Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobar dan svima. :)

Yersinia je dao baš iscrpan izveštaj, svaka čast. I bravo za kupovinu.
Vidim da si pazario Danijela Kelmana. Ne znam jesi li ga ranije čitao. Dobar je i relativno mlad je savremeni pisac, nadam se da će ti se dopasti. Ja sam pročitala pre neku godinu njegovu knjigu ''Premeravanje sveta'' u izdanju Derete i ''Ja i Kaminski'' koju je izdao Clio. Pogotovo mi je efektna ova prva, tako da od mene preporuka.
Mitanu Dušana takođe imam, baš tu knjigu, tako da mi je na spisku.
Sad, što se tiče Išigura, mene on podseća na žilavi komad najbolje teletine. Utrnu ti zubi dok ga sažvaćeš, ali kad ga jednom progutaš budeš zadovoljan ukusom. :D Ali svakako mislim da on svoj izraz još treba da nađe i izbrusi.

Ja sam sada uveliko na Pekiću(''Kako upokojiti vampira''), knjiga me uvlači u sebe opasno. :cool:

Andreas Sam je takođe kupio interesantne naslove. Jesi li čitao Luksemburgovu ranije budući da si uzeo njenu biografiju?

Имам нешто од Келмана у електронском облику; нисам читао до сада, али сам чуо са пар страна (којима верујем) да је добар писац. А ево сад имам и потврду овде. Ова тема ми дође као некакав еталон за добре књиге :D.
Пекић је фантастичан, то је ваљда већ хиљаду пута поновљено овде :). Ако некога занима и његов некњижевни опус (писма, есеји, коментари), постоји већи број књига код Службеног гласника. Сада су поједине књиге на јесењој акцији, па се могу купити и за 300-500 динара.

Yersinia, odlican izvestaj i jos bolji spisak! Za vecinu autora i knjiga koje si naveo, nisam ni cuo :rumenko:

zavrsio sam Zasto skacem i privodim kraju Selimovicevo Ostrvo, pa se dvoumim sta uzeti sledece, tj. troumim :). Da li, ovde cesto spominjane u zadnje vreme, 'Talijanske cipele ili Ljuljasku daha, ili mozda Cernobiljsku hroniku, Svetlane Aleksijevic?! :roll:

Ххаха, ја сам се и базирао на, условно речено, мање познатим ауторима, ови познати су нам, јелте, познати, треба упознавати нове светове.

Херти ће опасно да скочи читаност овде, сад после оних ставова које је изнела. :hahaha:

Какви су ти утисци о Зашто скачем? Често сте то помињали овде, али сам нешто скептичан...
 
Kakve je stavove iznela? Ne gledam domace tv stanice, da ne bih morao non stop da gledam i slusam prvu usnu Srbije, a takodje, ne čitam ni portale.
Imao sam Ljuljaška daha na listi duugo, pa sam resio da je opet poguram ka vrhu te liste, jer me je spominjanje ovde podsetilo na nju.


Zasto skačem bi se tebi mozda svidela vise nego ostalima, jer bi imao drugaciji pogled na svet autizma, s obzirom da se bavis medicinom.
Ja sam resio da pored knjige ne upisem ocenu. Ne mogu da kažem da mi se malo dopala jer nije fer prema mukama koje je dete dozivljavalo da uopšte napise nešto. Zapitas se koliko u stvari osobe sa autizmom pate i koliki im problem predstavljaju i svakodnevne sitnice. Ali, ocekivao sam nesto više iskreno, neko obrazloženje i razlog određene blokade i problema, a onda se opet setim da nije ni realno očekivati tako nešto, kao sto ja ne mogu da objasnim nesto iz astronomije, ne znam ništa o tome, nemam nikakvih iskustava i nemam na osnovu čega.

Treba pročitati, definitivno te natera da saosecas i drugacijim očima posmatras takve osobe, koje imamo svi u svom okruženju... ali ja ne mogu da knjigu svrstam u književnost, bez obzira na grižu savesti koju osecam zbog ovakve konstatacije.
 
