Brak – ovakav kakav jeste, hoće li opstati?

  • Začetnik teme Začetnik teme Ribar
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Ribar

Poznat
Poruka
9.164
Nekada je bilo sasvim uobičajeno da se mlada i mladoženja i ne poznaju sve do stupanja u brak. Mnogi će reći da se tada brakovi nisu razvodili.
Zaista nisu!
Zašto?
Zato što je brak bio, pre i iznad svega, ekonomska zajednica! Napominjem, ne samo, ali u svakom slučaju, najviše ekonomska!
Pojedinac (bez obzira na pol!) nije mogao da opstane. Razvod je bio nemoguć i nedozvoljen. Deca su bila radna snaga i zato neophodna.
Dešavalo se (a dešava se i danas, nažalost), da se žena i muž mrze kao pas i mačka ali svejedno ostaju zajedno. Napakoste jedno drugom kad god im se ukaže prilika, ali ostaju.
Ima li tu smisla govoriti o ljubavi? Pre bih rekao o mržnji.
U podsvesti većine brak je i danas ekonomska zajednica ma kako se to, uspešno ili neuspešno, maskiralo. Zakonodavac i dalje tretira tu zajednicu kao manju ili veću prinudu.
Kako inače objasniti da se očekuje obaveza „dok nas smrt ne rastavi“?
Danas je opstanak jedinke itekako moguć i znatno olakšan.
Niko više ne mora da trpi uza se nekoga ko će ga maltretirati na bilo koji način.
Pošto je veoma teško naći nekog zaista sebi sličnog sa kim bi se stvarno slagao, sve je veći broj samaca (oba pola).
Brak, u tradicionalnom obliku („dok nas smrt ne rastavi“) sve će više nestajati.
Da li će se pojaviti neka njegova zamena ili će se veze svesti na nešto nalik današnjem „zabavljanju“?
 
Nekada je bilo sasvim uobičajeno da se mlada i mladoženja i ne poznaju sve do stupanja u brak. Mnogi će reći da se tada brakovi nisu razvodili.
Zaista nisu!
Zašto?
Zato što je brak bio, pre i iznad svega, ekonomska zajednica! Napominjem, ne samo, ali u svakom slučaju, najviše ekonomska!
Pojedinac (bez obzira na pol!) nije mogao da opstane. Razvod je bio nemoguć i nedozvoljen. Deca su bila radna snaga i zato neophodna.
Dešavalo se (a dešava se i danas, nažalost), da se žena i muž mrze kao pas i mačka ali svejedno ostaju zajedno. Napakoste jedno drugom kad god im se ukaže prilika, ali ostaju.
Ima li tu smisla govoriti o ljubavi? Pre bih rekao o mržnji.
U podsvesti većine brak je i danas ekonomska zajednica ma kako se to, uspešno ili neuspešno, maskiralo. Zakonodavac i dalje tretira tu zajednicu kao manju ili veću prinudu.
Kako inače objasniti da se očekuje obaveza „dok nas smrt ne rastavi“?
Danas je opstanak jedinke itekako moguć i znatno olakšan.
Niko više ne mora da trpi uza se nekoga ko će ga maltretirati na bilo koji način.
Pošto je veoma teško naći nekog zaista sebi sličnog sa kim bi se stvarno slagao, sve je veći broj samaca (oba pola).
Brak, u tradicionalnom obliku („dok nas smrt ne rastavi“) sve će više nestajati.
Da li će se pojaviti neka njegova zamena ili će se veze svesti na nešto nalik današnjem „zabavljanju“?

Ovako,kako si opisao brak,možda i bolje da propadne.
Brak u kome su deca radna snaga, brak u kome se muž i žena mrze kao pas imačka, a ipak oszaju zajedno....mani se ti toga.
Brak jeste ekonomska zajednica, ali mu to nije najvažnije u braku.
 
Istina je to sto si napisao u uvodnom postu, medjutim, brak je takodje evoluirao.
Jos uvek postoji zenski recnik da ostaju u braku zbog dece to su ne emancipovane zene.
One koje znaju sta hoce, drze se principa da su ona i muz porodica, a deca produkti koji odlaze svojim putem.
Ovakvu zenu nijedan muz nece ostaviti zbog mladje, tako da brak dobija svoje drugo poglavlje na drugim osnovama.
 
