Biserje iz bloga Krstarice

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.820
Ovakva tema nedostaje ovom pdf i neverovatno je da se niko do sad nije setio da je otvori...
Naime,u blogu ,skoro svakodnevno,osvanjuju prelepi tekstovi,pesme,priče,eseji nekih, nama,
nepoznatih autora,a vredni ponekad baš poput pravih bisera,čak ,nekad i mnogo više...
Neka vrsta hermenautskog mikrošovinizma ne bi trebala da zaustavi vredno beleženje vrednih
književnih sadržaja s bloga i eventualnu inspirativnu diskusiju o njima...
Smatram da je ovo potreba ovog podforuma kako bi bio osavremenjen najaktuelnijim,ali i vrednim
sadržajima...Ako se slažemo da književnost nije mrtva umetnost niti samo umetnost prošlosti
(mada to u osnovi,filozofski-metafizički-jeste) ili ako jeste prošlosti,da bude i najaktuelnije i
najbliže prošlosti književnog izražavanja u afirmisanju naše književnosti...

Slobodan sam da to pokažem primerom...

Hvala :hvala:
 
Poslednja izmena:
NAMIRISANE RUŽE


Kao bokori namirisanih ruža

procvetali u nekoj tihoj ulici

ti tražiš očima

nebo devičanskog raja

i čekaš da te uberu

nepoznati prolaznici,



Bejah prokleta sanjalica

kada zalutah stazom

tvoje izorane mladosti

i kada poželeh

da mrsim tvoju kosu

nošen vetrovima proleća.



Ali tvoje usne lutalice,

sanjalice,

ljubavnice,

u širok su se osmeh razvukle

govoreči o nekom slepom kraju

mojih želja nedoživljenih.



Sedela si na ogradi od betona

pod nebom od papirnatih aviona

kraj reke prolaznika

uvek nasmejana lica,

bila si lutalica, sanjalica,

ljubavnica...



Ja više nisam tako mlad

i već je nestalo topline

kojom želeh tebe očarati,

a lepo si mi govorila tada-

Zbogom, ljubavi...

i nemoj se razočarati!

Ažurirano 03.10.2013. u 12:41, autor: orfej sa ibra

Komentar:Nisam neki pesmoljubac,ali ovo mi i lepo i pevljivo...
Valjaće da se ,u saradnji s autorom malo komponuje
kao moderna šansona...
 
Poslednja izmena:
Ne...Blog je Krstin,u blogu autori tekstova i tekstovi,pesme...Kopiraš iz bloga
njihove koje smatraš vrednim bar približno koliko priznata (da ne objašnjavam
tu reč) literatura...Pošto smo na Krsti-tekstovi su "vlasništvo"foruma...
Uveravam Te da ima izuzetnih ostvarenja...
Tako se pdf otvara prema aktuelnim i potencijalnim talentima literature...

Na pdf filozofija imaš "lepljivu" temu:
Mudre misli ispisane u postovima korisnika foruma. Da se ne zaboravi !

Otprilike ,nešto slično...:)
 
Poslednja izmena:
Odlicna je tema, ali ja sam zbunjena, ne znam sta ovde da dodam, oduzem!!!:sad2:

Blog je tvoj, a biseri tudji, ili obrnuto?

Dragoljub je u pravu. Blog Krstarice jeste rasadnik talenta i divnih tekstova. Ima i profi pisaca ali mnogo više amatera koji pišu dušom i za sebe.
Dovoljno je da se čita i da se sa copy/paste prenese ovde onaj tekst koji vam se dopadne, naravno sa nikom autora bloga.
Ne verujem da će se iko od blogera ljutiti.
Pratiću ovo temu, ali neću prenositi tekstove, ne bi bilo fer....:)
 
Dragoljub je u pravu. Blog Krstarice jeste rasadnik talenta i divnih tekstova. Ima i profi pisaca ali mnogo više amatera koji pišu dušom i za sebe.
Dovoljno je da se čita i da se sa copy/paste prenese ovde onaj tekst koji vam se dopadne, naravno sa nikom autora bloga.
Ne verujem da će se iko od blogera ljutiti.
Pratiću ovo temu, ali neću prenositi tekstove, ne bi bilo fer....:)

Nema se vremena za sve.
Meni je zao sto ja imam neku ( meni nerazumljivu) odbojnost prema poeziji, a i ovde na ovom PDF- ima zaista ljudi koji pisu prelepe stihove.
 
