Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Krasuljak Ne brigaj, bice posla za snajku...mi filozofi se svuda infiltriramo
A i nisu BG i Niš na kraj sveta...pa i ja sam iz NS-a zapucala za Bg .
Razvigor
Jel baš Psi ili? Meni je knjiga malo previše over the top ali čula sam da mnogo hvale ' Misija London' a dala bih mu još jednu šansu. Da probam s tom ili nekom drugom?
Čitao sam Saputnik radikalnog mislioca, eseje; duhovit, pametan i ima angažovane priče - u smislu, kritika tranzicije, ulazak u EU, balkanski mentalitet....Šeta što mi nemamo takvog nekog, pa makar bio ambasador u Londonu Ovo, ako negde nađeš, preporučujem, ima nekoliko baš bravura.
Ne znam kakve su mu ostale knjige, ovde u maloj formi dobijaš presek, a Misija je roman.
Pocela sam i Zahira od Koelja, u papirnom izdanju za citanje preko dana i na grckom.
Nisam neki njegov obozavalac, ali ovo mi rodjaka preporucila (a takodje ga generalno ne voli), kaze da je o braku pa me ubedila.
Pa da, ja sam namerno napisala onakvu pomalo čudnu poruku, misleći da će neko od vas da piše i pojasni to što sam ja napisala, a vi u provodu do 10 I onda Krasuljak lepo sve objasni slikom
Meni je drago što sam upoznala Lamar i Krasuljak Bi i Kamenita su mi stari znalci Meni je baš bilo lepo iako sam malo vremena provela sa vama Do sada sam upoznala pet forumašica, i za sve imam samo reči hvale
Radim i sutra. A od ponedeljka čitam. Prvo ću da se naspavam pa da čitam, u stvari. Jedva čekam da sebi napravim ugođaj - slatkiši, nešto za piće, uvalim se u krevet i čiiittaaaaaammm
Ja zanam već desetak forumaša. Uglavnom su to divni ljudi koji su privatno isti kao i ovde. Kakvi li su ovi što se kriju, baš me zanima. Biće da su teški foliranti...
Inače, nikad manje nisam čitala za neki raspust. Danas nisam pipnula knjigu. Msm jesam, ali stručnu. Radila sam prezentacije (za domaći zadatak).
Krasuljak Ne brigaj, bice posla za snajku...mi filozofi se svuda infiltriramo
A i nisu BG i Niš na kraj sveta...pa i ja sam iz NS-a zapucala za Bg .
Razvigor
Jel baš Psi ili? Meni je knjiga malo previše over the top ali čula sam da mnogo hvale ' Misija London' a dala bih mu još jednu šansu. Da probam s tom ili nekom drugom?
Cao drustvo moje drago, lepo napreduju nase biblioteke...
Vec ih imamo tri... samo nek se tako nastavi!
Drage moje Mrs. Bi, Lunasa i svi ostali koji su mi pozeleli sa drugih tema zaposlenje u ovoj godini, hvala na lepim zeljama.
Zivim za to da mi krene nesto lepo da se desava u zivotu.
Sve vas volim.
Nista ne citam.
Citam Poljaka Gombrovitza, ne znam da li je Nautilus citao tu knjigu kada ga nam je preprocivao, a radi se o knjizi koja se na poljskom zove Opętani, neki bi prevod sa nemackog bio opsednuti,opsesija, a roman je i knjiga strave i uzasa i komedija, ali je sustina vrlo suptilno,opisivanje
glavnih likova koji su gramzivi, proracunati, jedni zeljni slave, drugi para, a i vreme u kome se odigrava je interesantno jer se u Poljskoj sistem raspada,
aristokratija nema leba da jede, radnicka klasa nastaje, a u tom zacaranom i tajanstvenom zamku ( uspur totalno raspalom i propalom sa knezom gde
se sizofrenija nasledjuje generacijama) ima dragulja za kojima su ludi svi muzeji sveta.
