Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Divna je to knjiga, Moskva suzama ne veruje, i tužna jako...

A baletanke su morale da budu promenjene, nisu htele da igraju same...:lol:
Sela sam na terasu s knjigom O ljubavi i senci, i stigo me je umor. Zadremala sam. Danas sam obišla muža po najvećoj vrućini. Kad se samo setim, ja sam se oba puta porađala na preko 30 stepeni. Biti u bolnici po ovoj temperaturi u sobi bez klime, ravno je holokaustu...:sad2:

Mogu misliti na ovoj temperaturi..Kako ti je suprug, jel bolje?
 
Zeleno, volim te zeleno. Pa jos i detelina. Odmaraju se oci.
Mene je avatar nase Water podsetio na naslovnu stranu Bujnog leta.
I ja volim da menjam avatare. Kad mi dune.
Danas vracam 2 knjige u staru biblioteku, jer sam ih procitala za 2 dana.
Knjeginju Milicu (malo sam obnovila znanja iz istorije), mnogo toga sam naucila i Tumaca bolesti Djampe Lahiri.
Sta da radim, moram da dosadjujem bibliotekarki (mada je poslednji put bio muskarac), ali to joj je posao, na kraju krajeva, a i volim da imam sirok izbor knjiga oko sebe, pa u zavisnosti od raspolozenja da posegnem za adekvatnom...
Mozda cu ucestvovati na sledecem proznom takmicenju, samo da mi ``legne`` tema.
Noc mi nije bila nesto inspirativna, sta da radim, ali je tako bilo.

Dobijala sam silne pohvale i petice za pismene zadatke iz tadasnjeg srpsko-hrvatskog jezika, pa valjda je ostalo nesto ``znanja``...
 
dontforgetbook-thumb.png

:rumenko:

- - - - - - - - - -

Izgleda dobro, nema bolove...Umire od gladi...:)

:ok: :zag:
 
Jupiiiiii!!!
Iskreno se radujem!
Divno je sto smo postale neka vrsta porodice..bar ja tako osecam ovu pripadnost,deljenje lepih i manje lepih crtica iz života.

jeste, jeste, delimo, pa tako očekujemo da podeliš venčanicu sa nama. Mislim, ne da nosimo tvoju, nego da nam pokažeš sliku kad izabereš :cmok2:

Dobrodošlica kući Radinom mužu. Dobro je on to rekao da je dobio dobru krv, pa sad kao nov. Ako, ako, lepo je to
 
Poslednja izmena:
Ja ubih preko trista strana (od 460) za dva dana Moskva suzama ne veruje. Očigledno je da se čita vrlo lako.

Pod jako velikim utiskom sam, ne knjige i dešavanja, nego opisa života u Moskvi pedesetih godina, u koje je smeštena radnja. Zajednički stanovi, sobe u samačkim hotelima, za cipele ili kaput se štedelo po godinu dana, za frižider i televizor po par godina. Kuća se, onim što se sada smatra normalnim, kućila po deset godina. I kada neko dobije stan posle dvadeset godina, za običan narod, on ne bude veći od 28-30 kvadrata. Za neobičan narod, partijaše kojekave i KGB službenike bilo je dostupno sve, veliki stanovi, automobili, strana obuća i odeća i td.To mi nije utisak, to samo komentarišem.

I koliko je partija bila pokretač i kontrolor svega.

Jedan od utisaka mi je i kako smo brzo mi zaboravili neke stvari.

Neobičan je i način pisanja, ali o tome kada završim.
 
Nisam citala taj roman, ali znam iz nekih drugih knjiga da je tako bilo...
Ja ``pojela`` Poslednjeg vukodlaka.
Mozda bi za nekog bilo strasno, porede ga sa Bret Iston Elisom, ali meni nije...
Sta sam sve videla, iskusila i procitala u zivotu, tesko da me nesto sto se horor zanra tice moze uplasiti.
 
Vratio se danas...:zskace:

Kao nov.:)

:klap::klap: Hvala Bogu :) bas mi je drago :super:

@sto se kniga tice zavrsila sam Sasenjka - Simon Montefjore.Uh...malo teza knjiga..
Podeljena je na 3 dela, prvi oko 1916 S.Peterburg, 2 - 1937, 38 - Moskva, i treci - 1994 Moskva, London, Kavkaz..
Knjiga je zapravo prica o Aleksandri Samulovnoj Zejtlin - Sasenjki, od njene 16 godine pa nadalje,
odrasla u kapitalistickoj porodici za vreme carske Rusije a borila se protiv svih vrednost tog uredjenja.
Sama porodica je naravno izmisljena, ali je sigurno zaista bilo takvih slucajeva i prica kao je sto ova.
Za mene prilicno dirljivo i potresno svedocenje o vremenu nakon dolaska boljsevika, Staljinova vladavina
i njene posledice.
Kad samo pomislim da je stvarno bilo ovakvih prica..strasno..