Poklon za igumana

coco bill


Priča po nagovoru...




Oko podneva, na Ekumenskom simpoziju koji se održavao u hotelu "Krasno“ na rtu Dobre Nade, došlo je do poprilične zabune. Iguana mi je nekako uspela pobeći iz kutije u kojoj sam je donio, te je bauljala konferencijskom dvoranom, izazivala čuđenje na licima mnogih, a mestimice zabezeknutost i fras.

Da stvar bude gora, iguane se najviše prestrašio onaj sudionik simpozija kojemu je nesretni gmaz bio namenjen kao poklon. Bio je to otac Makarije, iguman jednog zapadnosibirskog samostana, inače predstavnik Ruske pravoslavne crkve.
Taj, ne više tako mlad sveštenik, probledeo je i složio se na pod poput izduvane harmonike; iguana je strelimice svrnula neobično pokretljive oči ka mestu događaja, a potom neočekivano brzo dotrčala i liznula bledo, jedva svesno lice pravoslavnog uglednika.
Da stvar bude gora – ne, stvar nije mogla nikako biti gora, jer bio je to vrhunac moje nesreće i potvrda kako sam trebao poslušati savet svoga (rođenog) oca:

“Samo budale idu na takve simpozije. Jedinstvene Crkve nikada nije bilo niti će je ikada biti. Osim toga, znaš li ti sine koliko koštaju svi ti pokloni, a posebno iguana?“

Sada znam, i da mi se ista stvar opet u stvarnost preinači u ekvivalentnom modusu, bio bih pametniji, učinio bih drugačije, bih.


Ali, ispočetka se činilo da stvar uspeva. Bio sam jedini predstavnik na Simpoziju koji je svim sudionicima doneo poklone! Krajovski je biskup, tako, bio presretan kad je iz vrećice u bojama kardinalskog palija izvadio mladi hibiskus. Ispalo je da je Njegova Ekselencija pasionirani uzgajivač ukrasnog bilja i da je hibiskus jedna od retkih biljaka koje mu nedostaju u vrtu.

Vikar Kaininen iz jedne zabačene protestantske pokrajine na severu Finske (rekao mi je u neformalnom razgovoru - kako crkvu tri dana u nedelji iznajmljuje pripadnicima jednog lokalnog paganskog kulta) oduševio se staklenkom žutog kavijara ilovske luluške, a računovotkinju Episkopalne dioceze na Haitiju, neku Aifatu Fa'anui, iznenadio sam kroasanom iz kojega je nesretnim slučajem iscurio sav nadev – pekmez od marelice. Čak se ni ta epohalna i episkopalna računovotkinja nije bunila, nego je tako gadno upropašten poklon primila srdačno i s pijetetom.

Samo je iguman morao zeznuti stvar.

Mislim, znam, poklon jest bio malo neprimeren samim tim što je bio živ, što je imao noge i što je izgledao kao stvorenje iz pakla. Ali to je bio samo izgled, zaboga, pa svi okupljeni bili su ljudi od vere, trebali su znati da su sva stvorenja od Boga, jer od koga bi inače bila?

Zato mi nikada neće biti jasno zašto su prisutni reagovali kako su reagovali, možda se radi o onom iskonskom odbojnom odijumu prema gmazovima, pogotovo ako ti gmazovi imaju krmeljave, buljne oči i masne, pokretljive jezike.