Malo o autoru:
VITOLD GOMBROVITZ)
(Witold Gombrowicz),poljski prozni i dramski pisac i esejista rod|en je 1904. godine
Studirao je prava na Varsavskom univerzitetu, a ekonomiju i filozofiju u Parizu. Debitovao je 1933. zbirkom prica Dnevnik iz perioda sazrevanja,baveci se “formom niske knjizevnosti”, koju kritika u to vreme nije sasvim razumela. Slicno ce se dogoditi i
sa romanom Ferderike koji je napisao cetiri godina kasnije, u kojem je nastavio s produbljivanjem kjucnih problema svoga stvaralastva, zrelosti i nezrelosti, maske, suprotstavljenosti prirode i kulture. Godine1938. napisao je svoju prvu dramu ,Ivona kneginjca burgundska,u vidu specijalne groteske, koju ni kritika ni publika nisu razumele. Mesec danab pred izbijanje Drugog svetskog rata otputovao je u okviru promocije prvog poljskog prekookeanskog broda “Batori” u Argentinu, u kojoj je ostao 25godina.
Pocetkom sezdesetih proveo je godinu dana uzapadnom Berlinu na stipendiji. Odatle je otisao na stipendiju u Pariz, iz Pariza u Vans blizu Nice
Zahvaljujuci boravku u Evropi pocinju da ga prevode, postaje slavan. Predlozen je za Nobelovu nagradu, koja mu je ispred nosa izmakla, jer je mesec dana uoci objavljivanja imena nagradjenog umro, pa je nagrada dodeljena Beketu.
Sve sto je posle rata pisao, romani Pornografija, Kosmos, Trans-atlantik drame ,Opereta kao i cuveni trotomni Dnevnik(1953–1956), objavljeno je u Knjizevnom institutu u Parizu, a od kraja 80-ihi u Poljskoj. Njegovi intervjui, feljtoni, polemike objavljeni su u okviru Sabranih dela, pod naslovom Varia(Razno) u Parizu 1973. godine. Gombrovitz spada u izuzetne pisce u istoriji knjizevnosti s obzirom na filozofiju i konstrukciju njegovih tekstova. Danas ga s pravom, ne samo u Poljskoj ,, stavljaju med|u deset najoriginalnijih pisaca dvadesetog veka.
Ovaj glupavi tekst o njegovom zivotu nadjoh u nekom nasem casopisu.
Ja volim te romane gde te autor onako mic po mic uvodi u pricu pa imas utisak da si i sama u tom nekakvom vozu u kome glavni likovi
iz Varsave polaze u neku vukoyebinu, a svako ima neki svoj razlog za to pustesestvije. Osecas se kao i da sama s njima putujes u tom vozu.
Kako je to meni slatko Kad citam njegove recenice pa se jos pridruze i druge devojke cija deca su dvojezicna..
(btw, Kanela, sta znaci - san trigono? )
Koliko su deca inteligentna, da nauce 2 jezika istovremeno - neverovatno..uvek mi je bilo neobicno kako to uspevaju.
Deca mogu i tri jezika istovremeno da uce. Nema to nikakve veze sa inteligencijom deteta nego sa upornoscu roditelja.
Ako se u kuci ( slucaj Kanela) ne govori srpski to ce dete srpski zaboravoiti sa svojih 7 godina , ali cenim da oba roditelja govore iskljucivo
srpski i da ce insistirati na tome da se u kuci uvek govori iskljucivo srpski. Cim su roditelji neki mesovit brak ( recimo u slucaju
Kanele Grk-Srpkinja) to je sve uzaludan posao.
Ja sam ovde u Nemackoj primetila da deca iz brakova ( Srbin=Srpkinja, Italijan=italijanka itd) roditelja koji su skolovani, nacitani savrseno nauce
maternji jezik roditelja, nikada ga ne zaborave, ali to je povezano i sa mnogo muka jer deca su ipak deca, ne zele da citaju na jeziku roditelja
i ako im se to dozvoli onda obavezno ode mas u propas.
Ima veze na izvestan nacin jer deca lakse uce (i brze).
Imam rodjaka u Kanadi, Srbin i zena isto, jedno rodjeno ovde drugo tamo - pojma nemaju srpski - sad su vec veliki, odrasli,
tako da ni sa svojom babom i dedom nisu mogli da pricaju kako treba.
Ja mu pricam uvek na srpskom, a muz uvek na grckom. A nas dvoje medjusobno pricamo pretezno grcki, mada moj muz uci srpski (ide i na kurs a i ja pomazem), tako da sad sve cesce svako od nas dvoje prica samo svoj jezik ovom drugom.
