Bogumili

  • Začetnik teme Začetnik teme Jacob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Одакле богумилима крст???
Или ово није крст или овај стећак не припада њима:think:

Citaj - bilo mnogo razlicith struja medju samim bogumilima,ko medju zilotima sad :mrgreen:

Uostalom nijedan Bogumilski text nije sacuvan.

Sve sto znamo dolazi od njihovih protivnika - tako da ne znamo jel je istina to da nisu postovali krst sa sigurnoscu
 
Citaj - bilo mnogo razlicith struja medju samim bogumilima,ko medju zilotima sad :mrgreen:

Uostalom nijedan Bogumilski text nije sacuvan.

Sve sto znamo dolazi od njihovih protivnika - tako da ne znamo jel je istina to da nisu postovali krst sa sigurnoscu

Ја све што прочита о њима, ама баш све, свугде се помиње да одбацују крст... Зато се чудим..
 
Citaj - bilo mnogo razlicith struja medju samim bogumilima,ko medju zilotima sad :mrgreen:

Uostalom nijedan Bogumilski text nije sacuvan.

Sve sto znamo dolazi od njihovih protivnika - tako da ne znamo jel je istina to da nisu postovali krst sa sigurnoscu


Nikakvih bosanskih bogumila nije bilo u Bosni....Bilo je samo pravoslavnih hrišćana (koji su imali crkvenu hijerarhiju zvanu slovenskim terminima, a koja se po padu Bosne utopila u Carigradsku Patrijaršiju) i rimokatolika...:D
I to je to...:bye:
 
Nikakvih bosanskih bogumila nije bilo u Bosni....Bilo je samo pravoslavnih hrišćana (koji su imali crkvenu hijerarhiju zvanu slovenskim terminima, a koja se po padu Bosne utopila u Carigradsku Patrijaršiju) i rimokatolika...:D
I to je to...:bye:

Ti si tico vec postao dosadan sa zanemarivanjem istorijskih cinjenica svojom verskom zatucanoscu.

 
Свети Иларион Мегленски водио је велику борбу против богумила. Једанпут се прваци богумилски скупе код Илариона и отпочну с њим препирку о вери.
Богумили учаху, да је Бог створио духовни свет а ђаво материјални. На то им одговори Иларион, да у Светом Писму пише: Бог је цар од све земље (Псалми Давидови 46, 7), и још: Господња је земља и све што је на њој (Псалми Давидови 23, 1). Богумили тврђаху, да је Стари Завет од ђавола. На то им светитељ одговори: „Кад би Стари Завет заиста происходио од ђавола, зар би Христос рекао: испитајте писанија.... и она свједоче за мене (По Јовану 5,39)? И зар би Он признао за највише заповести оне о љубави према Богу и ближњему које су некад биле дате Мојсеју?” Богумили још тврђаху, да је тело Христово донесено с неба. На то им рече свети Иларион, да кад би тако било, онда тело Христово не би осећало ни глади, ни жеђи, ни умора, ни страдања, нити би подлежало смрти.
Богумили тада изјавише негодовање своје према крсном знаку, који хришћани православни употребљавају. На то им одговори светитељ: „А шта ћете чинити, када се јави на небу знамење Сина Човечјег, Крст Његов, и када се заплачу сва племена земна, која нису веровала Крсту?” И још им рече: „Како говорите, да је све зло од материје зле, а међутим нећете да се поклоните ономе Дрвету, којим је освећен сав материјални свет?”
 
А сада:

Стећци

Надгробни мрамори су прогласени за богумилске, босанске споменике, па им је дат и посебан назив "стећци", иако таквих назива за гробља нема, да би се заборавило да су то наша гробља. Њих има свуда у српским крајевима, у Конавлима, Далмацији, у данашњој Црној Гори и Републици Србији, односно у несумњиво православним областима, као и у портама православних манастира, као што су Крупа, Тврдош, Добрун, Давидовица и Милешева.

Огромна већина гробаља под стећцима је оријентисана православно (исток-запад, са главом на западу). Картирањем малобројних некропола оријентисаних сјевер-југ у рубним подручјима, једном ће се више сазнати о католичењу Срба и најранијим коријенима данашњих “Хрвата” у Босни, Херцеговини и Приморју. Огромна већина стећака је смјештена поред православних цркава (укључујући рушевине и цркве које су касније преотели римокатолици). Стећци су карактеристика српског динарског простора (Лика – Скадарско језеро и Јадранска обала – Пакрац). Нема стећака ван српског етничког простора, нити стећака унутар њега за које се може доказати да не припадају Србима, због чега су и уништавани, нарочито на Приморју.
 