Liznuvši igumana, iguana je legla na rub tepiha i zaspala.
Iguman se nije uspeo oporaviti od šoka; bili smo prisiljeni pozvati hitnu pomoć. Svi osim mene složili su se da se trajanje Simpozija skrati za jedan dan, "s obzirom da su temeljni ciljevi ovoga susreta do sada uglavnom dosegnuti“ – nevažno za ovu priču, ali ipak ću spomenuti: nekoliko sati pre moga darovanja, na prepodnevnom plenarnom sastanku postignut je dogovor o ujedinjenju svih hrišćanskih crkvi, tako da je to konačno obavljeno, Crkva je sada jedna i što se toga tiče više niko ne mora brinuti.
Unatoč tom dostignuću, simpozij je neslavno skončao zbog kravala s iguanom. Razišli smo se šutke, barem ja, jer su me kolege, kako mi se činilo, pomalo izbegavale.
Samo me patrijarškinja zapadnoindijske tevahedo crkve (poklon: kutijica tahan halve) na izlazu iz hotela upitala:

“A koju vi crkvu zapravo predstavljate?“


Neverovatna i lagana priča...Za mene nastavljanje razvoja pričanja gde
je završetkom životnog puta stao Horhe Luis Borhes...Zaista bih rado jednu
zbirku priča Coco Bila čitao...Malo mi smeta što su mu rasute po blogovima...
I još nešto-sličnomišljeništvo filozofsko ne čini da mi ovo pisanje bude bliže,to
čini lucidnost i lakoća pletenja reči u slike ,prizore i dinamičke scene...Majstorski...
 
Poslednja izmena:
Nema se vremena za sve.
Meni je zao sto ja imam neku ( meni nerazumljivu) odbojnost prema poeziji, a i ovde na ovom PDF- ima zaista ljudi koji pisu prelepe stihove.

Naravno da ih ima i to mnogo, pa ovo je pdf Književnost. Mnogi od njih su i na Blogu i tekstovi su im i ovde i na Blogu.
Može se reći da su to dva vrlo slična a opet različita pdf-a koji se dopunjuju.
Blog je širi, slobodniji i nije podeljen po temama, može se komentarisati i nevezano za sam tekst....prosto druženje ljudi koji vole lepu reč i koji je stvaraju.
Forum Književnost je ozbiljnija varijanta, profesionalnija i stručnija.
Dragoljub želi da sa nekim tekstovima sa Bloga napravi spoj ova dva dela ali kao čitač, a ne kao pisac.

A poezija.....pa možda ova ti moja amaterska definicija više prija.....poezija je samo stihovana proza

za tebe :zag:
 
ranjeni Zoro
Volim vas



Ona:
proverava još jednom da li je eyeliner precizan. Poznato lepo lice u ogledalu, lice koje gleda godinama. Lice koje je lepo, čak vanredno lepo. Lice koje zaslužuje najlepši život. Lice koje je uvek podseća i obavezuje koliko je posebna. Lice koj je njen protivnik. Da izgleda obično, možda ne bi bila tako dugo sama..
Izlazi iz zgrade, grad je vijugav i njen. Zabija štiklice u asfalt. Njeno telo je već uspostavilo držanje koje treba da privuče nekoga, lepog, posebnog, kao ona što je.

On:
Proverava da li mu slušalice dobro leže u ušima. Stropoštava se niz stepenice i izleće iz zgrade. Prevrće po torbi, uleće u knjižaru, izlazi sa knjigom.

Ona:
Čeka sitniš iz trafike. Pruža ruku. pretura po torbi, okreće se i ispred knjižare sudara se sa zgodnim mladićem koji čeka da se raščisti gužva ispred trafike i za to vreme guta knjigu koju je očigledno tek kupio.

On:
Knjiga je očigledno ono što je tražio. Prelistava je, kači rukom gajtan i jedna slušalica mu izleti iz uveta i pada ka dole. grabi je rukom, ali mu spada kajiš od torbe sa ramena. Poseže drugom rukom, ali mu ispada knjiga i on se sav prosipa ispred devojke koja je stajala u redu na trafici.

