gost 333986
Legenda
- Poruka
- 58.056
"Samo ti do kraja zivota" - tako je uglavnom na pocetku ali kasnije se ispostavi da teorija nije isto sto i praksa. Protivnik sam braka jer ne mogu zamisliti da bilo kome obecam nesto za sto nisam siguran je li uopste moguce; vanbracna zajednica mi deluje daleko postenije. Iz nekog razloga se na neveru drukcije gleda i za istu se partnere manje optuzuje dok je u pitanju samo veza - pod izgovorom da to nije tako ozbiljno kao brak, a sto je u principu tacno bar gledano s ekonomskog stanovista. Lakse je s nekim raskinuti ako vas ne veze nista materijalno, niti imate decu. Mnogi ljudi ostaju u braku upravo i iskljucivo zbog tih razloga, nisu sretni ali kompenzaciju nalaze u vezama sa strane. Ima i onih koji jesu srecni u braku ali im se dogodi usputna avantura -jedna ili vise njih, nebitno. Pojedinci tvrde da im to cak i osvezava brak. Zapravo mi se cini da je vernost precenjena, ne u smislu da nije dobra i pozeljna, vec da je vernih partnera mozda manje nego sto mislimo. Koliko nevera moze uzdrmati brak/vezu? Jesu li u pravu oni koji ne mogu/ne zele oprostiti neveru? I sta je uopste nevera/prevara? Je li to iskljucivo sex s drugom osobom? A sto kada je neko fizicki veran, a masta i sanja o drugom partneru? I na kraju, je li stereotip da muskarci varaju cesce i lakse nego zene istinit ili jos jedna u nizu slicnih predrasuda Ili je zabranjeno voce zapravo svima slatko?