Ja ovde imam nekoliko drugarica Srpkinja sa malom decom pa je Jovan izlozen srpskom dosta, a za kasnije ima i srpska skola subotom za decu predskolskog i skolskog uzrasta. Valjda cu uspeti u nameri da dobro prica nas jezik.
Citate li nesto, imate li planove za vikend?
Ja jos nisam stigla do knjige danas, klasika - rucak, ves, dete, sad se spremamo za park i nabavku...
Deca mogu i tri jezika istovremeno da uce. Nema to nikakve veze sa inteligencijom deteta nego sa upornoscu roditelja.
Ako se u kuci ( slucaj Kanela) ne govori srpski to ce dete srpski zaboravoiti sa svojih 7 godina , ali cenim da oba roditelja govore iskljucivo
srpski i da ce insistirati na tome da se u kuci uvek govori iskljucivo srpski. Cim su roditelji neki mesovit brak ( recimo u slucaju
Kanele Grk-Srpkinja) to je sve uzaludan posao.
Ja sam ovde u Nemackoj primetila da deca iz brakova ( Srbin=Srpkinja, Italijan=italijanka itd) roditelja koji su skolovani, nacitani savrseno nauce
maternji jezik roditelja, nikada ga ne zaborave, ali to je povezano i sa mnogo muka jer deca su ipak deca, ne zele da citaju na jeziku roditelja
i ako im se to dozvoli onda obavezno ode mas u propas.
Ima veze na izvestan nacin jer deca lakse uce (i brze).
Imam rodjaka u Kanadi, Srbin i zena isto, jedno rodjeno ovde drugo tamo - pojma nemaju srpski - sad su vec veliki, odrasli,
tako da ni sa svojom babom i dedom nisu mogli da pricaju kako treba.
E to mi je strašno. Ali ne treba ni te ljude kriviti. Valjda u kući govore srpski, ali ko zna koliko su uopšte sa decom, puno se radi, a deca čim malo odrastu nisu zainteresovana da pričaju sa roditeljima, nego sa drugovima. A sve manje se uopšte priča, sve se više piše na društvenim mrežama, poruke.... kao i mi ovde.
Ja mu pricam uvek na srpskom, a muz uvek na grckom. A nas dvoje medjusobno pricamo pretezno grcki, mada moj muz uci srpski (ide i na kurs a i ja pomazem), tako da sad sve cesce svako od nas dvoje prica samo svoj jezik ovom drugom.
Ja ovde imam nekoliko drugarica Srpkinja sa malom decom pa je Jovan izlozen srpskom dosta, a za kasnije ima i srpska skola subotom za decu predskolskog i skolskog uzrasta. Valjda cu uspeti u nameri da dobro prica nas jezik.
Citate li nesto, imate li planove za vikend?
Ja jos nisam stigla do knjige danas, klasika - rucak, ves, dete, sad se spremamo za park i nabavku...
Tako je jedna moja drugarica, otac joj Italijan, majka Srpkinja i svako je s njom govorio svojim jezikom, a ona je verovatno pamtila šta je od koga čula i naučila. Verovatno je u početku i mešala, ali ako je to stalno tako, posle se to iskristališe. Još, ako boravi u obe sredine, onda će dobro da nauči oba jezika. Super što imaš drugarice Srpkinje da Jovan sluša i govori i sa drugima, a ne samo s tobom.
Ja i dalje čitam Svet posle rodjendana i završiću je. Mislim, ne ovog vikenda (jer ja vikendom skitam i kuvam), mada bi trebalo, jer je danas trebalo da je vratim u Gradsku biblioteku, već sam je jednom produžila, ne bih ponovo....
Hvala Rado. Mogu ti reci da retko gde ima da se nadje (mada ne sumnjam da ces ti uspeti )
Meni je film bio bzvz, ostavio me je potpuno ravnodusnom,
za razliku od knjige gde sam plakala kao kisha
Btw, uz casopis Bilje i zdravlje se dobija jedna od knjiga u izdanju Novosti..Casopis je 90 din. a ne znam koje su knjige u opticaju.
