Berba voca

Evo kako sam ja prosla na berbi borovnica proslog leta...

Odlucimo drug i ja da odemo na berbu borovnica. U pola pet ujutru izlazim ja iz stana, sveze jutro, grad je prazan, ma prelepo. I ja krenem da trcim u pravcu autobuske stanice. Kerovi me pojure. Nista ja usporim i ignorisem ih i nadjem se sa drugom. On kao zombi, a ja se kezim kao kreten. Volim da rano ustajem.
Plan je bio da po nas dodje autobus. Ispred nas staje kombi, vec skroz pun ljudi. Nista, ode taj kombi i posle petnaestak minuta dolazi drugi, prazan. Mi smo kao ovce u oboru bili uterani u zadnjii deo tog kombija. Ja sam sela na praznu gajbu piva, sta li je vec bilo, vise se ni ne secam uglavnom znam da kad sam ustala zadnjicu osecala nisam.
I krenemo mi, uterani tako u kombiju sedimo kao migranti. Vozili smo se dugo, pitaj Boga u koju cuku su oni nas odveli.
Kada smo stigli, vec je sunce pocelo da przi, a saznali smo da u stvari prevoz u povratku nece biti organizovan, da ne radimo do 3 vec do 5 i da cemo imati samo dve pauze.
Dolazimo drug i ja do redova borovnica i daju nam kais i nesto metalno, drzac za kanticu u koju stavljas obrane borovnice pa posle nabrano voce sipas u gajbe.
I objasne ti ljudi sto su organizovali berbu kako treba da se bere i mi krenemo. Posle sat vremena je bila pauza i to zato sto je gazdarica, Oliva u originalu, pocela da se zali na nas "nove" kako ne znamo da beremo. Ljudi su tamo bili toliko toksicni, ali ne, ja sam samo klimala glavom i cutala.
I tako nekoliko puta oni nas vracali, kao mi beremo zelene borovnice a ne zrele, trebaju skroz plave, a uopste nisu potrefili nas red vec neki odaljen od reda u kojem beremo moj drug i ja. Pocinje kisa da pada ali ne, gospoda produzavaju radno vreme do 7.
Gazdarica mi je svo vreme stajala iza vrata dok se nije uverila da berem samo plave borovnice i da ne kidam grancice jer neki otkinu celu grancicu pa svuku zrele borovnice a zelene bace na zemlju.
Pred kraj berbe, kako bih ubrzala malo, stavila sam kanticu za borovnice na zemlju i tako ubacivala borovnice. Gazdarica pocne da histerise i kaze kako ne smeju kantice da dotaknu zemlju i kaze mi da naslonim kanticu na stub pored zice koja drzi liske i grancice borovnica.
Ja uradim kako je rekla. Ona zadovoljna klimne glavom i okrene se da podje i torbom zakaci zicu i moja kantica puna borovnica padne na zemlju i sve se prospe. E, tad mi je puko zivac.
Samo sam ustala: "U jeeee bem ti......" a moj drug meni: "Nemoj Tea molim te...."

Uglavnom, digla sam ustanak, gazdaricu sam napala da nas koristi kao jeftinu radnu snagu i malo je falilo da se potucem sa nekom istetoviranom tetkicom.
Bolje su prosli oni koji nista nisu brali i oni koji nista nisu radili kako treba nego mi koje su okrivili zato sto smo novi na berbi.
Vratila sam se kuci izgorela skroz jer imam jako beo ten i uglavnom gorim na suncu, kao Rudolf jer me alergija uhvatila i zivcana do zla Boga.
Barem su nas isplatili posle.

The End.

Jesam, davno, berba trešanja. Tuđih. Uspjela da zaradim 2 x batine, od vlasnike trešnje i od mame.
gore si prosla od mene
 
Svaka čast, @Enishi_Yukishiro!
Ja sam brala samo sopstvene sadnice višnje, želja mi je oduvek bila da ih imam mnogo, i daće Bog. Nije što sam ih sama kupila i posadila, ali slomiše se od roda svake godine!
I ja sam preuzela na sebe da ih berem, čistim i pakujem.
Oh... kakvo zatišje se desi u duši kad bereš svoje, kako je to magičan osećaj!
Svoje kad je, osetiš drugačije vibracije.
Nisam višnje prodavala, niti ću za sad, ali svake godine ih sadim, pa možda iduće i budem imala za nekakvu prodaju.
Višnjičice su mi od mene same odabrane, volim ih i berem sa ljubavlju.
Na tuđem posedu ne bih brala ništa. Tebi svaka čast!
 
