Beogradske kafane

[Neno]

O prvim Beogradskim kafanama pisalo se još 1740. godine. Mnoge su nosile neobične nazive, pri čemu je i "kumovanje“ najčešće bilo nesvakidašnje. Dobijale su imena po vlasnicima, po mestima i gradovima, neke po staležu, ali bilo je i poetičnih kao i imena po prirodnim pojavama. Danas kafane nose moderna imena, međutim ima i onih koji su naziv dobile po rečenicama iz knjiga, ali i po starim izgubljenim ljubavima.

Beograd je odvajkada imao kafane veoma neobičnih intenzivnih naziva, zbog čega se mnogi pitaju kako su "kumovima“ padala na pamet baš ta imena koja su plenila pažnju i privlačila goste da svrate i odmore dušu. Prve kafanice za točenje rakije nikle su u hrišćanskom delu Beograda, Varoš kapiji i Sava mali, a tek kasnije na Dorćolu. Od velikog broja nekadašnjih starih kafana, svega je nekolicina opstala, i sve one su zadržale stara imena.

Nazivi stariji od jednog veka

Čuvena Skadarlijska kafana "Tri šešira“ potiče iz 1864. godine, a nazvana je po radnji koja je proizvodila šešire. Tu su se skupljali gosti svih staleža. Zanatlije, političari, glumci, književnici, trgovci, pesnici, novinari, umetnici, a bila je drugi dom Čiča Ilije, Žanke Stokić, Bore Stankovića, Dobrice Milutinovića, Milorada Gavrilovića.
Kafana "?“ nosi naziv od 1892. godine. Zgrada je građena od 1820 do 1823. godine kao vlasništvo Nauma Ička. Knez Miloš 1825. godine zgradu poklanja svom vidaru Ećimu Tomi, koji je držao kafanu do 1878. godine. Postoje zapisi da je u periodu od 1878. do 1892. godine kafana bila vlasništvo Bogosava Ivkovića koji je kafanu nazvao "Kod pastira“ i pod tim nazivom radila je do 1892. godine. U nju su svraćali viđeniji ljudi Srbije među kojima je bio i Vuk Karadžić. Od 1892. godine vlasnik kafane je Ivan Pavlović, koji kafani daje ime "Kod Saborne crkve“. Ime je smetalo crkvi koja je digla tužbu, pa je tabla sa tim natpisom skinuta i postavljena sa "?“, a naziv je ostao do danas.
"Moskva“ je otvorena 1906. godine, kada je završena i gradnja hotela. Kafanu i hotel sagradilo je carsko rusko osiguravajuće društvo "Rosija - Fonsijer“, pa otuda i njen naziv. Inače, kafana je okupljala mnoge, a postoji anegdota da je za njenim stolovima oboreno i formirano tri ili četiri vlade.

Zvezdarska kafana "Lipov lad“ nalazila na prostoru gde danas posluje istoimeni restoran. Kako je bila na kraju grada, do Prvog svetskog rata u nju se dolazilo na izlet. Ime je dobila po debelom hladu i mirisu lipa koji se pružao u njenoj bašti.

 

[Neno]

Međutim i nazivi restorana novijeg doba nastajali su na jednako interesantan način. Mesto o kome mnogi Beograđani, a posebno Beograđanke danas sve češće pričaju je kafana "Ona, a ne neka druga“ u Grobljanskoj ulici u Zemunu, nedaleko od Gardoš kule. Neobičan naziv vlasnici su dali tako što su jedan dan ušli u knjižaru i, kako se prepričava, rešili da iz neke knjige žmureći izaberu rečenicu koja će biti njeno buduće ime. Prst je pao na rečenicu "Ona, a ne neka druga“ iz knjige Duška Radovića, pa je prostor klasične kafane postao vladajuća teritorija nežnijeg pola.