Meni, na primer, nikako ne bi bila interesantna takva knjiga. Ljudi vole da ih opisuju kao "dirljive", ali taj epitet mi licno znaci nesto sasvim drugacije. I sa poslednjom recenicom se apsolutno slazem.

Sledeci Pekic ce mi biti "Novi Jerusalim". :-)

Sinoc sam izasla sa drustvom posle dva meseca. Popila 4 pica, osecam se mrtvo. :-)))))
 
Hahaha,:zcepanje: prva usna Srbije. E ovo još nisam čula.

Ja takođe izbegavam da slušam, gledam i čitam vesti, ali stalno mi nešto iskače ovde na Krstarici. Pa sam i o tome šta je Herta Miler rekla pročitala na Krsti
https://www.krstarica.com/zivot/kul...znenadila-nas-srbija-je-sama-sebi-nanela-zlo/

onda se prevodilac i pisac Ivan Ivanji koji je učestvovao u tom razgovoru, kao izvinjavao zbog takvog njenog nastupa https://www.krstarica.com/zivot/kul...aspitani-gospodin-ali-sam-puko-zbog-gluposti/

a onda joj je Kusturica odgovorio gomilu gluposti i ponešto smisleno (on mi nije omiljen lik ni kao čovek ni kao reditelj):https://www.krstarica.com/zivot/kul...ski-narod-evo-sta-joj-je-kusturica-odgovorio/
 
Zdravo društvo, Yersinia i quentine odlični izveštaji i dobre knjige ste uzeli.:)
Sad sam uzeo da čitam zbirku priča "Telo" Viktora Jerofejeva, koji je bio i ostao večni enfant terrible ruske književnosti.
Na prvu priču sam se smejao kao lud, ne pamtim kada mi se to desilo poslednji put dok sam čitao neku knjigu, početak
obećava da su ovo baš dobre priče.
 
Херти ће опасно да скочи читаност овде, сад после оних ставова које је изнела. :hahaha:

.
Kao sto je popularnost skocila i jednom drugom ( opet nemackom) Nobelovcu cim se javio u vezi bombardovanja.
Knjige su mu bezmalo spaljivane ritualno ( Günther Grass, a koji je posle Nobela malo i revidirao taj svoj nastup).
Mi Srbi ( doduse ceo taj tzv Zapadni Balkan:D) bas smo senzibilci kada se neko usudi da nam kaze istinu u ochi,
a narocito ako je to neki knjizevnik, filozof, zapravo osoba koja veze nema sa dnevnopolitickim slikama i prilikama.
Kusta od kako ne snima filmove, a ima tome i trijes godina samo palamoodi o nekakvom srBstvu, a ova zena se stvarno
najela fekalija lupetajuci kojesta, ali zar to ne radi knjizevnici diljem sveta ceo bozji dan? Zasto bi oni morali da se drze
nekakvih moralnih nacela, da poznaju detaljno Kosovske bitke?
Meni u ovakvim situacijama uvek na pamet padne Bernhard i njegovi pogledi na zivot i svet oko sebe u Austriji:D
Bernhard je i Nemacku oplevio samo tako, ali su se njegove pozorisne predstave izvodile ( mozda se jos uvek i izvode, nisam vise u toku)
i u Nemackoj, a u prvom redu su sedeli bas politiciari koji su i bili tema i koje je ismejavao, podyebavao ( Brandt, Schmidt) samo tako,
ali su mu oni aplaudirali. U Austriji bas i nisu, cak su i knjige bile zabranjivane, a to sve govori u prilog nemacke poslovice da Balkan pocinje
od Bavarske:D
 