Ona:
Na njene cipele pada torba koja je mladiću skliznula sa ramena. Iz nje ispadaju diskovi, hrana za pse i jedna jabuka.
Za trenutak okleva, mladić nešto kaže, saginje se, ali on je već sve pokupio. Zajedno se uzdižu i za sekund su im oči sasvim blizu. I njegov izvinjavajući osmeh i beli zubi koji kažu „Izvini“ i nekakav divan miris koji joj je napunio usta.

On:
Knjiga je odlična, rastegnuće čitanje što duže može. Pred spavanje, pola sata samo i to je to. Hoće da je gustira. (Ruke vraćaju diskove i jabuku u torbu) Ovaj put će podvlačiti grafitnom olovkom sve što mu se bude dopalo, a ne kao prošli put kada je zaboravio i progutao celu knjigu, a posle, kada mu je trebalo da se opet vrati njenim lepim pasažima, nije umeo da ih odmah pronađe (ruka vraća i konzervu sa hranom za psa) „Izvini...“ reče i istovremeno shvata da je konzervu u torbi previše stegnuo te se ova otvorila i prosula granule svuda.

Ona:
Zabija štiklice u asfalt, Telo ponovo zauzima poznato držanje. „Koji je to miris? Ukus?“ U stomaku joj se formirala nekakva olovna kugla. Staje, vadi telefon, privlači ga uvetu i glumi da telefonira. Posmatra okolo. Momak je nestao.

On:
Povlači rajsferšlus od torbe, okreće se preko ramena, odmerava devojku koja sada telefonira. Ne vidi ga. vraća slušalicu u uvo, ulazi u bus.

Ona:
Vrača telefon u tašnu. Šeta. Gleda izloge sa cipelama. Šeta. Kugla je još tu. Smeta joj. Šeta, gleda cipele, ulazi, probava, probava..kupuje par cipela. Šeta, kupuje sladoled. Ulazi u bus.

On:

Stoji na zadnoj platformi autobusa

Ona:
Stoji na prednjoj platformi autobusa

On:
Crveno je. Autobus stoji. gleda kroz musavo staklo u staklo drugog autobusa koji se približava.

Ona:
Baca pogled na kutiju sa cipelama. U grudima joj je ptica. Celo popodne će biti u njima i probavati je u kombinaciji sa ovim i onim. Ali autobus nikako da stigne. Sada još i staje. Gleda kroz musavo staklo prednje platforme u musavo staklo zadnje platforme drugog autobusa. U njega.

On:
Ne može da veruje. Opet ona. Sve je bliže..Staklo u staklo..Oči u oči..Iz slušalica bubnji ritam, čuje njenu pticu u grudima, oseća svoje noge kako se seku na dvoje, na četvoro, kako ih nema više.Oseća u ustima miris, ukus ptice, u očima su njene oči

Autobus kreće.
Prvo njegov, pa njen.
On: čvrsto steže šipku
Ona: čvrsto steže kesu sa cipelama
gledaju se. Znaju.
Ona zna da je on njen. On zna da je ona njegova. Oduvek. Svi njihovi pokreti i nepokreti do tada, bili su potrebni da se njih dvoje sretnu.
Njegov autobus ubrzava, skreće ulevo.
Njen ubrzava i skreće udesno.
I nikad više.
Njeno Nikad i Njegovo Nikad.

(Malkice varam...Ovo nije iz blogova već s pdf Filozofija...Mislim da nije tako ni važno...Ranjenik inače
nisam video da piše u blogu,a mnogi njegovi komentari su poput Hemingvejevih ili...Kakve veze ima ,ako
su valjani za ovde.
..:hvala::))
 
Poslednja izmena:
Razvodnik
Razgovor u WC-u


Sedim u miru u WC-u i obavljam “posao”, kad začujem glas iz susednog WC-a:

- Hej, kako si?

Nisam baš tip koji razgovara u muškom WC-u i ne znam šta mi bi da sam odgovorio:

- Odlično sam.

Usledilo je sledeće pitanje:

- Šta radiš?

Kakvo li je to pitanje? U trenutku mi je bilo dosta čudno, pa sam odgovorio:

- Dakle, mislim da radim isto što i ti.

