Biblioteka - naša apoteka...audio knjige

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.115
Moram priznati da mi sve češće pada na pamet ideja da mi neko drugi čita, a ja da slušam...
Da li je to zato što me peku oči od ekrana, ili ta želja dolazi sa godinama, ali zaista bih
volela da zatvorim oči, ćutim i slušam...ili, da mi neko čita knjigu dok kuvam ručak... ili...

Uostalom, zar je važno? Ko ne stiže da čita knjige koje leče i pomažu iz nekog razloga,
može ih slušati i isto tako aktivno učestvovati na putu svog duhovnog sazrevanja...
A to je divna, zaista velika privilegija...

Prvu knjigu koju predlažem u audio verziji je knjiga Dr. M. Skot Pek-a "Put kojim se ređe ide".
Odavno se ni za jednu knjigu ne može reći da tako snađno deluje na naš intelektualni i
duhovni život, kao što je ova knjiga. Odlična, lekovita, korisna... Dr. Pek nema nameru ovom
knjigom da nas uplaši, već da nas nežno provede kroz težak i bolan proces promene prema
višem stepenu samorazumevanja i samopoštovanja...

Od srca preporučujem svima, a ja ću je sa ogromnim zadovoljstvom preslušati, iako sam je
devedesetih godina dva puta čitala...

Screenshot_117.png



:vzagrljaj:



:heart2::heart2::heart2:
 
Od srca preporučujem maestralnu priču Laze Lazarevića "Prvi put s ocem na jutrenje"...
U toj tužnoj i teškoj pripoveci, stigloj pravo iz užasa života, vidi se koliko je velika snaga
porodice...Posle 47 minuta slušanja ove priče, bićemo čvrsto uvereni da je sreću,
razumevanje i lepotu oprosta i življenja sasvim moguće ostvariti... i užase preživeti...

Poklonimo sebi 47 minuta... Zadivićemo se lepotom i verom (pobegulje jedne) koje su
se nastanile u nama...


:heart2:


:heart2: :heart2:
 
Moram priznati da mi sve češće pada na pamet ideja da mi neko drugi čita, a ja da slušam...
Da li je to zato što me peku oči od ekrana, ili ta želja dolazi sa godinama, ali zaista bih
volela da zatvorim oči, ćutim i slušam...ili, da mi neko čita knjigu dok kuvam ručak... ili...

Uostalom, zar je važno? Ko ne stiže da čita knjige koje leče i pomažu iz nekog razloga,
može ih slušati i isto tako aktivno učestvovati na putu svog duhovnog sazrevanja...
A to je divna, zaista velika privilegija...

Prvu knjigu koju predlažem u audio verziji je knjiga Dr. M. Skot Pek-a "Put kojim se ređe ide".
Odavno se ni za jednu knjigu ne može reći da tako snađno deluje na naš intelektualni i
duhovni život, kao što je ova knjiga. Odlična, lekovita, korisna... Dr. Pek nema nameru ovom
knjigom da nas uplaši, već da nas nežno provede kroz težak i bolan proces promene prema
višem stepenu samorazumevanja i samopoštovanja...

Od srca preporučujem svima, a ja ću je sa ogromnim zadovoljstvom preslušati, iako sam je
devedesetih godina dva puta čitala...

Pogledajte prilog 1223938


:vzagrljaj:



:heart2::heart2::heart2:
Put kojim se ređe ide sam čitala negde u prvom ili drugom gimnazije, i verovala kako je to najpametnija knjiga ikada napisana.
Nije.

Ali na stranu to. Ne volim audio knjige, i nemam niakvu želju da ih posedujem ili koristim. Meni nisu jasni ni ljudi koji su u stanju hodati ulicom sa slušalicama iz kojih trešti muzika (ili, još gore, neki podkast koji zahteva bar elementarnu pažnju) i ne plaše se da će ih nešto zgaziti. Došla sam do dva odgovora: ili su ljudi multipraktičniji od mene, pa u isto vreme mogu dozvoliti sebi da budu gluvi na to šta se oko njih na ulici dešava - neočekivano brza kola, vikanje prolaznika kao upozorenje na nešto (otvoren šaht, komunalci ruše drvo i slično) - ili stvari koje slušaju, slušaju s pola uha i pola pažnje. Bez obzira o čemu se radilo, o muzici, omiljenom podkastu ili emisiji - ja to ne umem i ne želim raditi s pola uha i pola pažnje.


Tako da, nisam multipraktik, i kad se posvetim knjizi, voim da joj se posvetim sasvim, bez ičega što bi me ometalo. S druge strane, ne želim da mi neko čita jer to ometa moj lični doživljaj - tuđa boja glasa ili naracija ili šta god - verovatno neće biti u skladu s mojim dojmom, ili će - što mi je naročito gadna opcija - diktirati MENI, putem interpretacije, šta JA treba da misim i osećam o pročitanom. Neka, hvala. Imam svoju glavu, i njome ću da mislim, sama.


Slušanje audio knjiga DOK se obavlja nešto drugo mi ulazi u onu priču o slušalicama na ulici. Vrlo je lako (i, obzirom da sam na Goodreadsu, non stop čitam ljude koji se žale upravo na to) izgubiti nit priče dok se nešto drugo obavlja u isto vreme. Svaka čast multiprakticima, ali ja nisam jedna od njih. Da bih se stvarno uživela u knjigu, moram je čitati sama, sopstvenim nemuštim glasom u glavi, i moja pažnja mora biti nepodeljena kako ne bih donela pogrešan zaključak, izgubila se ili smorila.

S druge strane, ko god voli, uzdravlje mu bilo :)
 
Prelepa proča koja će svakom ukrasiti dan...

"Zašto ljudi žive"
Lav Nikolajević Tolstoj

Uživajmo u ovim divnim audio pričama i romanima...
Uživajmo još svega 5-6 dana u divnom septembru 2022. godine,
koji se više nikada neće ponoviti...
Uživajmo sa onima oko sebe...
Pružimo svima ljubav...


:vzagrljaj:



:vzagrljaj: :vzagrljaj:
 

Back
Top