Blogovanje

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobrodošli. Ovo nije blog.

Ovo je mesto za druženje, ćaskanje, pitanja, predloge.

Za početak, samo zato što mnogi ne znaju gde se nalazi, ovde stavljam kućni red kuće koja je naš domaćin; nalazi se ovde: Pravilnik Bloga.

Ako Vas nešto tišti, a nigde nije zgodno da to kažete, kažite ovde.

Srećno!
 
Poslednja izmena od moderatora:
Neka mi neko objasni da li je ovo kafanče za nas blogere?
Predpostavljam da će odgovor glasite: DA
Da ne bih čekala i da se ne bih dopisivala, reći ću nešto...
Na celoj Krstarici najčudniji naziv kafančeta je baš ovaj: BLOGOVANJE.
Kad god ga pročitam ja se iznenadim...
Znam da nećemo buditi stare duhove, niti raditi stare radnje...
ja to samo onako... ćef mi je...
:cistinaocare:
 
Okoš bokoš prdne kokoš....


Posted on 3 January 2016 by elinepa
Hukus Bukus: From the Tradition of Kashmir

The Hukus Bukus is one of the most popular songs of the Pandits of Kashmir, who after the domination of Islam have been displaced from their homeland. The message of this poem is rooted in the spiritual tradition of Kashmir. Some say it was composed by the last great mystic and poetess of Kashmir Saivism, Lalleshwari (also known as Lal Ded, 1320 – 1392). The poem, in later years, became a song for children and served as a poetic medium to convey the essence of the philosophy of Kashmir to kids and adults though very few could understand it.
It is said that the tones produced by the arrangement of words in this poem as well as its rhythm has a calming effect for infants and toddlers of all times.
Here are the words of the poem in the language of Kashmir and the basic meaning in the translation.
hukus bukus telli wann che kus
onum batta lodum deag
shaal kich kich waangano
Brahmi charas puane chhokum
Brahmish batanye tekhis tyakha.
Itkayne ne Itkayne
Tse Kus Be Kus Teli Wan su Kus
Moh Batuk Logum Deg
Shwas Khich Khich Wang-mayam
Bhruman daras Poyun chokum
Tekis Takya bane Tyuk.
Tse Kus Be Kus Teli Wan su Kus = Who are you and who am I, then tell us who is he the creator that permeates through both you and I
Moh Batuk Logum Deg = Each day I feed my senses/body with the food of worldly attachment and material love (Moh = attachment)
Shwas Khich Khich Wang-mayam = For when the breath that I take in reaches the point of complete purification (Shwas = Breath)
Bhruman daras Poyun chokum = It feels like my mind is bathing in the water of divine love (Bhruman = nerve center in the human brain, poyun = water)
Tekis Takya bane Tyuk = Then I know I am like that sandal wood which is pasted for divine fragrance symbolic of universal divinity. I realize that I am, indeed, divine (Tyuk = Tika applied on the forehead)
Source: http://www.koausa.org/music/shokachaniya/lyrics.html

PS.

Igrajući školicu, žmurke ili se jednostavno zabavljajući pesmicama, deca na ovim prostorima ranijih godina (a ponegde i danas) često su izgovarala nabrajalicu koja je u najvećem broju slučajeva glasila: “En Ten Tini Sava Raka Tika Taka Bija Baja Bum”.


I dok najveći deo ljudi danas smatra da je reč o običnom dečijem “trabunjanju” ima i onih koji misle da u pesmici ima nečeg daleko ozbiljnijeg i drevnijeg.


Naime, prema teoriji koji zastupa jedan broj naših istraživača, u ovoj dečijoj pesmici sačuvane su reči iz sanskrita, drevnog jezika Indije, koji je imao dosta sličnosti i sa prasrpskim.


Po toj teoriji, pesma na sanskritu glasila je: “An Tan Dini Sava Raga Dina Daka Bhiya Bhaya Bbum”, i u slobodnom prevodu glasila: “Jedinoga Sjaj Sviće Družina Peva Svitanje Zore Daruje Strah Nevoljom Jeknu”.


Verzija nabrajalice je bilo mnogo i uglavnom su zavisile od kraja odakle deca koja pevaju potiču, ali osnovni oblik, kao i ritmičnost, uvek su isti. Što se sanskrita tiče, reč je o pesmici koja slavi sjaj jednoga Boga i novog dana – jutra koje sviće.
 
