Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.579
Erocka.
Meni uopšte nije jasno kako smo spali na ove grane. Ili preciznije, kako smo dozvolili da dođemo dovde?
Inspirisala me je diskusija sa jednim komšijom koji je zaostao u razvoju. Međutim, iako je zaostao, mnogo je pametniji od mase bistrog uma. I sasvim slobodno ga zovem, kao što i prihvata, retardom. Zašto? Zato što je to dijagnoza, stanje. I sad će "ijaoj" masa ovde, verovatno.
Mi ulazimo u jedan strašno bolesni ciklus. Koristimo neku reč kao pežorativ; vređamo jedni druge, a onda joj oduzmemo značenje i onda tražimo ili čak potpuno otvoreno izmišljao neku sasvim drugu. Dok i nju ne kriminslizujemo i od jezika stvaramo jednu veš mašinu, nasilno ga menjajući. Nije reč o prirodnoj evoluciji, jerbo diktat dolazi odozgo; instrumentalizovan je preko medija koje nasilno sprovode PC jezičnu tiraniju, do te mere da se ljudi čak i ostrakuju, a neki i odstranjuju i da radnih mesta, zato što se "nisu najpažljivije izrazili".
I druga stvar. Ova bolesna kultura nametanja afirmativnog. Ona zahvata i forume, a postala je dominantna na društvenim mrežama. Jedan Amerikanac što živi u Srbiji, zezao je jednog Bugarina da je zabadač noža u leđa. Ništa loše o Bugarima ne misli čovek; to je bila čista fora. Ja sam pravio neka sprdnje na račun Drugog svetskog rata, a imam jednog dragog prijatelja kojeg zovem Omiljenim crvenim ustašom. I šta se događa? Sve se to izuzetno pogrešno shvata.
Izgleda da smo u potpunosti prestali da slušamo jedni druge. Više niko ne razmišlja kad je reč o komunikaciji, već slušaju samo "okidače" koji ih nateraju da se reaktiviraju i vrše teror nad ljudima koji su autentični borci za slobodu govora.
I na kraju, postoji li kompliment ako ne postoji uvreda? Ako ne možete da kažete da je Aleksandar Vučić jedna strahovita rugoba za čoveka (nije dobro svakim normalnom čoveku kada vidi taj prizor), zašto iko vama daje pravo da kažete bilo kome da je lep? Ako nemate slobodu da kažete nešto što će neko možda rastumsčiti kao uvredljivo...ko vama daje pravo da ikome delite komplimente, jer postoji mogućnost da će neko shvatiti to kao da ga hvalite? To su stvari koje ne funkcionišu jedno bez drugoga. Ako pak postoji samo jedno, onda ste ništa drugo do onog mrzovoljno Štrumfa (ili njegov antipod).
Posao moderatora i administratora na društvenim mrežama, pa i okruglim stolovima i diskusijama nije da čeka neke reči i onda reaguje, već da pažljivo osmotri kontekst. Da li je iskaz da je neki čovek strašno glup uvreda? Je li osnovni kontekst iza te izjave provokacija, ili činjenično utemeljeni iskaz, sa nadom da će se iz njega izvući pouke? Čini mi se da su svi odabrali liniju manjeg otpora i da budu lenji; da koriste naučene "ključeve" i onda po njima reaguju i kažnjavaju ljude za sve pogrešne razloge. I onda otuđuju te ljude, postaju licemeri, nerviraju ih i bukvalno stvaraju nove ekstremne desničare, koji da osvetoljubivim žarom gledaju da se osvete, na izborima glasaju za Trampa i slične političare ili podržavaju na YouTube Raduleta što je luđi.
Kako dođosmo dovde? Da li se vama sviđa ova perverzija liberalne ideologije i društvenog poretka? Po mom mišljenju, ulazimo (i to već uveliko) u vrlo specifičnu fazu mračnog doba slobode govora. Posebno mislim na društvene mreže. Prošlo je ono zlatno doba, prisutno od kad je internet nastao, par decenija. Pohod na Divlji zapad je gotovo; ko se nauživao, naruživao se. Sad je došla Država i ideologija cenzure.