Zatočenik Nebesa, Karlos Ruis Safon. Ovo je treća knjiga iz serijala Groblje zaboravljenih knjiga. Ponovo je u središtu radnje knjižara Sempere. Ovog puta pominje se knjiga Grof Monte Kristo. Iako negde piše da knjige iz ovog serijala mogu da se čitaju posebno, meni je ipak lakše da znam ko je ko jer se neki likovi ponavljaju (nisam tako skoro čitala prva dva dela tako da mi je trebalo malo vremena da pohvatam neke likove). Malo ovde ima poređenja sa Diminom knjigom. Iako je ova knjiga slabija od prethodne dve, meni se sviđa kako Safom piše tako da mu je oprošteno. Četvrti i poslednji deo serijala ću čitati sledeće godine (možda početkom godine??.. da uhvatim nit s likovima, dok se još nečeg sećam).

Ja ove godine nisam pisala izveštaj sa Sajma jer sam kratko bila, a i mahom je sve kao prethodinh godina, tako da ništa novo u suštini nisam imala da kažem (moji izveštaji su bili kilometarski:)). Ima verovatno nekih novih izdanja (uvek ima od godine do godine), ali ništa se tu posebno ne menja.:)

Ostalo mi je još nekoliko knjiga kao želja da kupim, što nisam sada (Mulen ruž, Moja Afrika, Drakula..možda još nešto ali ovo mi sad pada na pamet), ali to može da ostane i za narednu godinu. Da ne veruje čovek, ove godine sam smanjila kupovinu. I bolja sam sa čitanjem u odnosu na prethodnu. Ima još vremena za svođenje čitalačkih računa za kraj godine, ali gledala sam danas spisak i vidim da sam više čitala nego prošle godine. :)
 
Ipak ne odoh na Sajam knjiga, popova i roštilja, bio mi je kao na kraj sveta. Verujem vam da se ništa nije menjalo u odnosu na prethodne godine. Opskrbljen sam knjigama za naredni period, a istih popusta će biti i oko Nove godine.

Od "dnevničkih zapisa" koji nemaju veze sa knjigama izdvojio bih sinoćni koncert Nika Kejva, bilo je fantastično. Koen na nebu, Kejv na zemlji!
 
Ipak ne odoh na Sajam knjiga, popova i roštilja, bio mi je kao na kraj sveta. Verujem vam da se ništa nije menjalo u odnosu na prethodne godine. Opskrbljen sam knjigama za naredni period, a istih popusta će biti i oko Nove godine.

Od "dnevničkih zapisa" koji nemaju veze sa knjigama izdvojio bih sinoćni koncert Nika Kejva, bilo je fantastično. Koen na nebu, Kejv na zemlji!

:worth:

Ti si, gospodine Andreas Sam, neki zanimljiv tip. Baš lepo što si nam se pridružio i što nam nenametljivo nudiš utiske i sa drugih kulturnih događaja. Mi to volimo. Nisam ja neki poznavalac, niti obožavalac Nika Kejva, ali sam posle ovog posta pogledala neke snimke sa koncerta i pročitala neke tekstove i stvarno izgleda moćno. A u jednom tekstu kažu Međutim, ako danas budete gledali te savršene snimke s beogradskog koncerta Nika Kejva - to nije to. Mnogo, mnogo je više. I normalno je da tako bude.

A nisam znala ni da je to bio Sajam knjiga, popova i roštilja. Joj, kuda sve to vodi. :dash:
 
Knjiga i roštilja je bilo uvek, ali popovi su božemeprosti novotarija.

- - - - - - - - - -

Andreas je zaista zanimljiv lik.
Ja sam muzički duduk i baš zato ispitam svaku sugestiju pa ću tako i ovu :D

- - - - - - - - - -

Zašto skačem sam pročitala sam početak i pitam se da li je to mogao da napiše autistični dečak.
Ne znam gotovo ništa o autizmu, ali to mi je na tom početku palo na pamet.
Inače početak knjige mi je bio odličan. Ne bih za sada rekla da tu ima ičeg "dirljivog".
 
