Ok, prihvatljivo, ili bar ne ugrozava nikog drugog je ako covjek zivi sam, pa gomila sve i svasta, ali zajednicki zivot sa nekim "skupljacem" je na granici nepodnosljivosti...
To je zacarani krug, jedno baca i odnosi, drugo skuplja i donosi...
Valjda u nekim godinama se svedu racuni i raskrsti sa sentimentalnoscu, i uvede prakticnost...
Za mene licno je to i dio kulture stanovanja, i postovanja ljudi oko sebe...i odrastanja na kraju krajeva...i ja sam kao klinka i u pubertetu cuvala svakakve gluposti od maramice koju mi je On dao kad sam plakala, hrpe kamencica s mora (to sam bar iskoristila za saksijsko cvijece), papirica i prepiski iz skole, krisom na casovima, leksikona, praznih hemijskih olovaka, karte za pozoriste iz 1998., ulaznice za kojesta...itd., itd.
Sad imam jednostavan princip-neodgovarajucu gardarobu poklanjam, i svu onu sto cu kao "jednog dana odjenuti" isto tako i torbe, neke bespotrebne privjeske, olovke, sveske, notese takodje, klincima iz zgrade, rodbini,ma na koga prvo naletim...sve sto "kupi prasinu" i ne sluzi svrsi (ne bas doslovce smece, ne vrijedjam nikog)...i sto imam previse, isto dam...ne cuvam. Ne cuvam vise ni "kvalitetne" novine, kao da cu ih ikad vise citati...Ali...imam nekog u kuci ko to sve cuva, ili se bar trudi...

...i tako tiha borba godinama...