Meni uopšte nije jasno kako smo spali na ove grane. Ili preciznije, kako smo dozvolili da dođemo dovde?
Inspirisala me je diskusija sa jednim komšijom koji je zaostao u razvoju. Međutim, iako je zaostao, mnogo je pametniji od mase bistrog uma. I sasvim slobodno ga zovem, kao što i prihvata, retardom. Zašto? Zato što je to dijagnoza, stanje. I sad će "ijaoj" masa ovde, verovatno.
Mi ulazimo u jedan strašno bolesni ciklus. Koristimo neku reč kao pežorativ; vređamo jedni druge, a onda joj oduzmemo značenje i onda tražimo ili čak potpuno otvoreno izmišljao neku sasvim drugu. Dok i nju ne kriminslizujemo i od jezika stvaramo jednu veš mašinu, nasilno ga menjajući. Nije reč o prirodnoj evoluciji, jerbo diktat dolazi odozgo; instrumentalizovan je preko medija koje nasilno sprovode PC jezičnu tiraniju, do te mere da se ljudi čak i ostrakuju, a neki i odstranjuju i da radnih mesta, zato što se "nisu najpažljivije izrazili".
I druga stvar. Ova bolesna kultura nametanja afirmativnog. Ona zahvata i forume, a postala je dominantna na društvenim mrežama. Jedan Amerikanac što živi u Srbiji, zezao je jednog Bugarina da je zabadač noža u leđa. Ništa loše o Bugarima ne misli čovek; to je bila čista fora. Ja sam pravio neka sprdnje na račun Drugog svetskog rata, a imam jednog dragog prijatelja kojeg zovem Omiljenim crvenim ustašom. I šta se događa? Sve se to izuzetno pogrešno shvata.
Izgleda da smo u potpunosti prestali da slušamo jedni druge. Više niko ne razmišlja kad je reč o komunikaciji, već slušaju samo "okidače" koji ih nateraju da se reaktiviraju i vrše teror nad ljudima koji su autentični borci za slobodu govora.
I na kraju, postoji li kompliment ako ne postoji uvreda? Ako ne možete da kažete da je Aleksandar Vučić jedna strahovita rugoba za čoveka (nije dobro svakim normalnom čoveku kada vidi taj prizor), zašto iko vama daje pravo da kažete bilo kome da je lep? Ako nemate slobodu da kažete nešto što će neko možda rastumsčiti kao uvredljivo...ko vama daje pravo da ikome delite komplimente, jer postoji mogućnost da će neko shvatiti to kao da ga hvalite? To su stvari koje ne funkcionišu jedno bez drugoga. Ako pak postoji samo jedno, onda ste ništa drugo do onog mrzovoljno Štrumfa (ili njegov antipod).
Posao moderatora i administratora na društvenim mrežama, pa i okruglim stolovima i diskusijama nije da čeka neke reči i onda reaguje, već da pažljivo osmotri kontekst. Da li je iskaz da je neki čovek strašno glup uvreda? Je li osnovni kontekst iza te izjave provokacija, ili činjenično utemeljeni iskaz, sa nadom da će se iz njega izvući pouke? Čini mi se da su svi odabrali liniju manjeg otpora i da budu lenji; da koriste naučene "ključeve" i onda po njima reaguju i kažnjavaju ljude za sve pogrešne razloge. I onda otuđuju te ljude, postaju licemeri, nerviraju ih i bukvalno stvaraju nove ekstremne desničare, koji da osvetoljubivim žarom gledaju da se osvete, na izborima glasaju za Trampa i slične političare ili podržavaju na YouTube Raduleta što je luđi.
Kako dođosmo dovde? Da li se vama sviđa ova perverzija liberalne ideologije i društvenog poretka? Po mom mišljenju, ulazimo (i to već uveliko) u vrlo specifičnu fazu mračnog doba slobode govora. Posebno mislim na društvene mreže. Prošlo je ono zlatno doba, prisutno od kad je internet nastao, par decenija. Pohod na Divlji zapad je gotovo; ko se nauživao, naruživao se. Sad je došla Država i ideologija cenzure.