Herta Miler je primer kako mrznja ostaje ali perfidno kao skrivena.
Koliko su nam predaka kroz istoriju ubili sto u ratu sto u logorima,koliko civila streljali u Sumaricama a sad ona vredja Srbe i Srbiju lupetanjima.Srbi su se kroz istoriju borili za slobodu Srbije.Nemci su bili nacisti i hteli sve da porobe,stvore arijevsku rasu,vladaju svetom.Neka govori o zlocinima svoje zemlja i izvinjava se stradalima a ne da blati Srbiju koja se uvek samo borila za svoju slobodu.
Trebao je novinar da joj nabroji koncentracione logore i pita za misljenje u vezi njih kad vec blati zemlju Srbiju o kojoj ocigledno ne zna nista.
 
Kakve je stavove iznela? Ne gledam domace tv stanice, da ne bih morao non stop da gledam i slusam prvu usnu Srbije, a takodje, ne čitam ni portale.
Imao sam Ljuljaška daha na listi duugo, pa sam resio da je opet poguram ka vrhu te liste, jer me je spominjanje ovde podsetilo na nju.

Zasto skačem ...... ali ja ne mogu da knjigu svrstam u književnost, bez obzira na grižu savesti koju osecam zbog ovakve konstatacije.

Zašto skačem sam pročitala sam početak i pitam se da li je to mogao da napiše autistični dečak.
Ne znam gotovo ništa o autizmu, ali to mi je na tom početku palo na pamet.
Inače početak knjige mi je bio odličan. Ne bih za sada rekla da tu ima ičeg "dirljivog".

Хм, и даље сам скептичан =).
Мада разумем зашто је битно да се такве књиге понуде широј публици, да се скине стигма и да и деца са поремећајима из аутистичног спектра буду видљивија, да се о томе прича. Е сад, да ли је дете могло да напише/издиктира књигу некоме, питање је... Деца са поремећајима из аутистичног спектра могу бити прилично успешна у некој сфери на коју су посебно фокусирани. Нпр. имао сам прилику да упознам једну девојчицу од 8-9 година која је имала један облик аутизма, имала је поремећаје у социјалној сфери, али је перфектно говорила енглески (дакле, не оно што би се очекивало од детета које енглески учи у вртићу/школи, него прави енглески, са великим фондом речи).

Ostalo mi je još nekoliko knjiga kao želja da kupim, što nisam sada (Mulen ruž, Moja Afrika, Drakula..možda još nešto ali ovo mi sad pada na pamet), ali to može da ostane i za narednu godinu. Da ne veruje čovek, ove godine sam smanjila kupovinu. I bolja sam sa čitanjem u odnosu na prethodnu. Ima još vremena za svođenje čitalačkih računa za kraj godine, ali gledala sam danas spisak i vidim da sam više čitala nego prošle godine. :)
Моја Африка је једна баш лепа књига. Романтизовани мемоари, заправо.

Kao sto je popularnost skocila i jednom drugom ( opet nemackom) Nobelovcu cim se javio u vezi bombardovanja.
Knjige su mu bezmalo spaljivane ritualno ( Günther Grass, a koji je posle Nobela malo i revidirao taj svoj nastup).
Mi Srbi ( doduse ceo taj tzv Zapadni Balkan:D) bas smo senzibilci kada se neko usudi da nam kaze istinu u ochi,
a narocito ako je to neki knjizevnik, filozof, zapravo osoba koja veze nema sa dnevnopolitickim slikama i prilikama.
Kusta od kako ne snima filmove, a ima tome i trijes godina samo palamoodi o nekakvom srBstvu, a ova zena se stvarno
najela fekalija lupetajuci kojesta, ali zar to ne radi knjizevnici diljem sveta ceo bozji dan? Zasto bi oni morali da se drze
nekakvih moralnih nacela, da poznaju detaljno Kosovske bitke?
Meni u ovakvim situacijama uvek na pamet padne Bernhard i njegovi pogledi na zivot i svet oko sebe u Austriji:D
Bernhard je i Nemacku oplevio samo tako, ali su se njegove pozorisne predstave izvodile ( mozda se jos uvek i izvode, nisam vise u toku)
i u Nemackoj, a u prvom redu su sedeli bas politiciari koji su i bili tema i koje je ismejavao, podyebavao ( Brandt, Schmidt) samo tako,
ali su mu oni aplaudirali. U Austriji bas i nisu, cak su i knjige bile zabranjivane, a to sve govori u prilog nemacke poslovice da Balkan pocinje
od Bavarske:D

