori da su silovali srpske žene muslimanski i hrvatski vojnici, uključujući i postojanje javnih kuća gde su dovođene srpske devojke. Ovaj izveštaj je dugo bio sakriven od očiju svetske javnosti.
U jednom drugom izveštaju komisije UN, koja je ispitivala područja koja su kontrolisali Srbi, doslovno piše: „Svi pokušaji da se lociraju i utvrde određena mjesta gdje su žene navodno držane u zatvoru i navodno silovane bili su neuspješni. U nekim slučajevima navodni logori za silovanje bili su potpuno prazni kad su ih posjetile delegacije komisije“.
Ali ovakvi izveštaji nisu pomogli da se slika o Srbima promeni u svetu, pošto su mediji prvo plasirali zločin, a poslije se tragalo da se on potkrepi činjenicama - navodi se u knjizi „Zločini nad srpskim civilima u Sarajevu“.
Krici i jauci
Danilo Dželetović u svojoj knjizi „Zločini u Hrasnici“ navodi da je grupa pripadnika Vojne policije Četvrte motorizovane brigade armije BiH, koju su činili Haris Ibrahimović, Pero Šutalo, zvani Ustaša, Suad Dedović, zvani Ciko, i Albin Lokvančić, zvani Done, jedne noći između 22. i 25. maja 1992. godine organizovali žurku u jednom stanu u Školskoj ulici, gde su doveli Brankicu Lakić, koju su silovali, a zatim ubili iz vatrenog oružja.
Ovo ubistvo je pripisano Harisu Ibrahimoviću, koji je navodno bio zatvoren, ali je pušten zato što je „dokazano“ da je Brankica „sama uzela Harisov pištolj i izvršila samoubistvo“. Međutim, nakon mesec dana u garaži Save Mandića u Hrasnici pronađen je leš ove dvadesetogodišnje devojke i nije bilo teško ustanoviti da je ubijena, kako i piše u izveštaju patologa. Da bi sakrili ovaj zločin, piše Srna, pripadnici jedinice Fikreta Pljevljaka zakopali su Brankicu, a na njen grob postavili su nišan bez imena i prezimena.
Dve silovane sarajevske Srpkinje dale su iskaze u Genekološko-akušerskoj klinici u Beogradu prije prekida trudnoće. Jedna od njih priča: „Prvo su silovali Jelenu... Alibaba mi je pocijepao odjeću. A s obzirom na to da sam bila nevina, bio je jako grub. Tukao me krvnički, a onda me prisilio na oralni seks... iz druge prostorije čuli su se krici i jauci drugih žena“.
Druga žena priča: „Neprestano su nas tukli i silovali neizmjenično, a nekada je i njih 20 znalo da se izmijenja na meni... Jednom prilikom su tjerali oca da siluje sedamnaestogodišnju kćerku....“
Priznanja
Silovanja su priznavali i oni koji su u njima učestvovali, poput Alije Selimagića: „Naprije sam ušao u jednu kuću zajedno sa Havić Enesom, Hodžić Bećirom i Mujčin Senadom, gdje smo zatekli čovjeka i ženu i njihovu kćerku, koja je imala oko 23 godine. Najprije smo vezali oca i majku, a zatim smo silovali kćerku. Prvo sam je silovao ja, a nakon mene i ostali. Zatim smo silovali i njenu majku, a nakon toga ja sam zaklao majku, a Havić oca“.
Žena koja je u to doba imala 70 godina (svedok broj 268-98-7) takođe je bila silovana. „Kad su me uveli unutra, tamo je bilo desetak nesrećnih Srpkinja, sve su bile izbezumljene i pogažene... Izvode ih svaku noć. Jedne noći digoše i mene. Tamo je bila jedna mlada žena - djevojka od dvadesetak godina“ - navodi ovaj svedok. Ona zatim opisuje da je devojka koju su silovali bila sva izubijana, te da je nikad poslije toga više nije videla.
U sarajevskoj četvrti Pavle Goranin naročito se „isticao“ Zeno Dacić, Sandžaklija. Evo kako njegov zločin opisuje jedna o njegovih žrtava: „Ja i moja drugarica zaustavljene smo na ulici tako što nam je pucano iznad glava. Utjerali su nas u neku kuću. Poslije nekoliko šamara pala sam na pod. Nogom su mi razbili arkadu.... Naređeno nam je da se skinemo. Opljačkan nam je novac iz odjeće... Silovanje je trajalo više sati, a učestvovalo je više njih. Nakon toga istjerane smo bose i gole na ulicu i zaprijećeno nam je da nikom ništa ne govorimo, inače će nas poklati“.