Okoš bokoš prdne kokoš....


Posted on 3 January 2016 by elinepa
Hukus Bukus: From the Tradition of Kashmir

The Hukus Bukus is one of the most popular songs of the Pandits of Kashmir, who after the domination of Islam have been displaced from their homeland. The message of this poem is rooted in the spiritual tradition of Kashmir. Some say it was composed by the last great mystic and poetess of Kashmir Saivism, Lalleshwari (also known as Lal Ded, 1320 – 1392). The poem, in later years, became a song for children and served as a poetic medium to convey the essence of the philosophy of Kashmir to kids and adults though very few could understand it.
It is said that the tones produced by the arrangement of words in this poem as well as its rhythm has a calming effect for infants and toddlers of all times.
Here are the words of the poem in the language of Kashmir and the basic meaning in the translation.
hukus bukus telli wann che kus
onum batta lodum deag
shaal kich kich waangano
Brahmi charas puane chhokum
Brahmish batanye tekhis tyakha.
Itkayne ne Itkayne
Tse Kus Be Kus Teli Wan su Kus
Moh Batuk Logum Deg
Shwas Khich Khich Wang-mayam
Bhruman daras Poyun chokum
Tekis Takya bane Tyuk.
Tse Kus Be Kus Teli Wan su Kus = Who are you and who am I, then tell us who is he the creator that permeates through both you and I
Moh Batuk Logum Deg = Each day I feed my senses/body with the food of worldly attachment and material love (Moh = attachment)
Shwas Khich Khich Wang-mayam = For when the breath that I take in reaches the point of complete purification (Shwas = Breath)
Bhruman daras Poyun chokum = It feels like my mind is bathing in the water of divine love (Bhruman = nerve center in the human brain, poyun = water)
Tekis Takya bane Tyuk = Then I know I am like that sandal wood which is pasted for divine fragrance symbolic of universal divinity. I realize that I am, indeed, divine (Tyuk = Tika applied on the forehead)
Source: http://www.koausa.org/music/shokachaniya/lyrics.html

PS.

Igrajući školicu, žmurke ili se jednostavno zabavljajući pesmicama, deca na ovim prostorima ranijih godina (a ponegde i danas) često su izgovarala nabrajalicu koja je u najvećem broju slučajeva glasila: “En Ten Tini Sava Raka Tika Taka Bija Baja Bum”.


I dok najveći deo ljudi danas smatra da je reč o običnom dečijem “trabunjanju” ima i onih koji misle da u pesmici ima nečeg daleko ozbiljnijeg i drevnijeg.


Naime, prema teoriji koji zastupa jedan broj naših istraživača, u ovoj dečijoj pesmici sačuvane su reči iz sanskrita, drevnog jezika Indije, koji je imao dosta sličnosti i sa prasrpskim.


Po toj teoriji, pesma na sanskritu glasila je: “An Tan Dini Sava Raga Dina Daka Bhiya Bhaya Bbum”, i u slobodnom prevodu glasila: “Jedinoga Sjaj Sviće Družina Peva Svitanje Zore Daruje Strah Nevoljom Jeknu”.


Verzija nabrajalice je bilo mnogo i uglavnom su zavisile od kraja odakle deca koja pevaju potiču, ali osnovni oblik, kao i ritmičnost, uvek su isti. Što se sanskrita tiče, reč je o pesmici koja slavi sjaj jednoga Boga i novog dana – jutra koje sviće.
Ovo me podsetilo na detinjstvo, igrala sam se tako, odrasla pa nastavila igru uz svoju decu, naučila i njih istu nabrajalicu. :) I verujem, oni će se isto tako, jednog dana igrati sa svojom decom...en, ten, tini...hehe. Lepo je saznati da je to drevna pesmica. Čitala sam o tome koliko je naš, srpski jezik sličan sanskritu, bilo mi je zanimljivo. Npr, naše hodati je i na sanskritu - hodati, naše - kada, na sanskritu je - kadaa, nekada je - ekada, tada - tadaa, sedeti - siidati, svirati - svarati, smejati - smajatee... O tome je pisao istraživač sanskrita, Marko Pejković. :)
 
Poslednja izmena:
1583104431852.png


Vidikovac, Pet ludaka
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top