Nekada je bilo sasvim uobičajeno da se mlada i mladoženja i ne poznaju sve do stupanja u brak. Mnogi će reći da se tada brakovi nisu razvodili.
Zaista nisu!
Zašto?
Zato što je brak bio, pre i iznad svega, ekonomska zajednica! Napominjem, ne samo, ali u svakom slučaju, najviše ekonomska!
Pojedinac (bez obzira na pol!) nije mogao da opstane. Razvod je bio nemoguć i nedozvoljen. Deca su bila radna snaga i zato neophodna.
Dešavalo se (a dešava se i danas, nažalost), da se žena i muž mrze kao pas i mačka ali svejedno ostaju zajedno. Napakoste jedno drugom kad god im se ukaže prilika, ali ostaju.
Ima li tu smisla govoriti o ljubavi? Pre bih rekao o mržnji.
U podsvesti većine brak je i danas ekonomska zajednica ma kako se to, uspešno ili neuspešno, maskiralo. Zakonodavac i dalje tretira tu zajednicu kao manju ili veću prinudu.
Kako inače objasniti da se očekuje obaveza „dok nas smrt ne rastavi“?
Danas je opstanak jedinke itekako moguć i znatno olakšan.
Niko više ne mora da trpi uza se nekoga ko će ga maltretirati na bilo koji način.
Pošto je veoma teško naći nekog zaista sebi sličnog sa kim bi se stvarno slagao, sve je veći broj samaca (oba pola).
Brak, u tradicionalnom obliku („dok nas smrt ne rastavi“) sve će više nestajati.
Da li će se pojaviti neka njegova zamena ili će se veze svesti na nešto nalik današnjem „zabavljanju“?

Brak, kao institucija se menjala kroz vekove i naravno nastavice da se menja/usavrsava u zavisnosti od svij ostalih promena koje nas okruzuju u zivotu. A mnogo toga utice na to u kom pravcu ce razvitak nastati.Dovoljan je npr. novi pliticki pravac da bi se stvorila neka nova forma braka(u novije vreme brakvi homoseksualaca). Razvoj mediciine i svesti ljudi takodje menja pravac u braku. U stara vremena brak je trajao 20-25 godina , danas nije retkost da je u trajanju od preko 50 godina. To je mozda i jedan od uzroka, cestih razvoda u nase vreme.Predugo je biti sa jednom osobom 50-60 godina :)
 
Da, slazem se. Ima toga ali samo u nezrelim brakovima..u brakvima koji su sklopljeni iz nekog interesa i onih koji su podlozni trendu misleci time da su moderna familija.
Xexexex pa jeste, samo ko se danas ženi ili udaje a da nije u pitanjui interes. To i jeste suštinski problem, gleda se bogatstvo, gleda se društveni položaj, pošto su lova i nekakv položaj u društvu vrlo promenljiva kategorija po principu danas imaš sutra nemaš onda nastupaju razvodi i pucanje brakova, jer se zaljubljuju u lovu ili status a ne u osobu.

Dok kada je seks u pitanju ide ona pozanta " Zar ću čitav život prespavati sa jednim muškarceim-ženom, mora da je i on-on nešto povalio sa strane", onda kreće rasulo gde ne postojii otpor da se odoli požudi.


Nemoral je preduslov za loš brak, kada su deca prioritet i moral, onda je brak uspšešan, sretan....svaki brak ima svoje probleme a i sve je rešivo....
 
Xexexex pa jeste, samo ko se danas ženi ili udaje a da nije u pitanjui interes. To i jeste suštinski problem, gleda se bogatstvo, gleda se društveni položaj, pošto su lova i nekakv položaj u društvu vrlo promenljiva kategorija po principu danas imaš sutra nemaš onda nastupaju razvodi i pucanje brakova, jer se zaljubljuju u lovu ili status a ne u osobu.

Dok kada je seks u pitanju ide ona pozanta " Zar ću čitav život prespavati sa jednim muškarceim-ženom, mora da je i on-on nešto povalio sa strane", onda kreće rasulo gde ne postojii otpor da se odoli požudi.


Nemoral je preduslov za loš brak, kada su deca prioritet i moral, onda je brak uspšešan, sretan....svaki brak ima svoje probleme a i sve je rešivo....

