Beskrajna pesma

I ceka taj dan kada
svi bicemo isto
svi postanemo deo
necega cega ni sami
svesni nismo
a mislimo da jesmo...

Kao dusa koja tone
u dubine mracnog mora
kao reka koja beskrano
iz dana u dan neumorno tece
kao zivot!
koji pored tebe,
jedino srecan biti mora

Kazu, bez reci sve objasne
cuju, bez glasa sve saznaju
mogu, bezazleno je to sve
kao oci tvoje nevine kao senka
tvoja plasljiva
kao zivot!
koji pored tebe,
jedino srecan biti mora...
 
Dim iz vlazne zemlje
magli mi oci;
ne vidim rosnu travu
prosutu medju sunascima.
I nozdrve mi pritiska
ljutninom;
ne osecam stara
isparenja kise,
ne osecam ljubav
kako se otapa sa grana,
s ptica sto kaplju suze
ocarenja ili, pak, ocaranja.
 
ne osecam da zivim
danas ni juce
kad su sve ljubavi prosle
i sve su buduce
u minutima sam igrala
a vreme je prazno
sve sto uhvatim i zgnjecim
jeste svetlo zarobljeno u vazduhu
koji se vrti oko mene
razvija se u slike svega sto me ne napusta
da ne budem sama
centar vrtloga
nepomican
nem
 

Back
Top