Не, не разумеш мој став чак ни у траговима. Требао сам да будем много, много јаснији по свој прилици - не само да нацртам него и да обојим.
Ја сам пријатељски наклоњен Израелу и имам пријатеље Израелце. Хезболах сматрам терористичком групом, и из моје перспективе руско савезништво са Хезболахом не мења ништа на чињеници да су у питању терористи, убице и непријатељи цивилизације.
Али ја нисам тема, ни мој однос према руским спољнополитичким авантурама. Израел као такав није тема. Тема је чињеница да су Руси савезници Хезболаха, да су Руси изнели неке тезе о неповредивости ваздушног простора Сирије, и да је упркос томе ваздушни простор повређен, сиријски главни град бомбардован, и један од битнијих команданата Хезболаха убијен.
Разумеш ли сада?
"Pobjeda Hamasa na izborima sluti na zlo, ali je, nažalost, posve razumljiva u svjetlu najnovijeg razvitka dogaðaja.
Hamas možemo s pravom opisati kao radikalnu i ekstremistièku organizaciju koja se služi nasiljem te kao prijetnju miru i pravednom politièkom rješenju. Korisno je, meðutim, prisjetiti se da Hamas po mnogoèemu važnom nije ni izbliza tako ekstremistièki kao SAD i Izrael. Hamas, na primjer, izjavljuje da æe pristati na dugotrajno primirje i priznati meðunarodno priznatu granicu prije lipnja 1967. te da je spreman prihvatiti pregovore o politièkom rješenju. Ta ideja potpuno je tuða Sjedinjenim Državama i Izraelu, koje ne pristaju na bilo kakva ogranièenja u pogledu upotrebe nasilja, odbijaju pregovore i ustrajavaju u stavu da bilo kakvo politièko rješenje mora ukljuèiti izraelsko preuzimanje znaèajnih dijelova Zapadne obale (i, možda, zaboravljene Golanske visoravni).
Hamas je na izborima pobijedio iz dva razloga: zahvaljujuæi opiranju vojnoj okupaciji, te našavši oslonac u masama i služenju si-
rotinji - programom i praktiènim djelovanjem koji svugdje donose glasove.
Bushova administracija, meðutim, smatra pobjedu Hamasa još jednom u nizu prepreka svojoj politici koèenja demokracije, službeno nazvanoj „promicanjem demokracije" u prevladajuæem politièkom „novogovoru".
Stav Washingtona prema izborima u Palestini bio je uvijek dosljedan. Izbori su bili stavljeni na led sve dok nije umro Jaser Araf at, jer se uzimalo zdravo za gotovo da bi on na njima sigurno pobijedio. Jasno je da se izbori ne smiju dopustiti ako na njima može pobijediti pogrešan kandidat. Arafatova smrt pozdravljena je kao prilika za ostvarenje Bushove „vizije" demokratske palestinske države - blijedog i maglovitog odraza meðunarodnoga konsenzusa
0 rješenju koje bi ukljuèivalo postojanje dviju država, koje Sjedinjene Države blokiraju veæ trideset godina.
Steven Erlanger, pišuæi u New York Timesu neposredno nakon Arafatove smrti èlanak pod naslovom „Hoping Democracv Can Replace a Palestinian Icon", zapoèinje objašnjenjem da æe „razdoblje nakon Arafatove smrti biti najnoviji test najvažnijeg amerièkog èlanka vjere prema kojemu izbori daju legitimitet èak i najkrhkijim institucijama".
U posljednjem odlomku njegova èlanka èitamo: „Meðutim, kad je rijeè o Palestincima, ovaj paradoks je višeslojan. Bushova administracija u prošlosti se opirala raspisivanju novih palestinskih nacionalnih izbora. Smatralo se da æe izbori uljepšati Arafatovu sliku
1 priskrbiti mu vjerodostojniji mandat, te pridonijeti kredibilitetu i autoritetu Hamasa."
Ukratko, „najvažniji èlanak vjere" glasi da su izbori u redu sve dok na njima pobjeðuje naš kandidat.
Pandan tom problemu vidjeli smo nedavno. VVashington i London su zbog masovnog i nenasilnog otpora iraèkog stanovništva bili primorani dopustiti raspisivanje izbora koje su dugo blokirali služeæi se najrazlièitijim spletkama. Kasnija nastojanja, koja su smjerala potkopavanju neželjenih izbora davanjem znaèajne prednosti najdražemu kandidatu administracije i ušutkavanjem neovisnih medija, takoðer su se pokazala neuspješnima.
VVashington je istu taktiku primijenio i na izborima u Palestini. Prošlog mjeseca (sijeèanj 2006.) VVashington Post je objavio da je amerièka Agencija za meðunarodni razvoj postala „nevidljivi prijenosnik" koji nastoji poveæati popularnost palestinske vlade uoèi presudnih izbora, u kojima se vladajuæa stranka suoèava s „ozbiljnim izazovom olièenom u radikalnoj islamistièkoj skupini Hamas". A New York Times je izvijestio: „Sjedinjene Države potrošile su oko 1,9 milijuna dolara (godišnje izdvajaju 400 milijuna dolara) nastojeæi pomoæi Palestincima u realizaciji tuceta brzih projekata prije izbora ovoga tjedna; uèinile su to nastojeæi popraviti sliku vlada-juæeg Fataha meðu biraèima i ojaèati njegov položaj, kako bi se na izborima mogao što bolje nositi s militantnom frakcijom Hamas."
Kao i obièno, amerièki konzulat u Istoènom Jeruzalemu pokušao je uvjeriti tisak kako su skrivena nastojanja da se pomogne Fata-hu imala jedan jedini cilj: „ojaèati demokratske institucije i pružiti podršku demokratskim akterima, a ne samo Fatahu."
U Sjedinjenim Državama, kao i u bilo kojoj drugoj zapadnoj zemlji, èak i sam pokušaj ovakva ili slièna upletanja strane države u izborni proces doveo bi kandidata u bezizlazan položaj, ali dubo-
ko ukorijenjeni imperijalni mentalitet daje legitimitet takvim rutinskim mjerama podrivanja izbornog procesa i na drugim mjestima. Meðutim, pokušaj je i ovaj put propao."
~~~
Meni su tvoji stavovi sada mnogo jasniji !
Imaćemo bolju komunikaciju - znamo sada odakle ti vetrovi duvaju ...