Zivim u ubedjenju da se brakovi jos uvek sklapaju iz ljubavi i da ce se usavrasavati u tom pravcu:cool:
 
Nekada je bilo sasvim uobičajeno da se mlada i mladoženja i ne poznaju sve do stupanja u brak. Mnogi će reći da se tada brakovi nisu razvodili.
Zaista nisu!
Zašto?
Zato što je brak bio, pre i iznad svega, ekonomska zajednica! Napominjem, ne samo, ali u svakom slučaju, najviše ekonomska!
Pojedinac (bez obzira na pol!) nije mogao da opstane. Razvod je bio nemoguć i nedozvoljen. Deca su bila radna snaga i zato neophodna.
Dešavalo se (a dešava se i danas, nažalost), da se žena i muž mrze kao pas i mačka ali svejedno ostaju zajedno. Napakoste jedno drugom kad god im se ukaže prilika, ali ostaju.
Ima li tu smisla govoriti o ljubavi? Pre bih rekao o mržnji.
U podsvesti većine brak je i danas ekonomska zajednica ma kako se to, uspešno ili neuspešno, maskiralo. Zakonodavac i dalje tretira tu zajednicu kao manju ili veću prinudu.
Kako inače objasniti da se očekuje obaveza „dok nas smrt ne rastavi“?
Danas je opstanak jedinke itekako moguć i znatno olakšan.
Niko više ne mora da trpi uza se nekoga ko će ga maltretirati na bilo koji način.
Pošto je veoma teško naći nekog zaista sebi sličnog sa kim bi se stvarno slagao, sve je veći broj samaca (oba pola).
Brak, u tradicionalnom obliku („dok nas smrt ne rastavi“) sve će više nestajati.
Da li će se pojaviti neka njegova zamena ili će se veze svesti na nešto nalik današnjem „zabavljanju“?
Cudno, zaista (iako i toga ima) uz brak povezati najpre pojmove trpljenja i maltretiranja.
Rec je o dobrovoljnoj zajednici ljudi koji su izabrali jedno drugo,vrlo cesto iz ljubavi.
Jaca komponenta braka od ekonomske je roditeljstvo, ako su ljudi odgovorni.
Naravno da ce opstati.
Potreba za ljubavlju, pripadnoscu i podrskom je sustinska u nama.
 
Kada pogledam oko sebe, smem da tvrdim da su brakovi u kojima ni jedna strana ne trpi u beznačajnoj manjini. Štaviše, najčešće se uzajamno maltretiraju.
Možda je moja definicija trpljenja suviše stroga.
Sve vrste zajednica, a narocito brak, podrazumevaju dosta prilagodjavanja i kompromisa. To nekome moze izgledati kao trpljenje, narocito nekome ko posmatra situaciju sa strane, ali osim onog dela kada se ipak necega odrices u ime zajednice, ima i mnogo onoga sto dobijas tom zajednicom (ne mislim na materijalno!), a sto ne mora biti vidljivo onima sa strane.

U krajnjem slucaju, ako imas utisak da neko trpi u braku, a ipak u njemu ostaje, zar to nije nelogicno?
Zar ne bi neko napustio zajednicu u kojoj preovladjuje negativno?
 
Zivim u ubedjenju da se brakovi jos uvek sklapaju iz ljubavi i da ce se usavrasavati u tom pravcu:cool:

Istina je da je zadnjih 50 godina vise brakova sklopljeno iz ljubavi nego prethodna dva milenijuma. Zbog tog iracionalnog odnosa koji je podlozan promenama do dijametralno suprotnih osecanja zadnjih 50 godina imamo isto toliko razvoda. Promene u iracionalnom tesko da mogu da prate zastarele institucije, pa je normalno da se i zakoni menjaju u tom pravcu. Hoces sa nekim da zivis, vencas se za osam minuta, neces vise sa nekim, razvedes se za 12 minuta. Tako bi trebalo da funkcionise drzava. Medjutim, mi znamo da je mnogo bolje u zajednicu ne mesati drzavu i onda je sve lakse, jer traume oko vencanja i razvoda su generisane uticajem spolja.
Drzava te tera da evidentiras svoju volju da delis sa nekim zivot, ali bi trebalo da na isti nacin mozes da tu volju i povuces, bez trauma.

"Predugo je biti sa jednom osobom 50-60 godina "
Ovo ima smisla za veliku vecinu iz prostog razloga sto se ljudi ne daju celi. Uvek postoji neki kutak koji se ostavlja samo za sebe, a on se razvija nezavisno i jednog trenutka iskoci iz njega duh koga niko nije primeciovao. Taj deo samosvojnosti je onaj deo koji je plod straha stvorenog predubedjenjima. Pouzdano znam da ga neki ljudi nemaju, jer ga ubiju na vreme. Koliko je to dobro je druga prica.
 
Brak je institucija koja ima za zadatak da stvori dobre ljude. Dakle dvoje koji se vole stvaraju dobre ljude od njihove dece, ako je to polazna tačka onda je brak uspešan.


Brakovi se danas raspadaju zbog love i seksa. Ako su deca prioritet onda nema raspadanja....
Da da bas zbog dece ostaju evo sad ce.I ti si pobornik bapskih prica da deca vezuju?
 

Back
Top