Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Оnda bi se zbirka rečenica zvala. zbirka rečenica, kao što postoji zbirka pesama ili priča.

Meni na primer nikad nisu zanimljive priče koje su duge osobito. Više volim kraću formu. Često naletim na zbirku kratkih priča a među njima neka od pet stranica, ili malo manje. Mene to iznervira.
Daleko od toga da sam nužno pristalica konciznosti - štaviše, moguće je da se za mene samu ne može baš kazati da sam koncizna, ali nekako, nisam protivnik veoma kratkih formi. Više dovodim u pitanje efektnost, bilo kratkih bilo dugih tekstova.

Da li ti haiku poezija onda kratka, pa nije baš poezija, nego na tabove razdvojena rečenica?
 
Ja sam je citao pre mesec dana... dao sam ocenu 1, sto ne pamtim da se ranije desilo. :)
Neozbiljno je 1 rečenicu u 3 reda teksta, nazvati pričom.

Kod nas se to uglavnom zove crtica, a na engleskom čini mi se short short story.
To je sasvim legitiman žanr, objavljuju se i antologije takvih "priča".
E sad zavisi mnogi ne vole kratke priče ni od dvadesetak strana, a kamoli od jedne ili dve rečenice.
 
Ja sam medju njima. Nekako nemam prilike da se udubim, da utonem u tekst, tek krene i vec je kraj.

Haiku poezija me ne interesuje, niti uopšte poezija.
Mesecino, ne mogu da se otmem utisku da s nekim podsmehom mi postavljas ova pitanja... kao da sam na osudjenickoj klupi, okrivljen za drskost da mi se nesto ne svidja, pa mu ovo dodje ko unakrsno ispitivanje.
 
Mene zanima šta Rayela misli o pričama od 3 rečenice, pošto znamo da njeni favoriti nisu favoriti bez 500-600 str. :)

Ja sam bila fascinirana ( doduse i sada sam) stihovima Vaska Pope koji imaju po jednu ,dve ili tri reci.
A da citam nekakvu prozu od tri recenice, pa jos i da uzivam u tome:D
Kod mene sve mora da ima neku minimalnu zapreminu, obim, duzinu, tezinu, cak i knjiga;)
 
Ja volim haiku(Macuo Baso mi je jedan od omiljenih) a i Vaska Popu jos od osnovne skole.
Vazan mi je stil, lepota izraza...kraca ili duza forma, meni je svejedno. :)

Bila sam u Laguni i castila se savremenim arapskim pricama(Clio). Bodrijar je to bese citao i hvalio? :)
 
Del piero, ni najmanje.
Takva komunikacija nije moj manir, samo me je interesovao stav. I sama potkrepih svojim utiskom i nevoljenjem dužih priča - što bi neko takođe mogao protumačiti za neadekvatan argument.

U čitanju je svaka subjektivnost legitimna, ma kako se neko neslagao sa tim.
U čitanju i sudu nikad nema objektivnosti, a ovde pričamo o utiscima i razmenjujemo mišljenja, koja mogu biti i različita. :)
 
Trpeza:D

Jutros, tako, setajuci pCeto, razmisljam od kud ta trpeza u srpskom. Kod mene ( mislim na Srbiju) to se uopste i ne koristi, ali zato obilATO rec trpeziraja, trpezarijski
sto, al se ne seda za trpezui, Seda se za sto, eventualno astal, al nikako za trpezu iako je astal trpezarisjki:D

Boga mi, moja pok. baba je koristila reč trpeza, ponekad sofra...
 
Ja sam pročitala Gošću, Takaši Hiraide i nije mi se baš dopala. Mačka i njeno prisustvo u životu jednog bračnog para je ono oko čega se radnja vrti. Na momente mi je ta mačka bila simpatična, ali ona je više simbol usamljenosti, a iskreno, meni je dosta više tog klišea da se predstavlja to da mačke imaju usamljene osobe. Nisam ljubitelj mačaka, ne sviđa mi se njihova prepredenost (iako u knjizi ova mačka baš i nije takva), pa mi možda i iz tog razloga ova knjiga nije legla. Srećom, nije obimna, pa nisam mnogo vremena izgubila.
I dalje čitam Mesečinu (nadam se da ću je do kraja meseca pročitati), kao i Treznog Morisa (ovo će već ići brže).
Nisam baš raspoložena za čitanje ovih dana, pa je moguće da će mi sve knjige ovog meseca biti slabo kotirane.

Gledala sam jedan simpatičan film I to je život. Komedija o jednoj agenciji za organizovanje venčanja i zgodama i nezgodama prilikom organizovanja jednog venčanja u Francuskoj. Baš mi je prijao. Ako imate vremena, i ako vam treba da se opustite, preporuka za ovaj film.:)

Ovih dana sam se dala u jedan zadatak, a to je da ispišem svoju svesku recepata, umesto da stalno virim u maminu. Mislim, viriću ja u njenu svesku i ubuduće, ali pravim sa sebe svešćicu sa receptima koje ja baš volim. Radim nešto korisno za sebe a i odmaram mozak na taj način.:)
 