Inace, sama knjiga pocinje oglasom iz '94 godine u kome se trazi mladi istoricar radi istrazivanja istorije jedne porodice..Mnogo kasnije u knjizi vi saznajete da je rec o jednoj studentkini istroije sa Kavkaza, koja sunja i snalazi se po arhivima KGB-a i drugim, kako bi saznala sta se desilo...
 
Devojke, baš mi deluju interesantno te ruske knjige, mislim, knjige o Rusiji. I Moskva suzama ne veruje (gledala film, divan) i Sašenjka.

Ja danas bila u biblioteci, hoće moj otac da čita Deobe, Dobrice Ćosića, ali nisu imali prvi deo, samo drugi i treći, pa nisam ni uzela. I dok je ona tamo tražila, ja gledam knjige na policama i uhvatim sebe da tražim koje su najtanje. Nisam uzela ni za sebe ništa.
 
:-)

Meni se svidjaju knjige o Rusiji, bar one koje sam do sada procitala..Careva balerina je isto jako dobra..
Danas nnch odn. citam Story :lol:
Sad bi mi legla neka tra-la-la..ali cekaju me Krovovi Teherana koje sam kupila.

btw, da l je Pahuljica procitala od Kinsele ''Prva bracna noc'' :think:
 
Krasuljak, drago mi je da ti je muž dobro:)

Jao, Moskva suzama ne veruje je divan film. Imam i knjigu, ali nisam čitala.

I ja volim knjige o Rusiji, i ova Sašenjka bi se mogla naći na mom spisku (za sajam možda...).

I dalje sam na pedesetoj strani Igre prestola. Za početak mi je interesanta i čita mi se, nego, ne stižem.
Water, nisam još pročitala tu Kinselinu. Ako ti hitno treba, mogu da se prebacim na nju, pa da posle nje nastavim ovu koju čitam.
 
Upozorenje, smoriću vas, ali puna sam utisaka.

Moskva suzama ne veruje, Valentin Černih, 463 str. Globosini Aleksandrija, 2010.


"Pred nama je lepa, topla i uzbudljiva priča o borbi za budućnost, ali i za opstanak, tri mlade devojke koje dolaze iz duboke ruske provincije u Moskvu, ciljno mesto svih ambicioznih, i željnih boljeg i sadržajnijeg života.

Ali kako uspeti u Moskvi? Kako uspeti bilo gde, kada su želje u neskladu sa mogućnostima?

Svaka junakinja bira svoj put, saglasno svojoj prirodi i vrednosnom sistemu. Svaka od njih pronalazi svog muškarca. I svoje mesto u Moskvi. Ali i mnogo gubi. Pre svega iluzije... "

E, ovako, da krenem.

Knjigu je napisao scenarista istoimenog filma. Fim je snimljen 1979., i dobio je Oskara (nisam gledala, ali moraću hitno). Knjiga je napisana 1994. godine. Čudan stil (po meni čudan, možda nekom drugom nije) je verovatno posledica toga što je scenario filma pretočen u roman, i to nakon 15 godina. Samim tim, to meni liči na recikliranje filma, da se uzme još malo para. Sa druge strane, reciklaža je uglavnom pozitivna stvar. Obzirom da film, koji je daleko čuveni od knjige nisam gledala, ne mogu da sudim o mnogim stvarima. Ali, u knjizi je data i smrt Brežnjeva (1982.god) i pominje se Andropov, koji ga je nasledio, i preuzimanje ruske prevlasti npr. u svemiru od strane Amerikanaca i bajagi predviđanje (radnja se dešava pedeset i neke i drugi deo sedamdeset i neke godine) da će u Rusiji biti velikog siromaštva, i tako mnoge stvari, koje su u stvari u momentu pisanja prošlo vreme.

Svejedno, zanimljiva je i čita se velikom brzinom, ja je spucah za 48 sati. Prvi deo je odličan i tu govori o potrazi za suncem dotične tri devojke. Drugi deo, koji se odvija nakon 20 godina, i u koji je umešana politika i sl. je lošiji, ali i dalje vrlo čitljiv. Nekako mi izgleda kao kalem koji se nije primio.

I na kraju, svaka od tri devojke, sada uveliko žene je dobila šta je tražila, tako da ona priča o gubitku iluzija meni i ne stoji baš.

I meni knjiga nije bila tužna, već onako realna.

Konačno: preporuka za čitanje, čak i za kupovinu. Ko voli racionalne priče i stvari onakve kakve jesu.
 
Kamenita, sve si nas zainteresovala. I ovaj podatak o osmom izdanju je stvarno utisak. U današnje vreme... knjiga nekog ko nije naš popularni glumac ili tv voditeljka... sa tolikim tiražom je baš kuriozitet.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top