Kafana "Violeta, kućo stara“ u Topolskoj ulici, takođe, ima neobičan "način kumovanja“ koji je poznat većini Vračaraca. Njen naziv ima podudarnost sa replikom koju glumac Slavko Štimac izgovara u filmu Specijalno vaspitanje "Gde si Violeta, kućo stara“, ali nije po tome dobila ime. Vlasnici su prvo želeli da je nazovu "Stara kuća“ jer sam objekat potiče iz 1922. godine. Tokom radova na njenoj adaptaciji, slučajni prolaznik pitao je vlasnike šta se tu otvara i kada je čuo da će na tom mestu biti kafana, suznih očiju je pitao da li ona može da se zove Violeta. Objasnio je da bi bilo lepo da se zove tako zbog devojke u koju se zaljubio pred sam početak Drugog svetskog rata, a koja je otišla da radi kao bolničarka i koju nikada više nije video. Njegova želja na kraju je uklopljena sa željom vlasnika u postojeće ime restorana.

Još jedan restoran koji nosi neobično ime "Gradonačelnik“nalazi se u Ulici Dragoslava Jovanovića, međutim nije poznato da li to ima veze sa tim što se nalazi u blizini Gradske skupštine.
I mnoge druge beogradske kafane i restorani imaju neobična imena, ali nije poznato kako su data. Među njima su "Šta je, tu je“, "Mitologija“, "Pavle Korčagin“, "Iguana“, "Mi Da Mi“, "Trač“, "Zaplet“, "Žabar“ i druge.

 

[Neno]

Jedan od velikih i nezaboravnih hroničara beogradskog života, Branislav Nušić, ostavio nam je pored nezaboravnih komedija i mnogo drugih tekstova koji su opisivali život u Srbiji. Rođenom Beograđaninu, duhovitom i britkom peru, nisu promakli mnogi detalji koje je opisao u brojnim tekstovima o starom Beogradu. Tako nam je ostalo i jedno svedočanstvo o nečemu po čemu se Beograd i danas prepoznaje i čime se često hvali.

 

[dmihailovic953]

