Blokade i samoblolade u zivotu i razvoju, kako ih prepoznati i prevazici

Lastavica11

Početnik
Poruka
8
Evo prilike da svi kazemo u cujemo iskustva drugih na temu unutrasnjih blokada ili samoblolada (nisam sigurna da li postoji razlika izmedju ovih termina). Da li postoje samoblokade ili je to samo izgovor za lenjost? Na koji nacin osobe sebe blokiraju kad su u pitanju situacije kada je potrebno "samo malo" do cilja npr. u karijeri, ali i na drugim zivotnim poljima. Zasto dolazi do samoblolada? I dodatne dileme o samoblokadama....? Samo napred sa komentarima, srusite prve blokade! ;)
 
Evo prilike da svi kazemo u cujemo iskustva drugih na temu unutrasnjih blokada ili samoblolada (nisam sigurna da li postoji razlika izmedju ovih termina). Da li postoje samoblokade ili je to samo izgovor za lenjost? Na koji nacin osobe sebe blokiraju kad su u pitanju situacije kada je potrebno "samo malo" do cilja npr. u karijeri, ali i na drugim zivotnim poljima. Zasto dolazi do samoblolada? I dodatne dileme o samoblokadama....? Samo napred sa komentarima, srusite prve blokade! ;)
pa recimo ne zanima me karijera pa sam je poput ljudi blokirao i nemam nameru da je prevazilazim
 
Olympea, tvoj odgovor mi daje malo bolji uvid.
Inace mislim na blokade na svim poljima zivota, kao sto sam I naglasila. Karijeru sam navela samo kao primer,a ona ne mora predstavljati samo put do novca vec i nacin da se bavimo necim sto volimo...Samoblokade mogu se javiti i u lecenju, porodicnim odnosima, prijateljskim i ljubavnim vezama, raznim istrazivanjima,planovima, putovanjima i slicno. Znacilo bi mi da cujem neka licna iskustva...
 
Evo prilike da svi kazemo u cujemo iskustva drugih na temu unutrasnjih blokada ili samoblolada (nisam sigurna da li postoji razlika izmedju ovih termina). Da li postoje samoblokade ili je to samo izgovor za lenjost? Na koji nacin osobe sebe blokiraju kad su u pitanju situacije kada je potrebno "samo malo" do cilja npr. u karijeri, ali i na drugim zivotnim poljima. Zasto dolazi do samoblolada? I dodatne dileme o samoblokadama....? Samo napred sa komentarima, srusite prve blokade! ;)
Detinjstvo.
Strah od autoriteta.
Nasilje u porodici.
Rani brak i deca.
Neiživljena mladost.
Strah od emocija.
Strah od sreće.
Strah, generalno.

- - - - - - - - - -

Prevazilaziš samospoznajom i duhovnom vežbama. Joga za početak.
 
Prevazilaziš samospoznajom i duhovnom vežbama. Joga za početak.


Sta su duhovne vezbe? ZP?
Joga je za labilne ljude btw.
I jogom nikad niko nije resio svoj problem nego je sebi napravio laznu "nirvanu".

Sto se tice prevazilazenja straha/blokade kako god mislim da je najdelotvornije pogledati strah u oci, suociti se.
Konstantna kopanja po sebi po detinjstvu i slicno najcesce nigde ne odvedu sem u gomilu neke analize i bespotrebnosti. Ok ako je potrebno identifikovati problem ali to nije isto sto i resenje. Svaki strah se pobedjuje tako sto pa makar i na onom banalnom nivou zapitas sebe "Pa sta je tu tako strasno u ovoj situaciji koja me mori"..."sta je najgore sto moze da se desi"....najcesce je odgovor da nije nista...i onda treba stupiti u akciju, bez straha.
 
Ljudi se uce na greskama. Glupi na svojim, pametni na tudjim.
Emocije ma koliko vazne bile su kocnica koja sprecava intelekt da
nauci i primeni iskustvo.
ovo je tacno,
"Detinjstvo.
Strah od autoriteta.
Nasilje u porodici.
Rani brak i deca.
Neiživljena mladost.
Strah od emocija.
Strah od sreće.
Strah, generalno."

i nedovoljno, svesni smo da se radi o strahu,
ali ne postoji generalni nacin resavanja tog straha.