Немам ја ништа против говорења истине у лице, али Херта је, заправо, само изнела флоскуле и оно што већ слушамо годинама, а папагаји нам понављају. Неко ко претендује да буде интелектуалац би морао мало ширу слику да има.
Наравно, њено политичко лупетање ме неће спречити да читам њена дела; увек се трудим да раздвојим лик и дело :D.
 
Mili bože koliko ja ništa ne pratim.
Ja sam verovatno na brzinu pročitala ono što ste vi pisali i mislila da je ta lupetaranja izgovorila Margaret Atvud :lol:
I bilo mi je baš čudno.

Tek sada vidim da je u pitanje Herta Miler.
Mada iskreno, prilično mi je sve jedno. Totalno sam valjda oguglala na bilo koje i bilo čije političke izjave.
Toliko tih gluposti vitla oko nas da sam ja prosto kao omamljena tako da sve to uglavnom prolazi pored mene.
Previše godina sam bila politički budna. Umorila sam se.
 
Krasuljak, srećna ti slava.

Videće sutra, sad naravno nema vremena

I od mene SRECNA SLAVA :-*
Hvala najlepše. Tek sam danas stigla i videla. Kod mame nemam net. Bilo je naporno ali lepo. Vreme nas je poslužilo. Ali, u Nišu me je dočekala oluja...

E, a ja sam pročitala Čovek zvani Ove (Uve), Fredrik Bekman. Kod nas izdala Laguna i piše da ima 360 strana. Ja sam čitala hrvatski prevod u elektronskom izdanju (ljubaznošću druga i drugarice iz ove naše Biblioteke :heart::heart:) i nemam utisak da ima toliko. Mora da su krupna slova. I dalje mi je neobično da pričam, tj. pišem o knjizi, a knjigu nisam držala u rukama, ma ni videla.
Ja volim takve romane. Od početka mi je Ove bio simpatičan, samo sam se pitala, kakve probleme može da ima neko u tako sređenoj zemlji kako mi obično zamišljamo Švedsku. Pa, nadje ih, ako mu je to cilj. I tako, teče radnja lepo, zanimljivo, i kolko-tolko realno, do pred kraj. Ja volim srećan kraj. A volim i torte. Pa kad preteram na nekim slavljima, bude mi muka. E, pa ovde ima toliko sreće, da je na momente baš otužno. A onda sam pustila i suzu. Našla sam Radin post gde kaže da je jedva zadržavala suze u autobus. Ja nisam uspela da ih zadržim. Sve u svemu, ipak sam uživala. Opraštam mu onoliku patetiku na kraju.

Koleginica mi reče da je odgledala film. Moraću hitno da ga nađem...
 
Poslednja izmena:
Ipak ne odoh na Sajam knjiga, popova i roštilja, bio mi je kao na kraj sveta. Verujem vam da se ništa nije menjalo u odnosu na prethodne godine. Opskrbljen sam knjigama za naredni period, a istih popusta će biti i oko Nove godine.

Od "dnevničkih zapisa" koji nemaju veze sa knjigama izdvojio bih sinoćni koncert Nika Kejva, bilo je fantastično. Koen na nebu, Kejv na zemlji!

Kakvi popovi? Šta sam propustila?
 