Da

Kafana "Liman" imala je u svoje vreme najprostraniji čardak, koji se isturao čak u vodu.
Iza Limana podigao se docnije hotel "Bosna", koji je dugo trajao i važio kao jedan od otmenijih hotela. "Bosna" je regulacijom porušena, i sad je na njenim temeljima skver, a mesto nje podignut je moderan hotel "Bristol" koji ne leži na istom mestu gde je bila "Bosna".
Ime "Bosna" hotel je dobio s obzirom na Bošnjake koji su taj kraj, radi razvijene trgovine sa Bosnom, vrlo mnogo naselili. Veliki i ugledni bosanski trgovci tu su se kraj Limana koncentrisali, tu kupili imanja, tu podigli kuće i magacine, i tu prigrabili svu trgovinu u svoje ruke. Otuda je toj kafani, koju su najvećim delom oni posećivali, i dato ime "Bosna".
Ispred "Bristola", na ulici otprilike, bio je nekada i čuveni "Paranasov han", takođe han jednoga Bošnjaka. On je ležao na onoj pijaci u koju su se sticale mnoge ulice, a koja se zvala Mala pijaca. Na sredi te pijace dugo se držao jedan krst od crvenoga mramora ograđen gvozdenom ogradom. Taj je krst podigao o svome trošku beogradski trgovac Ćira Hristić, a hteo je, vele, njime da obeleži i pokaže Muslimanima Bošnjacima, čim bi se sa lađe iskrcali da su stigli u zemlju gde krst vlada.
Tu je u blizini i kafana "Spuž", jedna obična mala lađarska kafana, nazvana tako stoga što je, kao lađarski znak, bio pred njom poboden u zemlju jedan spužasti kljun lađe (dereglije).
"Ladno kupatilo" je kafana u ulici koja vodi u tada jedino kupatilo na Savi. To je bilo znamenito kupatilo Miloša frizera. Pred kafanom "Ladno kupatilo" zaustavili bi se gosti posle kupanja, te bi tu mezetisali ribe pržene na roštilju, i zalili to rashlađenim vinom.
"Zlatna lađa" je kafana u Ulici Kraljevića Marka. Tu je duže vremena bio kvart savamalski, a danas je tu Dom maloletnika.
Odmah iznad "Zlatne lađe", nalazi se i sad kafana "Kraljević Marko" nad kojom je nekada bila interesantna firma na kojoj je bio prikazan dvoboj Kraljevića Marka i Arapina. I danas ta kafana postoji.
Savskim kafanama pripadaju i sve one koje se nalaze na savskoj padini od Zelenoga venca i Kraljice Natalije ulice pa ka obalama, kao i one koje se nalaze u Sarajevskoj ulici sve do "Tri ključa".
U prvom delu je današnja Bosanska ulica nekadanja Sava-mahala. Sava-mahala u stvari se proteže od onoga raskršća Bosanske ulice i Ulice Kraljevića Marka pa ide duž Save sve do monopolskih zgrada na Topčiderskom drumu. Nekada je Savamala bilo selo van Beograda, koje je imalo i svoj seoski zapis na onoj pijaci (Topčiderskoj) pred Bajlonovom pivarom. Tu se je o Markovdanu igralo kolo i održavao se vašar na koji su mnogi Beograđani, pa i sam knez Miloš, odlazili. Docnije je knez Miloš raselio Savamalu i naselio njene stanovnike u današnjoj Paliluli, gde se i danas Markovdan slavi kao stara slava Savamalaca.
U Savamali (današnjoj Bosanskoj ulici) počev od raskršća, koje smo gore označili, dve su kafane: "Manakova" i "Demir-kapija". Ova druga je naročito tipična i pripada kao zgrada starome Beogradu, koji sve više i više nestaje.
Po redu u Savamali su još ove kafane: Šopovićevo kupatilo, Šiška-Lazina kafana, Stari vlakovođa, Evropa, Mala kavana, Novi svet (sad već porušena da otvori mesta novoj ulici koja vodi na železnicku stanicu), Tetovo (takođe porušeno), Radnička kafana i Kraljeva pivara.
Od ovih su znamenite: Šopovićevo kupatilo i Kraljeva pivara.
Godine 1857. pade u Beograd jedna nemačka pozoriššna družina pod upravom Prajza i sagradi arenu u Šopovićevom kupatilu te počne davati predstave na nemačkom jeziku. Videći da nema publike, on se udruži sa Srbima diletantima te otpoče kraj nemačkih davati i srpske predstave. Iz Šopovićevog kupatila ova družina pređe u Veliku pivaru. Kraljeva pivara ili Velika pivara, kako su je docnije zvali, velika je zgrada koja je sve doskora postojala u blizini Vaznesenske crkve. Tu je zgradu 1840. godine nazidala kneginja Ljubica a prvi zakupac te pivare bio je neki Rista Paripović, Rudničanin. U toj se pivari nalazila poveća sala u kojoj su naši diletanti davali predstave i u kojoj je 30. novembra 1858. godine održana i znamenita Svetoandrejska skupština.