Svako mora da nadje svoj nacin ili da zivi i umre sa tim.
 
Evo prilike da svi kazemo u cujemo iskustva drugih na temu unutrasnjih blokada ili samoblolada (nisam sigurna da li postoji razlika izmedju ovih termina). Da li postoje samoblokade ili je to samo izgovor za lenjost? Na koji nacin osobe sebe blokiraju kad su u pitanju situacije kada je potrebno "samo malo" do cilja npr. u karijeri, ali i na drugim zivotnim poljima. Zasto dolazi do samoblolada? I dodatne dileme o samoblokadama....? Samo napred sa komentarima, srusite prve blokade! ;)

samoblokade... evo praktičan primer...
treba neke stvari obaviti, neke poslove...koje baš ne volimo , ali se MORAJU obaviti... - odlažemo ih...i staramo veći problem koji će nas još više iznervirati
blokiramo sami sebe, iz raznih razloga - neko neće da otalja, pa odlaže dok ne bude mogao savršeno nešto da uradi (za ovo neki kažu da je izgovor - bila je odlična tema o prokrastinaciji (odlaganju) , pu, al je teška reč )...neko zbog ovog onog...nije to uopšte bezazlena stvar
ili...treba neko stručno usavršavanje izvesti - a npr- zavisi samo od nas

zaključila sam da je motivacija najvažniji faktor
ali nije dovoljna
disciplina je drugi faktor
Za disciplinu treba smisliti lepšu reč, mnogo je preozbiljna, puna očekivanja, kruta, vojnička, stegnuta reč
Lepša je UPORNOST
mogu se kladiti da sve ono što disciplina ne učini, učiniće moitivacija sa upornošću.

To je, sigurno, teži put - jer poodrazumeva česte "nove početke", ali možda je to BOLJI put razvoja...Ko bi znao - neki stručniji , sigurno.

Baš sam to lepo smislila:D
 
Moje samoblokade su posledica straha tj želje da se nikad više ne osećam onako loše kao prilikom ranijih neuspeha (onih koji du me zadesili pre nego se te samoblokade pojavile). Za njihov nastanak krivim svoju nezrelost da prihvatim negativne ishode tada (i dalje), kao i neku suludu potrebu da se opravdam mišlju kako je sve i moralo ispasti loše jer nisam dovoljno dobar, tj grabio sam više no što mogu da zahvatim i sada mi sledi da zbog toga ispaštam. Kad vrtim film unazad, nekada je postojao plan mog životnog puta gde sam ja posustao na prvim preprekama i ouabrao 'lakše' rešenje, a to je da stanem i ne nastavim dalje. U mojoj verziji to je zato što nisam dobar poput nekih drugih koji kad padnu smognu da ustanu. I ne vidim rešenja, sa godinama samo naučio da svoha očekivanja svedem na što manje samo kako bih bio siguran da je meni ostvarivo, blokirajući bilo kakav napredak.
Ima taj momenat kad kao pokušavam pa prevaziđem te blokade, zapnem i onda posustanem na 'korak do kraja'. Kao da se plašim da, ako bih nešto završio sa pozitivnim ishodom, kako da objasnim, tj da se opravdam zašto nešto drugo ranije nisam tako.
 
Ljudi se uce na greskama. Glupi na svojim, pametni na tudjim.
Emocije ma koliko vazne bile su kocnica koja sprecava intelekt da
nauci i primeni iskustvo.
ovo je tacno,
"Detinjstvo.
Strah od autoriteta.
Nasilje u porodici.
Rani brak i deca.
Neiživljena mladost.
Strah od emocija.
Strah od sreće.
Strah, generalno."

i nedovoljno, svesni smo da se radi o strahu,
ali ne postoji generalni nacin resavanja tog straha.

Svako mora da nadje svoj nacin ili da zivi i umre sa tim.

Postoji, a zove se srodna duša.
 
mislim da su ciljevi i karijere precenjeni i zbog toga covek pati , zbog tih ciljeva i karijera se oseca lose , lenj , spor , namucen , izubijan od sveta i njegove karijere , povraca mi se

tema nije karijera ili ambicija, ali jeste jedno od polja koje je pomenuto.