Uh, jedva sam našla ovaj post. Malo sam se raspitivala po trafikama za časopis sa knjigom. Na nekoliko mesta imaju knjigu o Milovanu Djilasu, na jednom o Če Gevari. (to me ne zanima). Na jednom mestu, gde su raspodali, prodavačica mi je pričala da je njena sestra (koja kako sam shvatila, isto radi u kiosku) dobila Kusturicu. I dok sam ja s njom pričala, dva pijanca krenu da padaju na mene, jedva sam uspela da izmaknem. Rizična kupovina knjiga.
Uh, jedva sam našla ovaj post. Malo sam se raspitivala po trafikama za časopis sa knjigom. Na nekoliko mesta imaju knjigu o Milovanu Djilasu, na jednom o Če Gevari. (to me ne zanima). Na jednom mestu, gde su raspodali, prodavačica mi je pričala da je njena sestra (koja kako sam shvatila, isto radi u kiosku) dobila Kusturicu. I dok sam ja s njom pričala, dva pijanca krenu da padaju na mene, jedva sam uspela da izmaknem. Rizična kupovina knjiga.
Završi se moj posao. Dobro iskustvo, jer sam prvi put radila kao prodavac i srela različite ljude koji su dolazili da kupe knjigu ili su samo bili u prolazu - divne, pristojne, obrazovane, zanimljive ali i nevaspitane, svađalački nastrojene, one od kojih ti bude neprijatno što moraš da prozboriš malo s njima... A imala sam i dobre kolege i upoznala stvarno fine ljude među njima.
Bilo je i bisera, neki su mi bili simpatični a neki za mene iznenađujući (iako me svi pitaju što se čudim kad toga ima koliko hoćeš).
1. Kupac: Treba mi neka knjiga.
Ja: Koja?
Kupac: Pa neka koja može da se čita.
2. Dolazi neki čovek i rešen je da kupi. I daje mi novac.
Ja: Je l' imate nešto sitnije?
Kupac: Ako kupim još jednu knjigu, hoće biti lakše za vraćanje kusura?
Ja: Hoće.
Kupi čovek knjigu i vraća se za par dana i traži još dve i :
Kupac: Danas imam tačno onoliko koliko koštaju knjige, sitno, neće morati da se vraća kusur.
3. Kupac: Šta ste novo izdali?
Ja: Od koga?
Kupac: Pa iz vaše izadavačke kuće.
A sad malo o knjigama:
Pijanista, Alesandro Bariko. Priča o Novečentu, koji je čitav život proveo na brodu i nikad nije sišao na kopno. Tamo uči da svira klavir i postaje odličan u tome. Na brod dolazi jedan džez muzičar kome je čudno da neko ko nikad nije video spoljni svet može dobro da svira. Ovo je pisano kao scenario za pozorište, zanimljivo, meni se dopalo. U stvari, osnovno pitanje je život unutar i izvan sveta.
Trideset pet kila nade, Ana Gavalda. Ovo je knjiga za decu o jednom dečaku koji ne voli da ide u školu, ali voli mnogo svog dedu i njegovu radionicu i voli tu da mu pomaže. Kada mu se deda bude razboleo, to će mu teško pasti i on će jakom voljom uraditi nešto na času fizičkog za sebe ali kao i za dedu. Simpatična je knjižica za decu, ali ne smeta ni da je odrasli pročitaju (stvar izbora).
Muzika jednog života, Andrej Makin. Na mene nije ostavila neki utisak, ali već sam rekla da nisam baš imala koncentarciju dok sam čitala, pa ću ponoviti čitanje (možda uskoro).
Starac koji je voleo da čita ljubavne romane, Luis Sepulveda. Pustolovina sa primesama krimi priče. Krimi priča je smeštena u Amazoniju, i baš je lepo opisana ta prašuma. Glavni lik (kom sad ne mogu da se setim imena) sa još nekoliko ljudi kreće u potragu za životinjom koja je ubila čoveka. On je živeo sa plemenom Šuara i poznaje ih ali i prašumu. Dopala mi se jedna rečenica koju to pleme govori : Danju su čovek i prašuma. Noću, čovek je prašuma. Meni se knjiga mnogo dopala. Od mene preporuka.
