Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Čitam ja, čitam, Nevestu mora, Elizabet Gilbert (Jedi, moli, voli), ali nemam još šta da napišem, osim da malo davi i razvlači nepotrebno.

A "bacila" sam se i na šivenje,
nekadašnju moju veliku ljubav za koju prvo nisam imala vremena, a onda sam izašla iz štosa pa mi teško. Još sam i nesrećno izabrala materijal, tanak, beži i froncla se. To je bluza koju sam započela davno, pa svake ili svake druge godine uradim dva-tri štepa, pa ne budem zadovoljna, pa ostavim. Sad deluje da ću da je završim. Radim istom brzinom, samo nisu u pitanju godine nego dani. :brus:
 
Ja se toga iz Volvo kamiona i ne sjećam. Mada, iz te knjige malo čega se sjećam. Je l to ona sa naduvanom babom i onim dedom-skautom?
Brajdshed sam želio pročitati zapravo zato što želim da saznam nešto više o piscu, Ivilinu Vou. Tokom Drugog svjetskog rata jedno vrijeme je proveo u Jugoslaviji, kao dio britanske misije Ficroja Meklina. Zapravo, muvao se po mom rodnom gradu, pa me interesuje kakva su mu bila zapažanja. Znam neke opšte stvari, ali prije nego što uzmem da čitam neki dnevnik ili autobiografiju, zanima me kakva mu je proza.
Ja se samo secam da nisma mogla da poverujem da postoji knjiga sa tim inaslovom, a da nisu stvrano Volvo kamioni u pitanju.
Ja takvu knjigu samo zbog naslova ne bih citala cak i da je autor ( recimo) Frenzen;)
Nego jel izasla sesta ( i kako i on sam rece, zadnja) knjiga iz serije Min kamp?
Norveska ima veliki problem sa njegovim knjigama jer se citaju i na radnom mestu:D
 
Ja se samo secam da nisma mogkla da poverujem da postoji knjiga sa tim imenom, a da nisu stvrano Volvo kamioni u pitanju.
Ja takvu knjigu samo zbog naslova ne bih citala cak i da je autor ( recimo) Frenzen;)
Nego jel izasla sesta ( i kako i on sam rece, zadnja) knjiga iz serije Min kamp?
Norveska ima veliki problem sa njegovim knjigama jer se citaju i na radnom mestu:D

Na norveškom je izašla odavno, na engleskom još nije. Za njemački ne znam.
 
Na norveškom je izašla odavno, na engleskom još nije. Za njemački ne znam.
Sada sam proverila, ima je samo na svedskom ( valjda prevedena sa norveskog, ne verujem da je poceo da pise na stranom jeziku),
a ima 1150 strana. Nisam sigurna da cu je citati, ne zbog strana ( ja sam poznata da volim knjige sa 800 i 1000 stranica)
nego sam skoro sigurna da i u zadnjoj knjizi pocinje od detinjstva, preko studija i upoznavanja Linde
 
Sada sam proverila, ima je samo na svedskom ( valjda prevedena sa norveskog, ne verujem da je poceo da pise na stranom jeziku),
a ima 1150 strana. Nisam sigurna da cu je citati, ne zbog strana ( ja sam poznata da volim knjige sa 800 i 1000 stranica)
nego sam skoro sigurna da i u zadnjoj knjizi pocinje od detinjstva, preko studija i upoznavanja Linde

Plus, u toj posljednjoj knjizi ima "esej" od 400 strana o Hitleru.
 
IMG_20160718_133942.jpg


Poseta (srpskoj) biblioteci posle sest meseci. Uz nestrpljivo dete nisam prosla lose :)
 
Atvudova ima interesantno knjižicu, Penelopijada. Geopoetika objavila ju je ranije u okviru edicije Mitovi. Dakle, u pitanju reinterpretacija mita, i podrazumeva Penelopinu priču, uz horski deo iz kojeg nam se obraćaju sluškinje. Takođe, ima i moderni dodatak suđenja, sasvim savremenog tipa, i štivo je mnogo interesantno.
Laguna priprema, koliko znam, takođe sličnu stvar, međutim, tema biće Šekspir, te će u savremenom ruhu njegova dela obrađivati Ju Nesbe, ali i Atvudova, opet. Čekam, čekam baš.
 