Iznad Savamale (Bosanske ulice) na savskoj padini leži Lomina ulica u kojoj se nalazi jedna jedina kafana (podrumče) kod "Vojvode Lome". Iznad spomenute je Ulica kraljice Natalije koja ističe iz Zelenog venca pa tera sve do Ulice Miloša Velikog. Ona je nekada zvana abadžijska čaršija. Tu je nekada, tridesetih godina, bila velika livada knez-Miloševa, a abadžije su bile u varoši, u turskoj čaršiji. Knez Miloš parceliše svoju livadu i natera abadžije da se tu nasele, od kojeg doba dobi ulica ime abadžijska čaršija. Docnije, kad su abadžije kao zanat izumrle, ulica dobija ime kraljice Natalije s obzirom na to što je u istoj kraljica nazidala i svoju crkvu.
Zeleni venac, iz kojega ističe ona ulica, dobio je svoje ime po jednoj staroj kafani koja je takvo ime nosila. Na Zelenom vencu, sem pomenute, nalaze se još i kafane: Žirovni venac i Amerika a, pošav ka Varoš-kapiji, dolaze na početku Brankove ulice Carica Milica i Čovićeva kafana.
U Savskoj ulici koja je pripadala takođe Savamali i koja od Bosanske vodi ka monopolskoj fabrici, ove su kafane po redu: Devet Jugovića, Lazarevac, kod Vladike (porušena), Dobro jutro, Orijent, Bajlonova, Suvi đeram, Čedićeva, Hajduk Veljko, Jedrane (nova), Zlatan paun, Dva Talijana, Suvobor, Pirot, Garibaldi (danas se zove Makiš) i Tri ključa.
Od ovih je interesantna kafana Garibaldi, koja je ponela svoje ime po Garibaldijevcima koji su došli k nama kao dobrovoljci a zatim ostali na železnici kao radnici.
Iznad Sarajevske ulice, na toj padini prema Savi je Ulica Miloša Velikog, koja se spušta od Londona pa dok ne izbije na Topčiderski drum. U toj je ulici malo kafana. Na vrhu njenome je kafana i hotel "London" koji pripada više Terazijama, a malo niže i sa protivne strane nalazila se kafana kod "Narodne skupštine". Sednice Narodne skupštine držane su u početku u zgradi Crvenoga krsta, u današnjoj Siminoj ulici pa, kako se ta zgrada pokazala nedovoljna, osamdesetih godina podigne vlada jednu privremenu zgradu (bondručaru) na uglu Miloševe i Kraljice Natalije ulice. Odmah prema njoj, na uglu Miloševe i Njegoševe ulice podigne se tada kafana "Skupština", koja je imala prostranu i vrlo ugodnu baštu te u svoje vreme bila vrlo posećena kafana. Jedno je vreme nosila i ime: Transval.
Duž cele Ulice Miloša Velikog nema zatim kafana, sve do njenoga svršetka, gde se nalazi najpre kafana "Guberevac" prema bolnici za duševne bolesti i na vrhu njenom kafana kod "Lepog izgleda", iza koje je sad mali park.
Iznad "Lepog izgleda", gde put već zavija da pođe na Topčidersko brdo, nalazi se na samome uglu kafana "Mostar" a više ove, preko mosta koji jaše mokroluški potočić, a sa protivne strane, nalazi se "Smutekovac" odnosno bivša kafana i bašta Vajfertove pivare.
Najstariji Beograđani pamte da je zemljište na kome je današnja Vajfertova pivara, odnosno "Smutekovac", nosilo ime "Zamastir". Smutek se zvao neki Čeh koji je prvi tu podigao zgradu i otpočeo rad, ali je on napustio posao i otišao u svet. Docnije je tu zgradu i mesto otkupio Ðura Vajfert i razvio tu svoju veliku industriju piva. Bašta "Smutekovac" bila je u svoje vreme prijatno izletište Beograđana.
Pomenusmo da kafana "London", na vrhu Ulice Miloša Velikog, pripada već Terazijama te počev od nje preći ćemo na terazijske kafane.