Uh, jedva sam našla ovaj post. Malo sam se raspitivala po trafikama za časopis sa knjigom. Na nekoliko mesta imaju knjigu o Milovanu Djilasu, na jednom o Če Gevari. (to me ne zanima). Na jednom mestu, gde su raspodali, prodavačica mi je pričala da je njena sestra (koja kako sam shvatila, isto radi u kiosku) dobila Kusturicu. I dok sam ja s njom pričala, dva pijanca krenu da padaju na mene, jedva sam uspela da izmaknem. Rizična kupovina knjiga.
Završavam Svetlost severa, dopada mi se, još malo imam. Naišla sam na rečenicu "To što se mačka omaci u rerni ne znači da su mačići kolačići", što će reći da ponekad stvari nisu onakve kakvim se čine. . Verovatno je to neka njihova izreka.Jako mi se dopala..
Završi se moj posao. Dobro iskustvo, jer sam prvi put radila kao prodavac i srela različite ljude koji su dolazili da kupe knjigu ili su samo bili u prolazu - divne, pristojne, obrazovane, zanimljive ali i nevaspitane, svađalački nastrojene, one od kojih ti bude neprijatno što moraš da prozboriš malo s njima... A imala sam i dobre kolege i upoznala stvarno fine ljude među njima.
Bilo je i bisera, neki su mi bili simpatični a neki za mene iznenađujući (iako me svi pitaju što se čudim kad toga ima koliko hoćeš).
1. Kupac: Treba mi neka knjiga.
Ja: Koja?
Kupac: Pa neka koja može da se čita.
2. Dolazi neki čovek i rešen je da kupi. I daje mi novac.
Ja: Je l' imate nešto sitnije?
Kupac: Ako kupim još jednu knjigu, hoće biti lakše za vraćanje kusura?
Ja: Hoće.
Kupi čovek knjigu i vraća se za par dana i traži još dve i :
Kupac: Danas imam tačno onoliko koliko koštaju knjige, sitno, neće morati da se vraća kusur.
3. Kupac: Šta ste novo izdali?
Ja: Od koga?
Kupac: Pa iz vaše izadavačke kuće.
A sad malo o knjigama:
Pijanista, Alesandro Bariko. Priča o Novečentu, koji je čitav život proveo na brodu i nikad nije sišao na kopno. Tamo uči da svira klavir i postaje odličan u tome. Na brod dolazi jedan džez muzičar kome je čudno da neko ko nikad nije video spoljni svet može dobro da svira. Ovo je pisano kao scenario za pozorište, zanimljivo. U stvari, osnovno pitanje život unutar i izvan sveta.
Trideset pet kila nade, Ana Gavalda. Ovo je knjiga za decu o jednom dečaku koji ne voli da ide u školu, ali voli mnogo svog dedu i njegovu radionici i voli tu da mu pomaže. Kada mu se deda bude razboleo, to će mu teško pasti i on će jakom voljom uraditi nešto na času fizičkog za sebe ali kao i za dedu. Simpatična je knjižica za decu, ali ne smeta ni da je odrasli pročitaju (stvar izbora).
Muzika jednog života, Andrej Makin. Na mene nije ostavila neki utisak, ali već sam rekla da nisam baš imala koncentarciju dok sam čitala, pa ću ponoviti čitanje (možda uskoro).
Starac koji je voleo da čita ljubavne romane, Luis Sepulveda. Pustolovina sa primesama krimi priče. Krimi priča je smeštena u Amazoniju, i baš je lepo opisana ta prašuma. Glavni lik (kom sad ne mogu da se setim imena) sa još nekoliko ljudi kreće u potragu za životinjom koja je ubila čoveka. On je živeo sa plemenom Šuara i poznaje ih ali i prašumu. Dopala mi se jedna rečenica koju to pleme govori : Danju su čovek i prašuma. Noću, čovek je prašuma. Meni se knjiga mnogo dopala. Od mene preporuka.
Bilo je doživljaja, a da nije, bilo bi dosadno. Naravno da se ne može očekivati da svi ljudi sa kojima se sretneš u ovakvoj situaciji budu zanimljivi, ali za neke stvarno sam ostala bez teksta. Ali dobro, to je gotovo, a danas me čeka veeeliko spremanje. Ceo dan ću time da se zanimam.
A prikaze sam malo skratila juče jer obično pišem više, ali sam bila baš umorna pa sam samo napisala ukratko nešto. Red je da se malo i na temu osvrnem.