Босанчица

"Проналазац" босанчице је такодје хрватски историчар из 19.-тог вијека Ћиро Трухелка (1865, Осијек - 1942) који од локалне варијанте српске ћирилице измишља посебно писмо (нико никада у средњовјековљу своје писмо није назвао босанчица), наводно потпуно независно од ћирилице. И мада је лаж сувише очигледна да би могла да се одржи у том облику, термин је ушао у употребу, па заинтересовани читалац у Енциклопедији ликовних умјетности, том И, Загреб 1959, стр. 442. у одредници “босанчица” може прочитати да је то “босаница, босанска буквица, хрватска ћирилица, звана и женско писмо”, дакле све, само не оно што стварно јесте – српска ћирилица.
 
Историјски фалсификати:

Богумили

“Богумиле” је у науку на велика врата увео Фрањо Рачки (1828, Фузине код Ријеке - 1894) 1869. У оно доба смјела хипотеза (нико себе никад на Западном Балкану није назвао богумилом), и подрзана разним аргументима, показала се нетацном и неадекватном. (Сам термин “богумили” није познат ни у изворима ни у традицији. )Ипак, политицки је злоупотребљавана у задњој деценији. Најтврдје присталице тезе о "херези" и "богумилима" су "националистицки" хрватски историцари попут Иве Пилара и устасе Доминика Мандица, а у новије вријеме академик Фрањо Сањек. Остали који подрзавају ту тезу су исто Хрвати- Мирослав Брандт, Јарослав Сидак. Богумилство је идеолоски "промовисао" и "популаризовао" такодје хрватски писац Мирослав Крлеза. Централна теза модерне иностране историографије која се бави темом је да се не ради о херетицкој, него теолоски и по уредјењу "заосталој" цркви оцигледно истоцно-православног круга која је познавала обицај крсне славе -нароцитог обиљезја српскога народа јер је само Срби славе.Неизоставна су и дјела Петрановица и поновно штампана књига Др Васе Глушца “Истина о богомилима” (прво издање Београд 1941., довршено 1945.) са бриљантним поговором Ђорђа Ј. Јанића, 1992.
 
Prvo tica te pretekla sa tim textom :mrgreen:

Drugo ima i jedan "arheolog" tvrdi da u Bosni ima piramide,sto ne znaci da ih stvarno ima :per:

A ima i onaj Deretic,i on je cuven :per:
 
Prvo tica te pretekla sa tim textom :mrgreen:

Drugo ima i jedan "arheolog" tvrdi da u Bosni ima piramide,sto ne znaci da ih stvarno ima :per:

A ima i onaj Deretic,i on je cuven :per:

Јел , јеси у стању нормално да разговараш без тих гримаса, и исмијавања!


Шта лажни аматер-археолог у БиХ тврди, апсолутно нема никакве везе са темом...


:rtfm:
 
Јел , јеси у стању нормално да разговараш без тих гримаса, и исмијавања!


Шта лажни аматер-археолог у БиХ тврди, апсолутно нема никакве везе са темом...


:rtfm:

1. nisam :per:

2.itekako je vazno,arheolozi su ko politicari,svaki ima svoje misljenje,a cesto su politikom motivisani,kao ovaj Capin npr sto ga u svakoj diskusiji o Bogumilima neko potegne.

Cuveni je Srbofil i pravoslavac,tesko da je objektivan.
:per:
 
Јел , јеси у стању нормално да разговараш без тих гримаса, и исмијавања!


Шта лажни аматер-археолог у БиХ тврди, апсолутно нема никакве везе са темом...


:rtfm:

Ma, pusti ga brate, popenio je od bijesa....
Otvorio je temu sa jednim ciljem, a ona se izvitoperila u nešto sasvim drugo....:hahaha::hahaha::hahaha:
 
Katoličko tumačenje zastupa istorijska škola nastala u Hrvatskoj, koja tvrdi da je bosanska crkva samo jedna biskupija (ili monaški red), koja se tokom razvoja udaljila od katoličke crkve u okviru koje je nastala. Zastranjivanje bosanskih hrišćana se objašnjava uticajem slovenskog paganstva, odbacivanjem klinijevsko-gregorijanskih reformi i upotrebom slovenskog jezika bogosluženja. U prilog ove teorije se navodi da je crkva bosanska direktan prevod latinskog naziva “ecclesia bosnensis", stare biskupije u čijem krilu je nastala, da je priznavala papi primat, da u sačuvanim spisima nema dualizma već su u duhu hrišćanskih svetih knjiga i da bosanski hrišćani broje godine od rođenja Hrista, a ne od stvaranja sveta, kako su činili pravoslavci.[18] Truhelka tvrdi da je Crkva bosanska nastavak stare prakršćanske crkve iz “ilirskih” vremena, koja je usled promenjenih političkih prilika izgubila vezu s maticom, ali je po svom karakteru ostala katolička.

Zastupnici ove teorije su Ćiro Truhelka, Jaroslav Šidak, Hofer, Veg, Petrović, Miletić, Mandić i drugi.
 
