Mrs.Bi
Veoma poznat
- Poruka
- 13.373
Luzitanija Dejana Atanackovića je višestruko subverzivna knjiga: ikonoklastična u pogledu nacionalne istorije, anarhistički suprotstavljena ideji države kao hijerarhijskog mehanizma, skeptična kad je u pitanju sposobnost čovjeka da se izdigne iznad svoje životinjske prirode, pa i puna postmodernističke sumnje u moć jezika da iskaže... bilo šta.
.
Ja posle ovog Kventinovog prikaza nemam želju da je čitam!
Mada, radoznala sam!
Sva sreća da sam bila dovoljno radoznala, da počnem, pa i da završim Luzitaniju, Dejana Atanackovića (214 str. Besna kobila), jer mi se jako dopala. Ne volim što nisam mogla da je pročitam odjednom, nego sam je rascepkala na više celina, ali šta da radim: ili tako ili nikako. Ne mogu da kažem ni da sam navikla jer mi uvek ostan žal za nekim osećajem celine, ali recimo da sam takav način čitanja prihvatila kao neminovnost.
I dobro je što, ma koliko nečije mišljenje cenim ili mislim da neko poznaje moj ukus, ipak sama proverim da li će mi se nešto dopasti ili neće.
Meni ne smeta u ovakvim knjigama što je izmešano sve i svašta i realnost, istorija kako je neko zabeležio ili pisac video, podzemni svetovi, brodolomi, ljudi u životinjskom obliku. Sve je to našlo svoje mesto u ovom romanu. A posebno mi se svidela sama bolnica Luzitanija i kako je tamo sve uređeno i sve odlično funkcionisalo i kako su se i pacijenti i osoblje lepo slagali i sve zajedno radili. Zašto u pravim zemljama to ne može tako da bude?!
Jedna od onih knjiga koje bih volela ponovo da pročitam. Sigurno sam mnogo toga propustila, previdela, neshvatila...

Želim ti da nikad ne postaneš nadrkbaba ko ti tamo Nemci. 

