Bez cilja

Izgleda nismo se razumeli, Fred.
Ja kažem da treba da se usmeri nekom cilju, nečemu da stremi.

Ispade kako pišeš da si ne želeći i ne stremeći nikakvom cilju, ti sasvim slučajno izgradio porodicu i osigurao njenu budućnost, ili kako se to desilo? kojim procesom :huh::huh:
??

To je sve deo puta a ne cilja.
Svi smo mi na putu ka kraju. Taj kraj se zove smrt. A put se zove zivot.

CIlj je Finish. End. Konec. Kraj.
Zato je, po meni, besmisleno izmisljati neki cilj u zivotu, jer je zivot konacan.

Zato je moja filozofija put i uzivanje na tom putu - da budem sto je moguce srecniji :)

Otuda i porodica. Cini me srecnim na mom putu ka kraju :)
 
ovo gore kad čitam - nemam repliku, moram da se složim, tj može se tako gledati.
A šta ćemo onda savetovati
nzm kako da pomognem ovde. postavljaču teme i svima koji možda isto misle, osećaju.
(da žive bez cilja) i to ih muči.
 
Poslednja izmena:
Cilj svako odredjuje sam.
Postavljac trazi SMISAO a to nisu nasli ni Zaratusta, Platon niti From.
Jbg.
Da. Pitali su se šta je svrha?
Nisu objasnili ni sebi ni nama.
Jedan savremeni filozof napisao je recimo ovo :

Dugo SAM ULAGAO NAPOR DA SHVATIM ŠTA JE SMISAO ŽIVOTA, ONDA SAM SHVATIO DA JE Smisao života - U NAPORU.
 
Pozdrav
Volio bih da čujem mišljenje drugih ljudi na ovu situaciju. Naime, imam skoro 22 godine, upisujem 4. godinu fakulteta, ali sam shvatio da taj posao i fakultet uopšte ne volim. Znam da nisam jedini i da se mnogim ljudima mojih godina slične stvari dešavaju, ali volio bih nekako da imam neko usmjerenje u životu. U osnovnoj školi sam bio vukovac u srednjoj solidan kao i na fakultetu dobar, ali mislim da sam u potpunosti promašio profesiju. Jedino što mi i dalje drži motivaciju je odbojka koju čitav život treniram ali mislim da sam i tu dostigao maksimum domaće lige iako su mi govorili da bih mogao biti dosta dobar i ići vani igrati. Jednostavno mi se skupi sve i imam osjećaj kao da mi dani prolaze bezveze, bar kad bih našao djevojku da imam nekoga pored sebe. Opet ne krivim nikoga već samog sebe za to, ali nekako mi je više muka od svega, kao da ja nisam ja.
A pa da znao sam nema riba je tragedija
 
Svakom je sopstvena muka najteži problem...

a pošto želiš savet, završi započeto..
biće ti žao posle, mlad si, ukoliko imaš uslove...

odbojku gledaj kao ono što voliš i do 24te možda se i lepo prodaš u nekom B klubu u inostranstvu...
 
Osećaj koji imaš je razuman i veoma čest u tom razdoblju života. Imaš osećaj da si na nekoj životnoj prekretnici gde ne znaš kako i gde dalje. Polako.
Ne odustaj od fakulteta, ne prekidaj i guraj dalje. Sa diplomom u rukama ćeš da odlučiš kojim putem dalje, da proširiš, a možda i promeniš oblast interesovanja i obrazovanja.

Ukoliko i dalje budeš imao osećaj da si završio ono što ne voliš, ništa te ne sprečava da upišeš nešto drugo ili naučiš nešto novo.
Svojoj deci često govorim da mogu da budu šta god poželele - astronauti ili slobodni umetnici koji će da žive od prodaje slika u Knezu.
Najvažnije je da si srećan, zadovoljan. Posle toga, ali ne manje važno, je izabrati put koji će ti obezbediti kvalitetan život.

Sport ti je veliki bonus koji može, a i ne mora biti, tvoj životni put. Imaš veliku prednost jer ti imaš ono što mnogi nemaju, a to je - izbor!

Cepaj hrabro napred!

Devojka, nova poznanstva i sve ostalo što to donosi sa sobom će doći samo jer kako se ti budeš osećao tako ćeš i privlačiti ljude oko sebe!

Citat
 
Osećaj koji imaš je razuman i veoma čest u tom razdoblju života. Imaš osećaj da si na nekoj životnoj prekretnici gde ne znaš kako i gde dalje. Polako.
Ne odustaj od fakulteta, ne prekidaj i guraj dalje. Sa diplomom u rukama ćeš da odlučiš kojim putem dalje, da proširiš, a možda i promeniš oblast interesovanja i obrazovanja.

