Poenta je da se mora raditi i imati osećaja za odgovornost prema sebi i svemu što nam treba i znači, ali da zagrljaj, prijatan razgovor, privrženost ljubimca, dan u prirodi, fotografija magičnog trenutka kao malopre ona sa ptičicom koja se kupa u kadi od latice... pogled u zvezdano nebo...tj. sve te izvorne fascinacije i okidači za dobro raspoloženje se traže i pronalaze bez obzira na materijalni status.
Niko ne preporučuje da se svedemo na skitnice i prosjake, ali pitanje je: Da li vas ono što kupite može radovati na isti način kao i sve što postoji nezavisno od vaše kupovne moći?
Neki se stvarno raduju onome što su kupili više nego zraku sunca... Poznajem takvih mnogo. Kad nisu u situaciji da kupe premete svoje opsesije, čak ne ni potrebe, razboljevaju se, nisu ni za šta, mrze život, preziru one koji imaju te drangulije... 

Muke pregoleme!