- Poruka
- 95.554
U KRTOGU
Guše se ljudi zbijeni u krtogu
i čekaju da sunce sine,
da im snagu da da žive.
Al' nikog nema da im kapke otvori,
da pokaže im oblak
što im sunce zaklanja
da kaže da nije spas u "njemu".
Sve im je brige nemi strah pokosio,
navijaju da život prođe
da sam spadne teg od tuge.
Sam Bog da dođe ne bi ih ubedio
da svaki put je bolji
od tog polumrtvog sna.
Da nije spas u "njemu",
da nije spas u "njoj".
Samo se deca smeju
jer još ne znaju
da treba da porastu,
i da drugi izbor nemaju.
A mrak je prepun
potpune izvesnosti
i možda potrebna je laž
da poveruju,
kad već znaju
Da nije spas u "njemu",
da nije spas u "njoj".
ARMATURA
K'o beton tvrd,tvoj život
mlad a sed.
Ispod činije za bedni, polovni svet.
Kosom preko lica kriješ pogled svoj,
da ne gledaš i da te ne vide.
Sanjam te, gorim,
sanjam te, bojim se.
Spasi me.
Urlik koji vetar nosi ko zna gde,
a znam da me niko ne čuje.
Hrabar, taj od straha postajem.
Telo moje snagu grudi spoznaje.
Sanjam te, dođi,
sanjam te, bojim se.
Spasi me.
Ispod kolena mi gori grad.
Oružje je sveto oruđe,
njime čovek menja reljef.
Temelj armiranih duša klati se,
curi pesak, tonemo u podrumu pustinje.
Sanjam te, molim,
sanjam te, topim se.
Spasi me.
Iznad prozora crni dan je.
PROTIV SEBE
Težak san, tihi korak
mrtav mrak, curi oblak,
beskućnik koji traži
zbir znakova po prašumi.
A tvoje ruke su nežne,
lako spuštaš ih na mene,
tvoje reči su jasne,
samo treba da ti verujem i proći ce.
Ja ih nikad ne bih sanjao,
ali neko tera me na to.
Nemam izvor svetlosti,
na vidiku samo mrak.
Crna krpa preko očiju,
ja se plašim da je skinem.
Nema razloga za bolji svet,
sve što smislim stvorim ga za sebe,
al' protiv sebe...
Ja dobro znam šta radim,
al' ne znam zbog čega
sve dobija drugu boju i miris.
Koliko puta sam krenuo iz početka
i stigao do istog prokletog mesta.
Moje vreme prolazi
i nemam ga još mnogo.
Moje vreme prolazi,
a ništa nisam stigao da naplatim.
Strah ili strepnja,
kradem ti misli,
radim protiv sebe.
BELTAINE
Pitanje je zašto
nemaš slovo ti
na izvoristu svojem
sa srećnim brojem
Odgovor ne znam
čekam neobrijan
mamuran i prazan
da mi daš.
Vreme ne postoji
postoje koraci,
a koraci su dugi
il' su kratki.
Slep na slobodi
kao krv u vodi
koja večno roni
bori se za smeh.
Sijaju oči
beli kamen u plićaku
led se znoji
bol ne postoji.
SUDOPERA
Baš je tužan ovaj dan.
Iza mene leže sećanja.
Ispred stoji čovek sam.
Okrenut je leđima.
Tako tih i spokojan.
Tako jak i opasan.
Svetloplavi okean.
Prljava sudopera.
I po njemu ljuska plovi.
Ala gladna novih lutanja.
Gde će stići, šta ce biti?
Raste voda - tone obala.
Život je izlečiva bolest.
Treba samo malo napora.
Iznad neba plače zvezda.
Uzalud je sijala.
Baš je tužan ovaj dan.
Iza mene leže sećanja.
Ispred stoji čovek sam.
Okrenut je leđima.
Pored njega žena kleči.
Ona plače, on je vešto teši
Moralo je da se desi.
To je proces, nije sudbina.
On zna.
On ubija.
Dok pali cigaretu svećom,
Uživa.
FINANSIJSKA KONSTRUKCIJA
Nestajem i to je sve.
Sekundara se muči.
Gutam trokraku bez straha,
sasvim siguran u sebe.
Ne budi me dok umirem,
jer smeta mi kad placeš.
Tvoje suze osmeh traže,
ja ne mogu da ga nađem.
Poseti me, podseti me
na priče iz davnina,
dok sam verovao ljudima
i plašio se neba.
Finansijska konstrukcija
je pogrešna, sve pada.
Poraz preplaćenog stiha,
Dve-tri reči, jedan ton,
i zbogom...