Ja sam sa Atvudovom zavrsila , nisam bas jos, imam jos jednu knjigu , na nemackom je u prevodu Razbojnikova nevesta, u originalu The robber bride,
ali tu ce biti i kraj mog studiranja Atvudove.
Pre godinu, dve ,kupila sam jednu njenu knjigu The Edible Woman i posle recimo pedesetak stranica bacila sam je u kontejner ( za djubre ili bolje
stari papir). Ona ( autorka) zaista je jako cudna, pojma citalac nema na sta ce da nabasa. Ova je knjiga jedna od prvih njenih romana i tu tupi, tupi, tupi
pa ne zna za dosta. Ali ja nisam zlopamtilo:)
 
Sada sam proverila, ima je samo na svedskom ( valjda prevedena sa norveskog, ne verujem da je poceo da pise na stranom jeziku),
a ima 1150 strana. Nisam sigurna da cu je citati, ne zbog strana ( ja sam poznata da volim knjige sa 800 i 1000 stranica)
nego sam skoro sigurna da i u zadnjoj knjizi pocinje od detinjstva, preko studija i upoznavanja Linde

Јесте ви читали све делове? (мислим, ти и Квентин)
Ја купих први том на српском, спремам се сада да почнем да га читам; опет сам чуо доста хвалоспева из најразличитијих извора, па не знам да ли то одушевљење треба да ме држи или не? =)
 
Јесте ви читали све делове? (мислим, ти и Квентин)
Ја купих први том на српском, спремам се сада да почнем да га читам; опет сам чуо доста хвалоспева из најразличитијих извора, па не знам да ли то одушевљење треба да ме држи или не? =)

Čitao sam prve četiri knjige, na engleskom. Imam i petu (sve elektronski formati, naravno), čitaću je. Čitaću i šestu, kad izađe na engleskom, ali ne znam kad će to da se desi, jer knjiga ima preko hiljadu strana.

Rado bih pročitao i neku prozu Knausgorovu iz perioda prije objavljivanja Moje borbe. Možda nađem vremena jednom...
 
Јесте ви читали све делове? (мислим, ти и Квентин)
Ја купих први том на српском, спремам се сада да почнем да га читам; опет сам чуо доста хвалоспева из најразличитијих извора, па не знам да ли то одушевљење треба да ме држи или не? =)

Ja jesam, svih pet knjiga, ovu zadnju verovatno necu ni citati.
Tebi savetujem da procitas samo jednu i to prvu , sada , skoro godinu kasnije, ja se secam samo te prve knjige.
 
Једно питање за све - да ли је неко читао нешто од Мартина Амиса (или Ејмис?), имате ли искуства са њим? Добио сам препоруку за читање и похвале за његово писање.. С тим да, изгледа, није превођен на српски.

У међувремену сам прочитао нешто што желим већ дуго времена - Ако једне зимске ноћи неки путник, Итало Калвино.
Сигурно је да сте већ сви упознати са "радњом", с обзиром да је књига прилично позната. Права постмодернистичка играрија. Баш ми је пријало да прочитам тако нешто.
П.С. Морам да похвалим превод. Иако сам читао на хрватском, то није био овај новохрватски заморни, већ више оно што се некад звало српскохрватски са неким речима у "западној" варијанти. Баш се видело да се преводилац (Павао Павличић, иначе и НИН-овац) потрудио.

Čitala Ejmisa - Money. Odličan je :)

Pavao Pavlićić je divan, a najviše mi se dopala njegova teorijska knjiga - ovo možda ne zvuči privlačno, a jeste - Sve što znam o krimiću.
Duhovit je, i to je onaj najsimpatčniji hrvatski, preporuka!
 
Ja ću sad zbog Yersinie da uzmem da čitam Noćni voz, Martina Ejmisa, kog sam kupila nedavno na akciji 10 za 999 dinara u Laguni. Vidim ja, nešto mi poznato Ejmis, kad ono imam knjigu.