- - - - - - - - - -

Većina ljudi živi scenarije, koji su lepo obrađeni od nekih prvaka transakcione analize, naravno da scenario ima svako, razlikujemo se u tome kada ga spoznamo, ili ne spoznamo..
ne može se isto učiniti sa 20godina i sa 40 ili kasnije, ali pomaci uvek postoje, blokada rastu u samoblokadu-o tome se radi.
Nije priča van teme, ako neko ima nameru da mi zabiberi, jer to često ovde viđam..
 
Forlorn, tvoj odgovor zaista ima smisla i pronalazim se u mnogim mestima. Desava mi se da ne radim stvari koje volim,u kojima uzivam,jer smatram da prvo treba da uradim ono sto se 'mora'. Banalni primer,uvek cu izabrati da pospremam kucu,operem ves, skuvam rucak,odem u kupovinu, resavam tudje probleme umesto da radim stvari u kojima uzivam. I nekad cak osetim kao da me 'nesto drzi'. Isto mi se desava kada se radi o bilo kojoj stvari koja bi doprinela da se osecam bolje, popravim nesto u mom zivotu ili zavrsim nesto vazno. Da li u tome ima i necega sto cine NAVIKE koje su vec oformljene i javlja se blokada prilikom izlaska iz zone poznatog? Da li se prvo razrese negativni obrasci misljenja koji dovode do blokada ili je potrebno krenuti u akciju kako bi nestali? Kakva su vam iskustva sa tim? Evo,meni licno se desilo da sam zavrsila cetiri godine studija, dala sve ispite sa master studija i ostao mi je samo master rad i nikako da ga zavrsim. Kao da osecam neku unutrasnju odbojnost prema nastavljanju. Inace bila sam odlican student i uzivala u tome sto ucim, a onda je nastupila blokada i sad mi se sve to cini dosadnim i monotonim. Ali ne samo to,vec i bilo koja druga aktivnost za koju bih se opredelila, izuzev gledanja filmova,mozda. Zbog cega dolazi do ovakvih blolada?
 
Forlorn, tvoj odgovor zaista ima smisla i pronalazim se u mnogim mestima. Desava mi se da ne radim stvari koje volim,u kojima uzivam,jer smatram da prvo treba da uradim ono sto se 'mora'. Banalni primer,uvek cu izabrati da pospremam kucu,operem ves, skuvam rucak,odem u kupovinu, resavam tudje probleme umesto da radim stvari u kojima uzivam. I nekad cak osetim kao da me 'nesto drzi'. Isto mi se desava kada se radi o bilo kojoj stvari koja bi doprinela da se osecam bolje, popravim nesto u mom zivotu ili zavrsim nesto vazno. Da li u tome ima i necega sto cine NAVIKE koje su vec oformljene i javlja se blokada prilikom izlaska iz zone poznatog? Da li se prvo razrese negativni obrasci misljenja koji dovode do blokada ili je potrebno krenuti u akciju kako bi nestali? Kakva su vam iskustva sa tim? Evo,meni licno se desilo da sam zavrsila cetiri godine studija, dala sve ispite sa master studija i ostao mi je samo master rad i nikako da ga zavrsim. Kao da osecam neku unutrasnju odbojnost prema nastavljanju. Inace bila sam odlican student i uzivala u tome sto ucim, a onda je nastupila blokada i sad mi se sve to cini dosadnim i monotonim. Ali ne samo to,vec i bilo koja druga aktivnost za koju bih se opredelila, izuzev gledanja filmova,mozda. Zbog cega dolazi do ovakvih blolada?

Slicno mislim kao petunija, blokade nastaju izmisljanjem scenarija koji uvek vode istom, necemu sto ti se ne svidja, onome sto bi prekinulo komfor statusa poznatog ili pretpostavka: ne zelis odgovornost koja sledi kada predjes neki nivo razvoja, stvaranja ili samo ulaska u nepoznato.
Bar da je nepoznato, mozda bi ti bilo lakse, nego je sve vec poznato kroz razne price u kojima ne nalazis sebe kao nekoga ko moze da izadje nepovredjen.
Oni koji su to prosli, neobavesteni, uvek ce ti reci da je strah normalan, ali da ti sama jesi resenje svoje buducnosti i da je taj put zivot, ako ga se plasis povredice te, jer oseca tvoj starh, ako ga se ne plasis nacices resenja.
 

Back
Top