Andersenova Devojcica sa sibicama? Joj prestrasna prica

, jos uvek ne znam cemu je trebalo da me poduci osim sto mi se podigne koza kada se setim tog grcanja, jedva su me smirili...imala sam oko pet godina i veoma duboko sam je dozivela, skoro pa licno, kako samo dete ume...
Kao najdragoceniju pricu cuvala sam onu o Ledenoj kraljici a kada sam malo savladala citanje bila sam ocarana svetom alpske
Hajdi dok sam tonula u legende o Arturu i njegovom belom gradu, tada jos uvek nisam znala nista o Lanselotu ali sam volela da verujem u celu izmastanu drzavu, skupa sa Gospom od Jezera kao omiljenim likom a jos kao detetu mi se dopadala ideja okruglog stola...nema nema cela i zacelja vec neke, nazovi jednakosti...
Prijale su mi price koje nisu vezane za sirocice...vecina bajki je ubrajala devojcicu koja nema bilo mamu bilo oba roditelja pri cemu provodi detinjstvo tako sto luta sama svetom...valjda sam zato obozavala Hiljadu i jednu noc i ruske bajke, imala sam ceo komplet...mislim da sam u to vreme i zavolela rusku knjizevnost, mogu samo da zamislim koliko je divno citati carobno kitnjast jezik u originalu...oduzih, samo sam dirnuta Devojcicom sa sibicama...meni je ona kao preslica koju princeza ne sme da pipne

a najlepse napisane bajke, doduse vise za odrasle, su dosle iz pera neznog Vajlda a zbirka se zove
Srecni princ i druge bajke