A pročitala: Nevesta mora, Elizabet Gilbert, Vulkan, 301 strana. I kao što sam već rekla, nepotrebno razvučeno i smorno. Daje čitavu istoriju kroz vekove dva potpuno jednaka ostrva 6x3 km čiji se stanovnici bave lovom na jastoge, i svako malo vode neki višegodišnji ili bar višemesečni medjusobni rat zbog istih. I tu je mlada Rut, koja tako besciljno i besmisleno tumara po jednom od ta dva ostrva. I tek u epilogu, poslednjih 12,5 strana se sve dogadja i razrešava.

Znamo svi da Elizabet Gilbert nije neka vrsna književnica i da je Jedi, moli, voli postalo planetarno popularno zbog reklame, a i zbog filma sa Džulijom Roberts, ali ajde, da kažemo, to je malo biografski. Nastavak, kod nas preveden kao Zauvek tvoja je solidnija, ozbiljnija i zrelija knjiga. A zašto je ovo napisala, nemamo pojma. Slobodno je preskočite.
 
Poslednja izmena:
Od Pavličića sam čitao Večernji akt (za koju je dobio NIN-ovu nagradu) i ta knjiga mi se nije dopala. Nek čudna groteska, nikako mi nije legla. Nisam mogao prežaliti što su zaobišli Miku Oklopa (Ca.Blues) za nagradu te godine. Međutim, kasnije sam pročitao Kraj mandata i ta mi je bila iznenađujuće dobra, odlična. Jedino imam problem sa Pavličićevim stilom, koji je nekako sterilan, skoro pa robotski.
 
Od Pavličića sam čitao Večernji akt (za koju je dobio NIN-ovu nagradu) i ta knjiga mi se nije dopala. Nek čudna groteska, nikako mi nije legla. Nisam mogao prežaliti što su zaobišli Miku Oklopa (Ca.Blues) za nagradu te godine. Međutim, kasnije sam pročitao Kraj mandata i ta mi je bila iznenađujuće dobra, odlična. Jedino imam problem sa Pavličićevim stilom, koji je nekako sterilan, skoro pa robotski.


Stvarno? Uopšte nisam stekla taj utisak, ali moram da kažem da sam ga odavno čitala... svejedno, zapamtila bih da me je nervirao : )
Htela sam da ti kažem u reputaciji, ali nisam imala "municije" da su kraći tekstovi Margaret Etvud recimo u Good Bones možda brži i način
da se upoznaš sa njom..
 
Procitala "Sonjecka", Ljudmila Ulicka.
Standardno dobra, citala sam vec 3-4 njene knjige.
Stil joj je onako cist i jasan, bas zanimljivo kako se Rusi i klasicni i moderni drze tog slicnog stila.
Ulickine knjige su mi sve na slican fazon, imam osecaj da sve vreme citam istu knjigu zapravo. Nesto tako dozivljavam i kod Murakamija, na primer.
Uvek su tu slicne sudbine glavnih junaka i maltene uvek ista vremenska i prostorna dimenzija i atmosfera (pomalo sumorna i tuznjikava).
U Sonjecki se izdvaja glavna junakinja koja radi u bibliotecu i pasionirano cita knjige te u njima trazi utociste u teskim vremenima.
Tanusna je knjiga, procitajte :)
 
Мени се више свиђају њена обимнија дела: Случај Кукоцки, Данијел Штајн, преводилац (Ваш Шурик нисам читао). Препоручујем, али ако неко очекује женско писмо, нека је не узима.
 
Ne znam o cemu je reč, ali radujem se dobrim vestima i volim sto si nam tu Kanela! :cmok2:

Cestitam i tetki! To je moja omiljena zivotna uloga!

Imam jos oko dve nedelje do letovanja i obecala sam sebi da ove godine necu nervozno i neodlučno potrpati knjige u poslednji cas, vec cu dati sebi vremena da biiiiram...
Nesto sam sumnjicava da cu uspeti u tome, ali jos uvek se nadam...
Obozavam tu vrstu uzbudjenja!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top