Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zauz, ne cuskam, samo objasnjavam zasto se ne slazem sa tvojim stavom/misljenjem. (mnozina je forme radi) ;-)
Svako pise svoje misljenje, ne vidim razlog zbog cega ja ne bih mogla da napisem svoje ili neslaganje povodom necega. To nije napad. Moze samo da podstakne inteligentnu diskusiju. Ili bude povod da se malo nasalimo(zbog cega sam i okacila ovaj tekst). :-))))
 
Citas mi misli....
Tema je izgubila sav onaj leprsavi zivotni duh koji smo volele

Screenshot_2017-12-08-07-18-02-1.jpg
 

Prilozi

  • 68a6bf621c01caf7f7a8a65440727ad03846a0f8_hq.jpg
    68a6bf621c01caf7f7a8a65440727ad03846a0f8_hq.jpg
    22,9 KB · Pregleda: 6
Poslednja izmena:
Ovo nije dobra ilustracija... sa strane gde je knjiga, trebalo bi da bude citav buljuk knjiga, cak toliko da ih ne stane u kadar, naspram jednog kindle-a :D

Da.
Osim toga, prilično je infantilna i nategnuta čitava dilema da li čitati elektronske ili papirnate knjige. Dobre knjige su dobre knjige. Nebitno da li su elektronske ili papirnate, s tvrdim ili mekim koricama, na ćirilici ili latinici...
 
Volim i ja knjige, ali kindle ima svojih prednosti. Ne vidim zbog čega se treba opredeliti. Koliko vidim ovde, niko ko ima elektronski čitač se nije odrekao klasičnih knjiga. Niko ni ne naglašava jel čitao u ovakvom ili onakvom formatu. (samo ja, pošto mi je to još novo i interesantno). Kod kuće čitam veliku knjigu i po dimenzijama i po obimu, a kad krenem negde, kindle u tašnicu i mogu da čitam i u slabo osvetljenom autobusu, kao sinoć. Ne moram kao ranije da jurim mesta s boljim svetlom. (To kad imam sreće da uopšte bude mesta). Dakle, nema dileme: i jedno i drugo!
 
Zauz, ne cuskam, samo objasnjavam zasto se ne slazem sa tvojim stavom/misljenjem. (mnozina je forme radi) ;-)
Svako pise svoje misljenje, ne vidim razlog zbog cega ja ne bih mogla da napisem svoje ili neslaganje povodom necega. To nije napad. Moze samo da podstakne inteligentnu diskusiju. Ili bude povod da se malo nasalimo(zbog cega sam i okacila ovaj tekst). :-))))
Mnozina indirektno salje osecaj cuskanja.Jednina i direktno obracanje salju osecaj diskusije.Ne moras da se slazes samo se obracaj direktno.Podrazumevano i uspelo je.
Ne dopada mi se sto su pisci tako komentarisali kolege.Oni bi trebalo da budu u nekom smislu pozitivna elita svakog drustva jer oplemenjuju ljude energijom svojih dela.Ako budu objavili koje price stoje iza ovih komentara zakaci i to.Bilo bi zanimljivo kad su nam sada podstakli znatizelju da daju te odgovore u nekom sledecem tekstu.
 
Volim i ja knjige, ali kindle ima svojih prednosti. Ne vidim zbog čega se treba opredeliti. Koliko vidim ovde, niko ko ima elektronski čitač se nije odrekao klasičnih knjiga. Niko ni ne naglašava jel čitao u ovakvom ili onakvom formatu. (samo ja, pošto mi je to još novo i interesantno). Kod kuće čitam veliku knjigu i po dimenzijama i po obimu, a kad krenem negde, kindle u tašnicu i mogu da čitam i u slabo osvetljenom autobusu, kao sinoć. Ne moram kao ranije da jurim mesta s boljim svetlom. (To kad imam sreće da uopšte bude mesta). Dakle, nema dileme: i jedno i drugo!

Naravno, potpuno besmislena dilema.
Meni se često desi da knjigu čitam i na tri načina. Kod kuće čitam nekad sa papira, nekad sa tableta, a na poslu sa laptopa. Sve su to sporedne stvari, jedino je važno šta u knjizi piše.
 
Naravno, potpuno besmislena dilema.
Meni se često desi da knjigu čitam i na tri načina. Kod kuće čitam nekad sa papira, nekad sa tableta, a na poslu sa laptopa. Sve su to sporedne stvari, jedino je važno šta u knjizi piše.