Guše se ljudi zbijeni u krtogu
i čekaju da sunce sine,
da im snagu da da žive.
Al' nikog nema da im kapke otvori,
da pokaže im oblak
što im sunce zaklanja
da kaže da nije spas u "njemu".
Sve im je brige nemi strah pokosio,
navijaju da život prođe
da sam spadne teg od tuge.
Sam Bog da dođe ne bi ih ubedio
da svaki put je bolji
od tog polumrtvog sna.
Da nije spas u "njemu",
da nije spas u "njoj".
Samo se deca smeju
jer još ne znaju
da treba da porastu,
i da drugi izbor nemaju.
A mrak je prepun
potpune izvesnosti
i možda potrebna je laž
da poveruju,
kad već znaju
Da nije spas u "njemu",
da nije spas u "njoj".
ARMATURA
K'o beton tvrd,tvoj život
mlad a sed.
Ispod činije za bedni, polovni svet.
Kosom preko lica kriješ pogled svoj,
da ne gledaš i da te ne vide.
Sanjam te, gorim,
sanjam te, bojim se.
Spasi me.
Urlik koji vetar nosi ko zna gde,
a znam da me niko ne čuje.
Hrabar, taj od straha postajem.
Telo moje snagu grudi spoznaje.
Sanjam te, dođi,
sanjam te, bojim se.
Spasi me.
Ispod kolena mi gori grad.
Oružje je sveto oruđe,
njime čovek menja reljef.
Temelj armiranih duša klati se,
curi pesak, tonemo u podrumu pustinje.
Sanjam te, molim,
sanjam te, topim se.
Spasi me.
Iznad prozora crni dan je.
PROTIV SEBE

Težak san, tihi korak
mrtav mrak, curi oblak,
beskućnik koji traži
zbir znakova po prašumi.
A tvoje ruke su nežne,
lako spuštaš ih na mene,
tvoje reči su jasne,
samo treba da ti verujem i proći ce.
Ja ih nikad ne bih sanjao,
ali neko tera me na to.
Nemam izvor svetlosti,
na vidiku samo mrak.
Crna krpa preko očiju,
ja se plašim da je skinem.
Nema razloga za bolji svet,
sve što smislim stvorim ga za sebe,
al' protiv sebe...
Ja dobro znam šta radim,
al' ne znam zbog čega
sve dobija drugu boju i miris.
Koliko puta sam krenuo iz početka
i stigao do istog prokletog mesta.
Moje vreme prolazi
i nemam ga još mnogo.
Moje vreme prolazi,
a ništa nisam stigao da naplatim.
Strah ili strepnja,
kradem ti misli,
radim protiv sebe.
BELTAINE
Pitanje je zašto
nemaš slovo ti
na izvoristu svojem
sa srećnim brojem
Odgovor ne znam
čekam neobrijan
mamuran i prazan
da mi daš.
Vreme ne postoji
postoje koraci,
a koraci su dugi
il' su kratki.
Slep na slobodi
kao krv u vodi
koja večno roni
bori se za smeh.
Sijaju oči
beli kamen u plićaku
led se znoji
bol ne postoji.
SUDOPERA
Baš je tužan ovaj dan.
Iza mene leže sećanja.
Ispred stoji čovek sam.
Okrenut je leđima.
Tako tih i spokojan.
Tako jak i opasan.
Svetloplavi okean.
Prljava sudopera.
I po njemu ljuska plovi.
Ala gladna novih lutanja.
Gde će stići, šta ce biti?
Raste voda - tone obala.
Život je izlečiva bolest.
Treba samo malo napora.
Iznad neba plače zvezda.
Uzalud je sijala.
Baš je tužan ovaj dan.
Iza mene leže sećanja.
Ispred stoji čovek sam.
Okrenut je leđima.
Pored njega žena kleči.
Ona plače, on je vešto teši
Moralo je da se desi.
To je proces, nije sudbina.
On zna.
On ubija.
Dok pali cigaretu svećom,
Uživa.
FINANSIJSKA KONSTRUKCIJA
Nestajem i to je sve.
Sekundara se muči.
Gutam trokraku bez straha,
sasvim siguran u sebe.
Ne budi me dok umirem,
jer smeta mi kad placeš.
Tvoje suze osmeh traže,
ja ne mogu da ga nađem.
Poseti me, podseti me
na priče iz davnina,
dok sam verovao ljudima
i plašio se neba.
Finansijska konstrukcija
je pogrešna, sve pada.
Poraz preplaćenog stiha,
Dve-tri reči, jedan ton,
i zbogom...