Svaka čast, @Enishi_Yukishiro!
Ja sam brala samo sopstvene sadnice višnje, želja mi je oduvek bila da ih imam mnogo, i daće Bog. Nije što sam ih sama kupila i posadila, ali slomiše se od roda svake godine!
I ja sam preuzela na sebe da ih berem, čistim i pakujem.
Oh... kakvo zatišje se desi u duši kad bereš svoje, kako je to magičan osećaj!
Svoje kad je, osetiš drugačije vibracije.
Nisam višnje prodavala, niti ću za sad, ali svake godine ih sadim, pa možda iduće i budem imala za nekakvu prodaju.
Višnjičice su mi od mene same odabrane, volim ih i berem sa ljubavlju.
Na tuđem posedu ne bih brala ništa. Tebi svaka čast!
predivno :)

hvala ti
 
Oh... kakvo zatišje se desi u duši kad bereš svoje, kako je to magičan osećaj!
Svoje kad je, osetiš drugačije vibracije.
pa sad, ne mogu reći da uživam dok berem.
te tvoje neke malene višnjice.
moram da se pentram, a najzrelije nisu na dohvat ruke,i može svašta da se desi.
imam dogovor sa komšijama, pa svako sebi nabere.
podrazumeva se, i za mene. :lol:
ova godina,kod nas, nije bila naklonjena višnjama :(
zato, komšije, pamte pa vrate. biće kajsija,i njima se radujem ;)
 
ova godina,kod nas, nije bila naklonjena višnjama :(
Pa, sad... moje se razlomile, mini drvca koja donose ploda neviđeno. Nisam im našla crva nigde, mada i jesam tu i tamo, zapravo. Crv koju neće, nije ni za ljude.
Ja ih volim, berem ih sa velikom ljubavlju,l rano od jutra par sati kad se vidi dobro i dok je podnošljivo.Po zvezdi neću sebi to da radim, voćki ne smeta. Mogu jer sama određujem sebi kad ću, ali mislim da su najveće budale ljudi koji beru bilo šta po onom zlom suncu.
Treba da se ustane oko 4, 5 i završi stvar oko 11.
 
Pa, sad... moje se razlomile, mini drvca koja donose ploda neviđeno. Nisam im našla crva nigde, mada i jesam tu i tamo, zapravo. Crv koju neće, nije ni za ljude.
Ja ih volim, berem ih sa velikom ljubavlju,l rano od jutra par sati kad se vidi dobro i dok je podnošljivo.Po zvezdi neću sebi to da radim, voćki ne smeta. Mogu jer sama određujem sebi kad ću, ali mislim da su najveće budale ljudi koji beru bilo šta po onom zlom suncu.
Treba da se ustane oko 4, 5 i završi stvar oko 11.
imam dve velike i vremešne višnje, i rađaju za ceo komšiluk.
ove godine milina od cveta,ali, kiša,vetar, malo i mraza, i gotovo. :(
e,pa kad se plaća branje tada se ne pita za vreme.
trebalo bi da je tako kako ti pišeš, ali....

.
 
Da li ste nekada bili na berbi voca?
Ako jeste, koje je to voce bilo? Kada ste brali? Da li ste uspeli da zaradite?

Brao sam i voce i kukururz, nesto za pare, nesto kao pomoc a nesto i sto sam morao.
Najbolje mi je bilo kada sam pomagao, prodje dan u zajebanciji i brze se zavrsi posao.

Brao sam visnje za pare, tada sam vec sezonski radio na plantazi pa sam poslan u berbu dok krene prerada u pogonu gde me cekalo mesto u hladnjaci.
Upravnik nam je odmah rekao da smo placeni na sat a ne na kolicinu i da ne zurimo jer je visnjama to prva rodna godina.
Vreme nas je posluzilo a mene na kraju bolele ruke jer nisam poneo nista da vezem gajbu oko pojasa.

Kupine, grozdje i kukuruz sam brao sa svojima.
Grozdje mi je u najlepsem secanju. :lol:
 
Brao sam i voce i kukururz, nesto za pare, nesto kao pomoc a nesto i sto sam morao.
Najbolje mi je bilo kada sam pomagao, prodje dan u zajebanciji i brze se zavrsi posao.

Brao sam visnje za pare, tada sam vec sezonski radio na plantazi pa sam poslan u berbu dok krene prerada u pogonu gde me cekalo mesto u hladnjaci.
Upravnik nam je odmah rekao da smo placeni na sat a ne na kolicinu i da ne zurimo jer je visnjama to prva rodna godina.
Vreme nas je posluzilo a mene na kraju bolele ruke jer nisam poneo nista da vezem gajbu oko pojasa.

Kupine, grozdje i kukuruz sam brao sa svojima.
Grozdje mi je u najlepsem secanju. :lol:
I ja sam brala kukuruz samo dok sam bila u krađi kuruza a ne ovako...
 

Back
Top