Da li ti (vam) se desava da citas istu knjigu paralelno u el.obliku i papiru? Kako izlazi(te)s na kraj? Meni to stvara muke i nisam jos uvek pronasao nacin da prevazidjem... U papiru se razlikuje od el.oblika, i plus se i el.oblici medjusobno razlikuju, pa tako nema isto strana pdf i epub format, jos i epub 3,4 strane broji kao jednu. I onda citam kuci u papiru, pa u voznji hocu da nastavim na tabletu i trazim gde sam stao i trazim i trazim... :D Ako je rec o delu koje nije iseckano poglavljima bas je tesko naci...
 
Da li ti (vam) se desava da citas istu knjigu paralelno u el.obliku i papiru? Kako izlazi(te)s na kraj? Meni to stvara muke i nisam jos uvek pronasao nacin da prevazidjem... U papiru se razlikuje od el.oblika, i plus se i el.oblici medjusobno razlikuju, pa tako nema isto strana pdf i epub format, jos i epub 3,4 strane broji kao jednu. I onda citam kuci u papiru, pa u voznji hocu da nastavim na tabletu i trazim gde sam stao i trazim i trazim... :D Ako je rec o delu koje nije iseckano poglavljima bas je tesko naci...

Da, to može da bude malo nezgodno kad lutaš među formatima. Meni je papirnata knjiga uglavnom reper. Tamo obilježim gdje sam stao, pa u elektronskim tražim gdje je to.
 
Naravno, potpuno besmislena dilema.
Meni se često desi da knjigu čitam i na tri načina. Kod kuće čitam nekad sa papira, nekad sa tableta, a na poslu sa laptopa. Sve su to sporedne stvari, jedino je važno šta u knjizi piše.
Ja dobre knjige ( a to su knjige koje volim, ima ih tako 100 komada) citam tri puta, a uvek na isti nacin, sto ce reci knjigu koju vec imam
u tvrdom ili mekanom povezu. Nije mi se desilo, a verovatno i mnece da knjigu u el, izdanju citam dva puta.
 
Ne dopada mi se sto su pisci tako komentarisali kolege.Oni bi trebalo da budu u nekom smislu pozitivna elita svakog drustva jer oplemenjuju ljude energijom svojih dela.Ako budu objavili koje price stoje iza ovih komentara zakaci i to.Bilo bi zanimljivo kad su nam sada podstakli znatizelju da daju te odgovore u nekom sledecem tekstu.

I oni su samo ljudi, kao i drugi, sa svim svojim manama, sujetom, taštinom. Ne razlikuje se intelektualac, od recimo nepismene
osobe po tom pitanju, nepismena osoba može biti bolji čovek, moralnija od intelektualca, ali može biti i obrnuto. Nema tu pravila.
Mnogi pisci su bili loši i teški ljudi, ali nas to ne sprečava da uživamo u njihovim delima.
 
a taj nie normalan, cak mi je i po cika Dostojevskom opleo
On je ocigledno ( zbog svojih nekih frustracija, ne i knjizevnih) opleo po kom je stigo.
Gogolja i Cehova je hvalio, Damu s psetancetom proglasio je najboljim delom ( novelom) na ruskom jeziku,
a s cim se ja slazem, ali ja Dostojevskog obozavam.
O Tolstoju je nesto lepo pisao, ali i ja ( kao i ti) njega drzim za velikog smaraca, a narocito ako je rec o njegovom
monumentalnom delu ( Rat i Mir).

Meni uopste nije vazno koji je pisac o kome sta i kako rekao, mislio, svi su oni bolesno sujetni, ali to nije razlog
da ih ne citam i ne volim.:)
 
Genijalna je :D .Vecu vrednost ima knjiga :D kvalitet ne kvantitet :D .
Mnogi su autori svoja dela objavljivali u novinama, onako u nastavcima.
Dikens, Balzak i jos mnogi drugi, momentalno mi samo oni padaju na pamet i sta sad?
Da clcitalac danas ide u arhive i trazi te novine, nedeljnike u kojima su objavljivani da bi kao citao
origanalna izdanja. Menjaju se vremena, vise ni pisma ne pisemo, cak ni razglednice s mora ne saljemo
ili ako smo u Parizu sami se slikamo ispred Ajfelove kule pa to objavljujemo na nekakvim fejsovima i radujemo
se ako ziv covek to pogleda.:D
 
Opleo po mnogima, da, ali daleko da su frustracije u pitanju. Prosto je imao "m*da" da kaze sta misli. Ne mora se svako negativno misljenje o necem proglasavati frustracijom, patologijom licnosti. :-)
Voleo je Nabokov i Puskina i Prusta. "Anu Karenjinu" je smatrao odlicnim delom, "Rat I mir" takodje, ali je uvek naglasavao da je preobiman.
 