Ukoliko i dalje budeš imao osećaj da si završio ono što ne voliš, ništa te ne sprečava da upišeš nešto drugo ili naučiš nešto novo.
Svojoj deci često govorim da mogu da budu šta god poželele - astronauti ili slobodni umetnici koji će da žive od prodaje slika u Knezu.
Najvažnije je da si srećan, zadovoljan. Posle toga, ali ne manje važno, je izabrati put koji će ti obezbediti kvalitetan život.

Sport ti je veliki bonus koji može, a i ne mora biti, tvoj životni put. Imaš veliku prednost jer ti imaš ono što mnogi nemaju, a to je - izbor!

Cepaj hrabro napred!

Devojka, nova poznanstva i sve ostalo što to donosi sa sobom će doći samo jer kako se ti budeš osećao tako ćeš i privlačiti ljude oko sebe!

Citat
ovo poslednje je najključnije...
kakav si takvi su...

a nosonja drveni ti je suštu istinu rekao.
 
Pozdrav
Volio bih da čujem mišljenje drugih ljudi na ovu situaciju. Naime, imam skoro 22 godine, upisujem 4. godinu fakulteta, ali sam shvatio da taj posao i fakultet uopšte ne volim. Znam da nisam jedini i da se mnogim ljudima mojih godina slične stvari dešavaju, ali volio bih nekako da imam neko usmjerenje u životu. U osnovnoj školi sam bio vukovac u srednjoj solidan kao i na fakultetu dobar, ali mislim da sam u potpunosti promašio profesiju. Jedino što mi i dalje drži motivaciju je odbojka koju čitav život treniram ali mislim da sam i tu dostigao maksimum domaće lige iako su mi govorili da bih mogao biti dosta dobar i ići vani igrati. Jednostavno mi se skupi sve i imam osjećaj kao da mi dani prolaze bezveze, bar kad bih našao djevojku da imam nekoga pored sebe. Opet ne krivim nikoga već samog sebe za to, ali nekako mi je više muka od svega, kao da ja nisam ja.
Pozdrav i tebi.
Dešava se da nekad, na putu prema nekom cilju, shvatimo da nas više ne zanima.
Nema veze.
Dobro je završiti putovanje.
A novi cilj može usput da se traži, onako kaoperiskopom iz podmornice.
Ja sam promašio kod upisa srednje škole, zbog devojke u koju sam bio zaljubljen.
Grešku sam ispravio tako što sam posle srednje upisao fakultet koji sam želeo.
A onda nisam mogao da nađem posao u struci, ali sam našao drugi, sličan.
Život je borba. Uspećeš. Samo budi uporan.
Svako dobro !!!
 
budi sve sto zelis
Npr.

season 4 starz GIF by Outlander
 
budi sve sto zelis
Kao?
Znamo da želi biti vrhunski odbojkaš, i jeli to samo po seb dovoljno? Mora se puno truditi, ali trude se i rade i ostali. Kako odbojka i nije neki sport u kojem veliki broj sportaša može pristojno zaradjivati, tako imamo ograničen broj ljudi koji tu mogu zaraditi koricu kruha, mnogo ograničeniji nego u košarci ili pogotovo fudbalu. Tako ovisi i o drugima a ne samo o njemu, tu je i pitanje urodjenog talenta, ozljeda, kakvog trenera imaš i itd. Što hoću reći? Ne možemo baš biti što god oćemo, naša sudbina nije baš posve u našim rukama...
 
Kao?
Znamo da želi biti vrhunski odbojkaš, i jeli to samo po seb dovoljno? Mora se puno truditi, ali trude se i rade i ostali. Kako odbojka i nije neki sport u kojem veliki broj sportaša može pristojno zaradjivati, tako imamo ograničen broj ljudi koji tu mogu zaraditi koricu kruha, mnogo ograničeniji nego u košarci ili pogotovo fudbalu. Tako ovisi i o drugima a ne samo o njemu, tu je i pitanje urodjenog talenta, ozljeda, kakvog trenera imaš i itd. Što hoću reći? Ne možemo baš biti što god oćemo, naša sudbina nije baš posve u našim rukama...
Баш је у нашим рукама... само је битно да се не самопреценимо или не самоподценимо...

Безциљност и долази од самопрецењивања углавном (код ватрених карактера) и од самоподцењивања (код хладних карактера), јер искуство покаже баш то што си у посту написо...

Стога се и лек за ту болест душе и даје у зависности да ли си усијана глава и егоманијак или катастрофичар и кмеза... ако си ватрен и циљ треба да буде хладнији и брнуто
 

Back
Top