Pročitala Talijanske cipele, Hening Mankel

Simpatična priča o čoveku u sedmoj deceniji života, koji se zbog određenih razloga odlučio na dobrovoljno izgnanstvo od sveta. Međutim, nakon dvanaest godina takvog života, u njegovo vreme i prostor ulazi čitava jedna četa ljudi i događaja, te on shvata koliko je usamljen i koliko mu je potrebna ljubav. Nisam previše rekla, toliko otprilike piše i u blurbu (ona nova reč, koju smo naučili ovde). Zapravo priča o ljubavi, usamljenosti, praštanju, ispunjavanju date reči i sl.


Zanimljiva knjiga, lako se čita, ima moje preporuke. Na momente, ali samo na momente je bivala pomalo razvučena, ali je to zanemarljivo u odnosu na opšti utisak.
 
Хм, и даље сам скептичан =).
Мада разумем зашто је битно да се такве књиге понуде широј публици, да се скине стигма и да и деца са поремећајима из аутистичног спектра буду видљивија, да се о томе прича. Е сад, да ли је дете могло да напише/издиктира књигу некоме, питање је... Деца са поремећајима из аутистичног спектра могу бити прилично успешна у некој сфери на коју су посебно фокусирани. Нпр. имао сам прилику да упознам једну девојчицу од 8-9 година која је имала један облик аутизма, имала је поремећаје у социјалној сфери, али је перфектно говорила енглески (дакле, не оно што би се очекивало од детета које енглески учи у вртићу/школи, него прави енглески, са великим фондом речи).


Моја Африка је једна баш лепа књига. Романтизовани мемоари, заправо.



Немам ја ништа против говорења истине у лице, али Херта је, заправо, само изнела флоскуле и оно што већ слушамо годинама, а папагаји нам понављају. Неко ко претендује да буде интелектуалац би морао мало ширу слику да има.

Tačno tako.
Pravo na mišljenje ima svako, ali pravo na medijsko plasiranje tog mišljenja sa pozicije javnog intelektualca ipak treba biti zasluženo svestranom obaviještenošću ili bar nekim direktnim iskustvom sa onim o čemu se govori. Herta Miler nema ni jedno ni drugo, tako da se ova njena priča nikako ne može porediti sa pozicijom Tomasa Bernharda prema Austriji, ili Bore Ćosića prema Srbiji, recimo (što ne znači da bi se Bora Ćosić dobro proveo kad bi došao u Bg i ovako javno ispričao sve što inače priča za strane medije).
 
Хм, и даље сам скептичан =).
Мада разумем зашто је битно да се такве књиге понуде широј публици, да се скине стигма и да и деца са поремећајима из аутистичног спектра буду видљивија, да се о томе прича. Е сад, да ли је дете могло да напише/издиктира књигу некоме, питање је... Деца са поремећајима из аутистичног спектра могу бити прилично успешна у некој сфери на коју су посебно фокусирани. Нпр. имао сам прилику да упознам једну девојчицу од 8-9 година која је имала један облик аутизма, имала је поремећаје у социјалној сфери, али је перфектно говорила енглески (дакле, не оно што би се очекивало од детета које енглески учи у вртићу/школи, него прави енглески, са великим фондом речи).

Kako sam ja shvatio, nije dete diktiralo nikome, vec je samo pisalo pomocu znakova koji je njegova majka razvila, na kompjuterskom softveru. Mozda gresim, sturo je nekako sve spomenuto, na pocetku se kaze koliko je lakse zbog te mogucnosti da komunicira znakovima, cak i je skica stavljena na pocetnim stranicama.
Mnoga objasnjenja ponasanje su svedena na: zasto ne mogu da sedim mirno, jer jednostanvo ne mogu, imam potrebu da se mrdam. Ili, zasto cutis, jednostavno cutim, ne znam zasto ali tako je... Opet kazem, mozda je to neki maksimum koji je moguce izvuci od autisticne osobe i nije realno ocekivati vise i detaljnije, ali je onda pretenciozno reci da ce knjiga u mnogome pomoci svima da bolje shvate autizam, jer u knjizi pise malo toga konkretnog, sto vec nije medicinom ustanovljeno i definisano.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top