Opleo po mnogima, da, ali daleko da su frustracije u pitanju. Prosto je imao "m*da" da kaze sta misli. Ne mora se svako negativno misljenje o necem proglasavati frustracijom, patologijom licnosti. :-)
Voleo je Nabokov i Puskina i Prusta. "Anu Karenjinu" je smatrao odlicnim delom, "Rat I mir" takodje, ali je uvek naglasavao da je preobiman.

Nabokovu su prebacivali da je zaboravio ruski, onda da bi se kao " dokazao" sam je prevodio svoja dela na ruski. Ima tu uvek nekih animoziteta, ali
to je savrseno nevazno.
 
I ne mislim da nije potrebno imati "mooda", ja od knjizevnika ne ocekujem da se bave kritikom svojih rivala jer to citaocu nista ne znaci, jasno
je da su iz nekog razloga kivni na ovog drugog.
Tomas Man je dokazao da ima tu alatku, ali na drugi nacin, a ja to ocekujem od velikana knjizevnosti.

Nego jedna zanimljivost u vezi Crnjanskog:heart:

BEZ dvojice velikana istorija naše zemlje tokom proteklog veka bila bi nezamisliva. Jedan se zvao Miloš Crnjanski, a drugi je bio Tadija Sondermajer. Prvi je ostavio neizbrisiv trag u našoj, ali i evropskoj književnosti, a drugi kao svetski pionir u ratnom i civilnom vazduhoplovstvu.

Ipak, dva velikana su u jednom trenutku bila smrtno zavađena, a u duhu dvadesetih godina prošlog veka izašli su na dvoboj rešeni da se samo jedan vrati živ sa ovog okršaja.

Priča za nevericu sačuvana je u Muzeju vazduhoplovstva, a ispripovedao nam ju je stručnjak ove ugledne institucije Petar Nedeljković.

Saveznici i Nemci

- PRVA iskra zapaljena je na sastanku u Nacionalnom aero klubu, 1926. godine - počinje priču Nedeljković. - U tom trenutku Miloš Crnjanski je uređivao časopis "Naša krila", a ostao je upamćen kao čovek koji je to dobro radio. Istina, bio je čovek preke naravi, pa je često imao probleme u komunikaciji. Sa druge strane, sedela je grupa vazduhoplovnih oficira, kao i heroj Prvog svetskog rata Tadija Sondermajer, veteran sa tri pobede i ranama posle jedne od bitaka na Zapadnom frontu.

Izbila je svađa oko ideje čije avione treba da kupi Nacionalni avio-klub. Tadašnji vazduhoplovni general Dušan Simović predlagao je da naša država uzme avione od Francuske, budući da je načelni dogovor bio da letelice uzimamo od saveznika iz tek okončanog rata, dok je Crnjanski tvrdio da su nemački avioni znatno bolji.

- Došlo je do burne rasprave - dodaje Nedeljković. - Valja podsetiti da je Crnjanski okončao Prvi svetski rat u austrougarskoj uniformi, sa činom feldvebela, dakle nižeg oficira, dok su nasuprot njemu sedeli sve sami veterani sa Solunskog fronta, čije su rane i sećanja bili još sasvim sveži. Ideja da 1926. godine neko kupuje nemačke vojne avione bila je nešto za šta oni nisu hteli ni da čuju.

PARIZ - BOMBAJ
VAZDUHOPLOVAC Sondermajer je prvi čovek koji je rešio da preleti distancu od Pariza do Bombaja. Na taj način je pokazao osnovanom ideju da bude stvoren nacionalni avioprevoznik, a od novca koji je prikupio za taj let osnovao je fond iz kojeg je prvobitno finansiran "Aeroput".
Nezgodna i vatrena priroda Miloša Crnjanskog nagnala ga je da Sondermajera nazove pogrdnim rečima, da bi u naletu besa izazvao čak petoricu suprotstavljenih na dvoboj. Četiri oficira su "glatko" odbila ideju da se ovako obračunaju, jer je, pored ostalog, svim oficirima bilo zabranjeno da učestvuju u duelima i dvobojima.

- Bela rukavica bačena u lice bilo je nešto što Tadija Sondermajer nije mogao da odbije. Budući da su te godine na teritoriji Srbije bili zabranjeni dvoboji, rivali su morali da izaberu posebno mesto na kojem će se obračunati. Rešenje su pronašli u činjenici da su u Vojvodini i dalje važili neki austrougarski zakoni i da dvoboj nije bio izričito zabranjen. Zato je doneta odluka da se obračunaju u Vršcu, ispred poznate kule.

Hitac u vazduh

IAKO silno suprotstavljeni, Crnjanski i Sondermajer dogovaraju se da, ukoliko neki od njih dvojice pogine, stradanje prijave kao nesreću u lovu.

