Ribar
Poznat
- Poruka
- 9.164
Nekada je bilo sasvim uobičajeno da se mlada i mladoženja i ne poznaju sve do stupanja u brak. Mnogi će reći da se tada brakovi nisu razvodili.
Zaista nisu!
Zašto?
Zato što je brak bio, pre i iznad svega, ekonomska zajednica! Napominjem, ne samo, ali u svakom slučaju, najviše ekonomska!
Pojedinac (bez obzira na pol!) nije mogao da opstane. Razvod je bio nemoguć i nedozvoljen. Deca su bila radna snaga i zato neophodna.
Dešavalo se (a dešava se i danas, nažalost), da se žena i muž mrze kao pas i mačka ali svejedno ostaju zajedno. Napakoste jedno drugom kad god im se ukaže prilika, ali ostaju.
Ima li tu smisla govoriti o ljubavi? Pre bih rekao o mržnji.
U podsvesti većine brak je i danas ekonomska zajednica ma kako se to, uspešno ili neuspešno, maskiralo. Zakonodavac i dalje tretira tu zajednicu kao manju ili veću prinudu.
Kako inače objasniti da se očekuje obaveza „dok nas smrt ne rastavi“?
Danas je opstanak jedinke itekako moguć i znatno olakšan.
Niko više ne mora da trpi uza se nekoga ko će ga maltretirati na bilo koji način.
Pošto je veoma teško naći nekog zaista sebi sličnog sa kim bi se stvarno slagao, sve je veći broj samaca (oba pola).
Brak, u tradicionalnom obliku („dok nas smrt ne rastavi“) sve će više nestajati.
Da li će se pojaviti neka njegova zamena ili će se veze svesti na nešto nalik današnjem „zabavljanju“?
Zaista nisu!
Zašto?
Zato što je brak bio, pre i iznad svega, ekonomska zajednica! Napominjem, ne samo, ali u svakom slučaju, najviše ekonomska!
Pojedinac (bez obzira na pol!) nije mogao da opstane. Razvod je bio nemoguć i nedozvoljen. Deca su bila radna snaga i zato neophodna.
Dešavalo se (a dešava se i danas, nažalost), da se žena i muž mrze kao pas i mačka ali svejedno ostaju zajedno. Napakoste jedno drugom kad god im se ukaže prilika, ali ostaju.
Ima li tu smisla govoriti o ljubavi? Pre bih rekao o mržnji.
U podsvesti većine brak je i danas ekonomska zajednica ma kako se to, uspešno ili neuspešno, maskiralo. Zakonodavac i dalje tretira tu zajednicu kao manju ili veću prinudu.
Kako inače objasniti da se očekuje obaveza „dok nas smrt ne rastavi“?
Danas je opstanak jedinke itekako moguć i znatno olakšan.
Niko više ne mora da trpi uza se nekoga ko će ga maltretirati na bilo koji način.
Pošto je veoma teško naći nekog zaista sebi sličnog sa kim bi se stvarno slagao, sve je veći broj samaca (oba pola).
Brak, u tradicionalnom obliku („dok nas smrt ne rastavi“) sve će više nestajati.
Da li će se pojaviti neka njegova zamena ili će se veze svesti na nešto nalik današnjem „zabavljanju“?