Pokušao sam da požurim sa poslom, kad začuh sledeće pitanje:

- Mogu li doći kod tebe?

Ovo pitanje mi je bilo baš previše čudno, ali pokušao sam da ostanem ljubazan. Zato sam odgovorio:

- Ne, trenutno sam stvarno zauzet.

Zatim ga čuh kako reče:

-Čuj, nazvaću te ponovo malo kasnije. Neki idiot sedi pored mene i odgovara na moja pitanja.

(Pa vi sad recite da je tema za pod kamion...:mrgreen::evil::hahaha:)
 
Poslednja izmena:
Pa vi sad recite da je tema za pod kamion...:mrgreen::evil::hahaha:

Dragoljube, nije tema za pod kamion. Naprotiv, baš ti hvala što si došao da nam podignešš rejting svojim biserjem.
Mnogi su želeli promene na Književnosti, ali nisu bili dovoljno hrabri (čitaj: nisu imali podršku) poput tebe.
Nastaviš li sa sličnim prosipanjem biserja na ovom pdf-u, zamoliću taba da lično moderiše Književnost.

PS Mislila sam da si inventivniji...
 
Naravno da ih ima i to mnogo, pa ovo je pdf Književnost. Mnogi od njih su i na Blogu i tekstovi su im i ovde i na Blogu.
Može se reći da su to dva vrlo slična a opet različita pdf-a koji se dopunjuju.
Blog je širi, slobodniji i nije podeljen po temama, može se komentarisati i nevezano za sam tekst....prosto druženje ljudi koji vole lepu reč i koji je stvaraju.
Forum Književnost je ozbiljnija varijanta, profesionalnija i stručnija.
Dragoljub želi da sa nekim tekstovima sa Bloga napravi spoj ova dva dela ali kao čitač, a ne kao pisac.

A poezija.....pa možda ova ti moja amaterska definicija više prija.....poezija je samo stihovana proza

za tebe :zag:

Malo sam začudjena.Već neko vreme tema je otvorena.Razumem zašto vi ne želite da selektujete ili postujete neki tekst sa blogova koji vam se svidjaju..ali gde su ti postavljači,prijatelji koji čitaju blog,pišu komentar..?Kao da se deo onih osobina iz RL,preneo i ovde?Moguće pa iz RL se i oglašavamo,a poverovali smo da smo se malo distancirali,povlačenjem iza nikova,u većoj slobodi izražavanja...:hvala:
 
I ja sam mislio da sam inventivniji...
Ovo ću shvatiti kao kritiku mojih umnih sposobnosti,ali ,na žalost i moju,
poodavno sam prošao životnu dob u kojoj je to moguće popraviti...
Mislim da vama ne treba Tab za moderaciju,a i meni je manje značajno
ko moderiše neki pdf...U ozbiljnim filozofskim temama sam vrlo argumentovano
se založio za minimiziranje moderiranja foruma u cilju ostvarenja što veče slobode
javne reči.U tom pogledu Ustav RS je ,smatram dovoljan...
I nisu to moji biseri...Moje imate u mam niku,pa izvolite čitati ako ste zainteresovani-
dobro mi došli u moje neinventivne blogove...:hvala:
 
Pa svoj mozda, ali si po pisaorima vidjao likove koji su ga imali i pre tebe ( mobilni).

Pa i nije bio nešto...mislim -mobilan...:hahaha:
A i nisam neki revnosni posetilac tih,kako ih zoveš-pisoara...:mrgreen:
Mada u Austriji sam u selu pored Graca naišao na krčmu gde se točilo
pivo i koja na šanku sa strane (šank u L)imala pisoar vrlo lepo urađen s
vodom koja stalno šumila i bez neprijatnih mirisa...Dame,prećutno,nisu
posećivale tu krčmu-tako mi objašnjeno...:mrgreen:
 