Pahuljica se javlja samo nedeljom. Retko radnim danima, puno radi. To je pametno da upišeš samo recepte koji su provereni i koje voliš. Ja sam svojevremeno pisala, a još više skupljala iz časopisa sve sto mi se učinilo zanimljivo. I imam jedan kuvar (mislim, imam ih mnogo ali samo taj jedan zaista vredi), zove se Brzi kuvar (kuvar za zaposlenu ženu) koji je priredio Voki Kostic i koji ima fantastične a jednostavne recepte. To iz časopisa (lepo slozeno u specijano kupljen lep registar) pogledam jednom godišnje, u svesci imam svega 5-6 proverenih recepata koje koristim, a sad uglavnom tražim na netu kad mi nešto treba. A sve ono mi žao da bacim jer sam tako brižljivo skupljala. Moram nekako da prevazidjem to "Žao mi da bacim" i da se oslobodim nepotrebnih stvari. Tu spadaju i knjige. A kad odem na razmenu, onda mi opet žao da ostavim a da ništa ne uzmem. Lepo si rekla ti (illi Elefteria?) ostaviš, pa znaš da će da uzme neko ko voli knjige jer drugi i ne dolaze na takva mesta...

Počela sam Moju prijatejicu 3: Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju, ali nisam daleko odmakla.
 
Hahah, tako ispade, da se javljam samo nedeljom:D Da, imam puno obaveza tokom radne nedelje, ali čitam forum redovno:) Volela bih da se češće ovde družimo, ali nekad nes stižem. :)
E jeste, ono što baš volim zapisujem u svesku. Nije isključeno da ću i vas ovde daviti za neki recept ili savet:D

A što se ratosiljanja stvari tiče, učim polako da se ne zatrpavam. Svašta mi se dopadne, kupim, ali neretko nemam gde da stavim to, pa onda premeštam stvari s jednog na drugo mesto, stvarajući privid da sad imam više mesta. Tako je i sa knjigama u poslednje vreme. Nakupilo se dosta knjiga za razmenu/ prodaju /poklanjanje/ bacanje. Neke zaista više nikada neću čitati i žao mi je datog novca za pojedine knjige. Ali, ko će znati kakva je dok ne pročitaš.. Ne znači, naravno da će svima takav utisak biti, ali moj je takav kakav je. Draže mi je da dam nekom ko knjige voli (tu si u pravu), nego da mi prave gužvu a ne trebaju mi.:)

Ja se neću latiti trećeg dela:) Ni sa drugim nisam uspela da se izborim, tako da se na njega sigurno neću vraćati, a samim tim ni čitati treći i četvrti. Svakoako, čekam tvoje utiske:)
 
Ovih dana sam se dala u jedan zadatak, a to je da ispišem svoju svesku recepata, umesto da stalno virim u maminu. Mislim, viriću ja u njenu svesku i ubuduće, ali pravim sa sebe svešćicu sa receptima koje ja baš volim. Radim nešto korisno za sebe a i odmaram mozak na taj način.:)
Ja to isto radim već izvesno vreme, ali za moju ćerku, koja je po tom pitanju prilično nezainteresovana. Ono što je dobro, brže nađem recept kad mi zatreba. :lol: Ranije sam pisala sadržaj, a onda sam prestala, tako da jedva nađem nešto u mom kuvaru. Marfijev zakon na delu... Kad pođem s preda, recept je je pozadi i obrnuto... :rotf:

- - - - - - - - - -

Počela sam Moju prijatejicu 3: Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju, ali nisam daleko odmakla.

Tu knjigu očekujem od kolega za rođendan. Mesila sam ceo dan svašta nešto, da im sutra ponesem u školu. :)
 
u momentu sam pomislila nismo valjda zaboravili rodjendan. A onda sam se setila da smo ti čestitali, ali vec je bio raspust, pa kolege nisu...

Nego razmišljam, ko li to pravi taj školski kalendar!? Bio prvi deo raspusta do 8. januara, jel tako? Pa se išlo u školu do 1. februara, pa drugi deo raspusta. Pa se sad ide 3 dana, pa dva dana praznika i vikend. I greju se škole posle koliko dana, samo tri dana, pa onda opet 4 dana ne rade. Niko se nije našao pametan da pomeri taj raspust za 3 dana, pa da ga spoji s praznikom!? Budibogsnama koje budalaštine.
 
Budibogsnamavalabaš :roll:

Ja sam čitala samo I deo Prijateljice, nije mi bio loš ali me ništa ne vuče da čitam dalje.
A baš danas sam pročitala Pančićevu (Teofil) pozitivnu kritiku Feranteove.
Što me iznenadilo. Naročito jer je prilično škrt u pozitivnim kritikama.

A meni bi bilo bolje da nešto pročitam nego što pišem šta nisam i šta neću čitati :lol:
 
Šta te briga. Pišeš šta imaš. Pa šta sad, niko više neće čitati Prijateljicu? Samo Krasuljak i ja?
Meni je prijala. Prvi deo mi je baš bio interesantan i jedva sam dočekala drugi. A drugi se završio na interesantnom mestu, ali se treći ne nastavlja baš tu. Jeste drugi malo razvučen. Stalno se setim kako je Kamenita rekla: šetaju po onoj plaži, pa šetaju, pa tamo, pa nazad, pa nikako da odu sa te plaže ... Drugi deo ima 150 strana više nego prvi i tačno je za toliko predugačka. Ja sam se nadala da ću ovog vikenda uživati uz tu knjigu, ali nije mi se dalo.
I šta kažeš, hvali je Teofil? Pa i meni to malo čudno. Dobra je za nas domaćice, nije za intelektualce.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top