Na Terazijama, počev od "Londona" prva kafana, odmah do "Londona" bila je kod "Pauna". Ona i danas postoji ali pod drugim imenom. Malo niže a sa protivne strane bila je kafana kod "Obilića". Docnije je ta kafana preobraćena u poslastičarnicu i zdravljak. Od "Obilića" pa sve do ćoška koji vodi ka Batal-džamiji nije bilo kafana a od toga ćoška pa do Pašićeve kuće bila je a i sad je kafana do kafane. Najpre "Šiškova kafana" i danas još čuvena, pa onda "Uroševa pivnica" koja je bila mnogo prostranija pa imala čak i baštu. Do nje je znamenito "Takovo", koje je jedno vreme bilo glumačka berza. U svoje vreme je ova kafana imala vrlo uređenu baštu i tu se slegao ceo Beograd. Do "Takova" nalazio se hotel "Pariz", jedan od nekada uglednijih prestoničkih hotela sa najvećim prostorijama za kafanu i restoraciju. Kafana "Pariz" znamenita je kao terazijska kafana jer je tu bio uvek radikalski partijski štab. Do "Pariza" je "Kasina". Ta je kuća nazidana još 1858. godine i pripadala je Braći Lukićima iz Velikog Sela. U toj kući obrazovana je bila tada nekakva kasina za naročite članove pa je po njoj dobio ime i lokal. Docnije, kada su se u nas razvila partijska takmičenja, "Kasina" je važila kao naprednjačka kafana. To je naročito važila za vreme svoga najznamenitijeg zakupca i gazde Vase Mijatovića, zvanog "bezobrazni Vasa", koji je ovu zgradu zaveštao Domu sirotne dece. Pre nekoliko godina porušena je stara zgrada i podignuta vrlo ugledna i moderna zgrada koja krasi Beograd.
I sa druge strane Terazija, od "Londona" i "Pauna" pa sve do "Moskve" nije bilo kafana. Bila je samo jedna niska i vrlo interesantna kafanica kod "Dva tigra" na mestu gde je zatim bila Difrankova poslastičarnica. Gde je danas "Moskva", sa terazijske strane, bili su dućani a sa one druge strane, koja gleda u "Balkan" i Balkansku ulicu, bila je kafana "Velika Srbija", koju je izgleda krstio Stevan Vladislav Kaćanski. Zbog dobroga bermeta, a i zbog rodoljublja kafedžijinog, u ovu je kafanu nekad, u ranijoj mladosti, rado zalazio i Stevan Sremac. Na mestu "Velike Srbije", obuhvatajući i sve dućane koji su bili oko nje, podignuta je palata i kafana "Moskva".
Prema "Velikoj Srbiji" postojala je doskora stara kafana i hotel "Balkan" koji je sad regulacijom porušen, a malo iza njega je bila - sad je već nema - čuvena terazijska kafana "Slavina", gde je nekoliko godina, za jednim stalnim stolom, kome je predsedavao pok. Sreta Pašić, pok. Radoje Domanović raskošno rasipao svoje zdravlje i svoj duh trošeći ga na jednu vrlo obilnu usmenu literaturu.
Sa te strane Terazija bila je nekada i znamenita beogradska kafana "Zlatan krst", koja je postojala još pre sedamdesetih godina. Zgrada i danas postoji kao svojina pok. Vlade Lackovića, i leži odmah do palate banke "Slavija", ali to nije više gostionica, već je tu jedna velika manufakturna radnja. I danas još ispod streje nad krovom postoji zlatnim slovima natpis "Zlatan krst". Jedini natpis ćirilicom, koji Austrijanci za vreme okupacije nisu skinuli, jer ga verovatno nisu primetili. "Zlatan krst" je u najburnije doba novije istorije igrao znatnu ulogu. Tu, u toj kafani je 1876. godine nikao rodoljubivi poklič da se pomogne golorukim ustanicima u Bosni i Hercegovini; tu su se zbirali novčani prilozi za ustanike, tu upisivali dobrovoljci. Kada je Srbija zagazila u svoj prvi rat, odatle su, iz "Zlatnoga krsta" kretali dobrovoljci na Drinu, Deligrad i Javor.
Docnije, po oslobođenju, ta je kafana postala zboriste liberalne Ristićeve stranke, mada su u nju rado zalazili i konzervativci. Držao ju je tada čuveni gazda Mihailo Jovanović, jedan od vrlo simpatičnih ljudi kojega je voleo ceo Beograd. Za njegovo vreme je bila kod "Zlatnog krsta" naročito čuvena kujna, te je pokojni Kosta Vujić, profesor, bio zbog toga i jedan od najčešćih gostiju te kafane.
Od "Zlatnoga krsta" pa do Kalemegdana bila je još (između današnje Delinijeve apoteke i "Cara") takođe vrlo poznata kafana i restoracija "Hajduk Veljko", kojoj je ugled naročito uzdigao poznati i simpatični Talijan Karlo Perolo, jedan zaostali dobrovoljac garibaldijevac.