- Miloš Crnjanski u Vršac stiže 25. septembra uveče, s obzirom na to da je dvoboj bio zakazan dan kasnije - dodaje Nedeljković. - Odseo je u Hotelu "Srbija" koji i danas postoji. Ostalo je zabeleženo da su pištolje za dvoboj obezbedili od porodice Dunđerski, koji su imali posebno, starinsko oružje namenjeno dvobojima.

U jutarnjim časovima stali su na poljanu ispred kule, i obračun je mogao da počne.

- Prvi je pucao Crnjanski i promašio je. Zatim je došao red na Tadiju Sondermajera. Podigao je oružje, "imao suparnika na nišanu", ali je posle nekoliko sekundi spustio oružje i na francuskom rekao: "Odustajem". Zatim je podigao pištolj uvis i opalio metak, kako bi bilo jasno da je bio napunjen.

To je izazvalo buran piščev revolt, zaprepašćenje se pretvorilo u bes, vikao je na rivala tražeći od njega da puca. Prošle su mnoge godine od tog događaja, a pisac je, sećajući se tog septembra 1926. godine, priznao kako je "u Sondermajeru bilo nečeg viteškog".


Ovaj je Sondermajer jedan od onih 1300 kaplara , a po njima ulica pored Filoloskog nosi i svoje ime.
 
Samo da vam poželim prijatan vikend uz jednu pjesmu mog omiljenog muzikanta.

Inače, čitam onog Mađara, Krasnahorkaija (Satantango). Sviđa mi se knjiga, možda se ukratko može opisati sa jugoslovenski crni talas meets Franz Kafka. Nadam se da ću je pročitati tokom vikenda, pa ću napisati koju riječ više.

 
Metodologija koju sam primenila je prosto savršena. Dakle, likovi koji su se pojavljivali po dva ili više puta sa istom varijantom (npr. Hemingvej tri fotke, sve sa bradom il Nabokov, tri bez išta) su brojani kao jedan. Likovi koji su menjali svoje varinate, Dž. Džojs je imao verzije slika i sa bradom i sa brkovima, brojan je u obe kategorije, tj. kao dva lika. :zcepanje:

Imam i treci zaključak - neki su bili brbljiviji, da ne kažem lajaviji od drugih. Čak tri puta je citiran Nabokov.

Sad kad ponovo pogledam slike, nisam sigurna gde sam uvrstila G. Štajn, u žene, tj. odbacila pri brojanju ili u golobrade. :rumenko:

- - - - - - - - - -



Da znaš da si u pravu, mm ima bradu :).

Lepo sam se zabavila sa ovim. Kraj svih pametnih stvari koje me čekaju, ja se glupiram brojeći brade.

:rotf: :rotf: :rotf:

Luda... :heart2:
 

Prilozi

  • 24282395_1171187439682288_2116893261_n.jpg
    24282395_1171187439682288_2116893261_n.jpg
    63,8 KB · Pregleda: 51
Poslednja izmena:
Rado, jesi li juce overila Master card akciju?Neko drugi?
Ja naravno jesam.Uzela sam Olujni bedem.Ima originalni potis autora..crvenom hemijskom.

Naravno da jesam, nego, sramota me više da pričam o tome. Kupila sam ga prvog dana kad je izašao, pročitala, dala dalje, a ovaj je za zeta za novaka... Kupila sam inače Reči na mom dlanu, o Reneu Dekartu.
Što se tiče potpisa, nemam, moje su obe knjige II izdanje. On je valjda potpisao prvo izdanje koje je prodato online pretpremijerno. U Nišu nije bilo I izdanja. Ali imam posvetu na većini njegovih knjiga jer uglavnom idem na promocije .
Pitam se, ukoliko se nastavi akcija i u 2018-oj, sigurno će poklanjati knjige koje već imam. :(
 
Samo da vam poželim prijatan vikend uz jednu pjesmu mog omiljenog muzikanta.

Inače, čitam onog Mađara, Krasnahorkaija (Satantango). Sviđa mi se knjiga, možda se ukratko može opisati sa jugoslovenski crni talas meets Franz Kafka. Nadam se da ću je pročitati tokom vikenda, pa ću napisati koju riječ više.

Ја такође недавно доврших Краснахоркаијев Сатантанго, каква случајност. :) Морам признати да ми крај јесте био неочекиван (сва срећа па предговоре/поговоре читам тек након читања). Али, генерално узев допала ми се књига. Пријала ми је кишна и безизлазна, надреална атмосфера блатњаве мађарске равнице, уклапа се у моје расположење последњих недеља/месеци...
Пошто је већ Квентин при крају, оставићу њему да својом елоквенцијом опише радњу тј. "радњу". :D

Иначе, сад сам узео други том Кнаусгорове Моје борбе. Донекле ми је слабији него први, али и даље ме вуче да га читам све више...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top