Malo sam začudjena.Već neko vreme tema je otvorena.Razumem zašto vi ne želite da selektujete ili postujete neki tekst sa blogova koji vam se svidjaju..ali gde su ti postavljači,prijatelji koji čitaju blog,pišu komentar..?Kao da se deo onih osobina iz RL,preneo i ovde?Moguće pa iz RL se i oglašavamo,a poverovali smo da smo se malo distancirali,povlačenjem iza nikova,u većoj slobodi izražavanja...:hvala:

Da, ne bi bilo fer da izdvojim ni jedan tekst jer sam moderator Bloga i redovno pišem.
Gde su?.....na Blogu. Većina i nema pojma da tema postoji. Iskreno, mislim da ih i ne zanima puno.
Kao što rekoh, dosta njih, pa i ja medju njima, smo postavljali neke tekstove ovde, ali ljudi žele kometrare, komunikaciju, da vide broj čitanja, i nekako ne žele kalupe jer pisanje je u osnovi sloboda.

Očigledno, da ni ovde nema zainteresovanih iz kontra razloga.
 
Da, ne bi bilo fer da izdvojim ni jedan tekst jer sam moderator Bloga i redovno pišem.
Gde su?.....na Blogu. Većina i nema pojma da tema postoji. Iskreno, mislim da ih i ne zanima puno.
Kao što rekoh, dosta njih, pa i ja medju njima, smo postavljali neke tekstove ovde, ali ljudi žele kometrare, komunikaciju, da vide broj čitanja, i nekako ne žele kalupe jer pisanje je u osnovi sloboda.

Očigledno, da ni ovde nema zainteresovanih iz kontra razloga.
Lilian, yebavamo bre, al ne postizavamo.

Kratak je zivot, mnogo je pisano, trebalo bi covek da ima tri zivota da procita samo klasiku i jos jedan zivot pride za savremenu knjizevnost.
 
I koliko još života da pročitamo sve što entuzijastični blogeri i forumaši pišu...

Ima tu jedna sitna tajnica...Onaj koji ima talenta za pisanje,tačno zna da li vredi nešto čitati ili ne...
Neke svetske pisce nisam uopšte čitao...Slučajno saznao da ni pok. čika Danilo nije...:mrgreen:
Mika je jednom rekao:Da imam večnost na raspolaganju-ni tad ne bih uzeo njegovu knjigu u ruke...
Radilo se o jednom dobrom drugaru...
Ko zna-zna,ko ne zna...
Recimo ,uviđavni čika Aca se izvlačio jednom prijatelju veoma učtivo u vezi čitanja njegove zbirke
pesama i na kraju nam u "Ohridu" u poverenju rekao da je odlučio da on u stvari i ne voli poeziju...:lol:

Hoću reči:pomirite se da ovde nedostaje talenta čak i za čitanje-kroz onu moju drugu temu se to dalo sagledati
mada je bilo korektnih komentara,ali samo toliko...
Haubice ovog većeg kalibra su predimenzionisane za ovu ratnu prostoriju...:hahaha::bye:
 
Ima tu jedna sitna tajnica...Onaj koji ima talenta za pisanje,tačno zna da li vredi nešto čitati ili ne...
Neke svetske pisce nisam uopšte čitao...Slučajno saznao da ni pok. čika Danilo nije...:mrgreen:
Mika je jednom rekao:Da imam večnost na raspolaganju-ni tad ne bih uzeo njegovu knjigu u ruke...
Radilo se o jednom dobrom drugaru...
Ko zna-zna,ko ne zna...
Recimo ,uviđavni čika Aca se izvlačio jednom prijatelju veoma učtivo u vezi čitanja njegove zbirke
pesama i na kraju nam u "Ohridu" u poverenju rekao da je odlučio da on u stvari i ne voli poeziju...:lol:

Hoću reči:pomirite se da ovde nedostaje talenta čak i za čitanje-kroz onu moju drugu temu se to dalo sagledati
mada je bilo korektnih komentara,ali samo toliko...
Haubice ovog većeg kalibra su predimenzionisane za ovu ratnu prostoriju...:hahaha::bye:

Pa dobro, ko misli da je bolje čitati blogove, nego klasiku, neka čita...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top