Da li imate ime vlasnika kafane Lazarevac?Da li se pre zvala Kod Šopića a posle Kod Varoši Lazarevca?Ako imate još detalja.
Mnogo hvala.
Dragan Mihailović,Lazarevac
dragom53@yahoo.com

 

[Neno]

KAFANA “ZNAK PITANJA”, NAJSTARIJA SAČUVANA BEOGRADSKA KAFANA​

Kafana Znak pitanja ili jednostavno Kafana ? nalazi se u Beogradu, u ulici Kralja Petra br. 6 i danas je najstarija beogradska kafana koja još uvek radi. Sa svojih blizu 200 godina postojanja jedno je od najpoznatijih mesta u Beogradu, a kuća u kojoj je smeštena ima status spomenika kulture.



Kuća u kojoj se nalazi Kafana Znak pitanja podignuta je 1823. godine po nalogu kneza Miloša, a za to je bio zadužen trgovački konzul Naum Ičko. Dugo se verovalo da je sam Ičko vlasnik kuće, međutim nakon njegove smrti i uvida u imovinsko stanje, zaključeno je da je vlasnik ipak knez Miloš. Knez 1826. kuću poklanja Ećim-Tomi Kostiću (tur. hećim – lekar), svom ličnom lekaru, da bi mu se odužio za lečenje ratnika u Drugom srpskom ustanku. On je tu otvorio kafanu koja je bila poznata kao Ećim-Tomina kafana i bila je najlepša kafana svog vremena. Tu su svraćale mnoge ugledne ličnosti tog doba, među kojima je bio i Vuk Karadžić, a 1834. je u njoj odigrana prva bilijarska partija u Beogradu i postala je prvo čitalište Srpskih novina. Kako se preko puta kafane nalazi Saborna crkva, jedno vreme je u kafani čak bilo zabranjeno pušenje iz poštovanja prema hramu Božjem.

Nakon smrti Ećim-Tome Kostića, naslednici su kafanu prodali i ona je menjala vlasnike i nazive, pa je tako 1878. bila poznata pod nazivom Kod pastira. Godine 1885. kuću kupuje Ivan Pavlović, trgovac crkvenim stvarima, koji nekoliko godina kasnije tu otvara dućan i kafanu Kod Saborne crkve, želeći na ovaj način da istakne blizinu hrama i povezanost svoje prodavnice sa Crkvom. Međutim, crkveni velikodostojnici smatrali su da je ovo skrnavljenje crkve a bilo je i u suprotnosti sa Uredbom o mehanama. Beogradski prota Novica Lazarević je vlasniku kafane zapretio i sudom, pa je tako Pavlović preko noći skinuo natpis i privremeno okačio samo znak pitanja (?), čekajući da se strasti smire i tako stoji već više od sto godina.

Nakon završetka Drugog svetskog rata, kafana Znak pitanja oduzeta je vlasniku i proglašena je spomenikom kulture. Ona do dan-danas nije promenila svoju namenu, iako je 2003. u procesu privatizacije trebalo da promeni vlasnika koji je za nju imao druge planove. Međutim, zaposleni, ali i brojne javne ličnosti pružale su jak otpor, da bi 2007. godine Vlada Srbije odlučila da kafanu izuzme iz procesa privatizacije i prepiše je gradu Beogradu čime je spašeno kultno mesto glavnog grada.

Kafenisanje.rs