Poslednja izmena:
Pravoslavno tumačenje naglašava da je crkva bosanska bila izvorno pravoslavna crkva, koju su katolici proglasili jeretičkom da bi imali opravdanje za krstaške pohode. Zadarski pravnik Božidar Petranović u delu „Bogumili, Crkva bosanska i krstjani“ objavljenom 1867. godine, ističe da je Crkva bosanska bila jedna od pravoslavnih crkava, verovatno srpska, koja je pod uticajem bugarskih bogumila prihvatila neka jeretička verovanja. Bogumilima se u Bosni osporava svako postojanje jer se njihovo ime ne spominje u izvornim spisima. Naziv "patareni", kojim su katolici nazivali pripadnike bosanske crkve, Glušac tumači verovanjem u ishođenje Svetog Duha samo od Oca (ex Patre), koje je zapadna crkva osudila na splitskom saboru 1060. godine. Kao dokazi ove teorije se obično navode: narodna imena djedova crkve bosanske (koja se tumače kao srpska), ćirilično pismo i staroslovenski jezik u bogosluženju, slavljenje praznika prema istočnom kalendaru i naziv šizmatik koji je rimska crkva upotrebljavala za pravoslavce (Šizmatik (raskolnik) je onaj ko se odmetne hijerarhijski, a jeretik (krivoverac) ko se odmetne i dogmom odnosno učenjem).

Ovu teoriju zastupaju Genadije monah, Božidar Petranović, Atom (pseudonim Sime Tomića), Vid Vuletić Vukasović, Vaso Glušac i drugi.
 
Bogumilsko tumačenje datira iz 19. veka, kada je hrvatski istoričar Franjo Rački u svom delu „Bogumili i patareni“ objavljenom 1870. pokušao dokazati da je Crkva bosanska izdanak bogumilstva. On je isticao da Crkva bosanska pripada dualističkom pokretu, da je srodna katarima i patarenima, a različita od katoličanstva i od pravoslavlja. Širenje dualizma iz Bugarske je izvršeno u uslovima nepostojanja snažne pravoverne crkve na prostoru Bosne (neki čak poistovećuju bosanskog djeda Jeremiju sa bugarskim popom Jeremijom). U vreme Kulina kad Bosanska crkva izranja kao međunarodni problem, ona je već ukorenjena u svom samostalnom razvoju od skoro 200 godina. U prilog ove teorije navodi se da su ih i katolici i pravoslavni nazivali jereticima, da su primali prognane jeretike sa istočnih i zapadnih strana, i da nisu pokopavali mrtve na crkvenim grobljima već na njihovim imanjima ili negde u prirodi, što su i katari u zapadnoj Evropi takođe činili. Stećci se smatraju njenim najvećim materijalnim ostacima i naglašava se sličnost sa kasnijim muslimanskim nišana. Prihvatanje islama od velikog dela bosanskog stanovništva se tumači time što su bogumili vekovima progonjeni od strane katolika i pravoslavnih. Ova teorija je postala posebno raširena među bosanskim muslimanima u 20. veku.

Ovu teoriju zastupaju: Franjo Rački, Ivo Pilar, Dragutin Prohaska, Vladimir Ćorović, Aleksandar Solovjev, Dmitri Obolenski, Mihailo Dinić, Sima Ćirković, Dragutin Knivald, Dragoljub Dragojlović, Pejo Ćošković i drugi.
 
Pravoslavno tumačenje naglašava da je crkva bosanska bila izvorno pravoslavna crkva, koju su katolici proglasili jeretičkom da bi imali opravdanje za krstaške pohode. Zadarski pravnik Božidar Petranović u delu „Bogumili, Crkva bosanska i krstjani“ objavljenom 1867. godine, ističe da je Crkva bosanska bila jedna od pravoslavnih crkava, verovatno srpska, koja je pod uticajem bugarskih bogumila prihvatila neka jeretička verovanja. Bogumilima se u Bosni osporava svako postojanje jer se njihovo ime ne spominje u izvornim spisima. Naziv "patareni", kojim su katolici nazivali pripadnike bosanske crkve, Glušac tumači verovanjem u ishođenje Svetog Duha samo od Oca (ex Patre), koje je zapadna crkva osudila na splitskom saboru 1060. godine. Kao dokazi ove teorije se obično navode: narodna imena djedova crkve bosanske (koja se tumače kao srpska), ćirilično pismo i staroslovenski jezik u bogosluženju, slavljenje praznika prema istočnom kalendaru i naziv šizmatik koji je rimska crkva upotrebljavala za pravoslavce (Šizmatik (raskolnik) je onaj ko se odmetne hijerarhijski, a jeretik (krivoverac) ko se odmetne i dogmom odnosno učenjem).

Ovu teoriju zastupaju Genadije monah, Božidar Petranović, Atom (pseudonim Sime Tomića), Vid Vuletić Vukasović, Vaso Glušac i drugi.


Pogrešno, ova grupa autora navodi i argumentuje da je to izvorno pravoslavna crkva i to autokefalna, a ne jedna od pravoslavnih crkava, verovatno srpska, koja je pod uticajem bugarskih bogumila prihvatila neka jeretička verovanja.
 

Back
Top