Bakterije otporne na antibiotike

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
392.670
Gotovo svakodnevno možemo čuti ili pročitati o problemu otpornosti bakterija na antibitike i opasnostima koje rezistencija predstavlja u savremenom svetu, pre svega sa aspekta ljudskog zdravlja.

Najnovije istraživanje međunarodnog tima stručnjaka pod vođstvom Univerziteta u Vašingtonu, pokazuje da je od infekcija uzrokovanih bakterijama rezistentnim na antibiotike u 2019. godini, u svetu preminulo 1,2 miliona ljudi. Da bi se razmere problema mogle sagledati, priča mora početi od pojašnjenja šta su antibiotici.

Antibiotici su produkti mikroorganizama, koji inhibiraju rast ili ubijaju druge mikroorganizme. Tako prvi otkriveni antibiotik – penicilin, produkuje gljiva Penicillum.
Među bakterijama najpoznatiji „proizvođači“ antibiotika su vrste roda Streptomyces, od kojih i potiče najveći broj antibiotika koje danas znamo.
Hemijskom modifikacijom molekula antibiotika dobijeni su polusintetski antibiotici, koji su poboljšani u odnosu na antibiotike koje produkuju gljive i bakterije.
Tako je, na primer, amoksicilin hemijski modifikovan molekul penicilina koji produkuje gljiva.

Pored antibiotika, u borbi protiv bakterija koriste se i hemijski sintetisani molekuli, koji nisu antibiotici, već su hemioterapeutici, kao što je ciprofloksacin, ali se često i oni, zbog upotrebe u lečenju bakterijskih infekcija, nazivaju antibioticima.
Bakterija koja produkuje antibiotik uvek je otporna na taj antibiotik, tako da su mehanizmi rezistencije stari koliko i sami antibiotici.
Problem je nastao kada su ljudi počeli da koriste antibiotike, ne samo u cilju lečenja infekcija, nego i u druge svrhe.
Do skoro su se velike količine različitih antibiotika dodavale u hranu za životinje, jer je utvrđeno da se na taj način stimuliše rast životinja, što je ekonomski bilo veoma isplativo.

Zbog neumerene upotrebe antibiotika, bakterije su u znatno većoj meri izložene antibioticima nego u prirodnim uslovima, pa u ovim izmenjenim uslovima rezistentne bakterije preživljavaju, a osetljive ne.Ovo je posebno izraženo u bolnicama, gde se antibiotici koriste u velikoj količini, pa postoje sojevi bakterija koji su rezistentni na veliki broj antibiotika.Višedecenijskom primenom antibiotika vršila se prirodna selekcija i danas se suočavamo sa bakterijama koje su otporne na veći broj antibiotika, tzv. multiplorezistentne bakterije, a postoje i one koje su otporne na antibiotike iz svih poznatih hemijskih klasa, tzv. panrezistentne bakterije.

Bakterije mogu imati urođenu otpornost na antibiotike, a mogu i steći rezistenciju, mutacijama određenih gena ili prenošenjem tih gena na druge bakterije. Može se reći da na prvi način nastaje rezistencija, a na drugi način se ona prenosi i širi u populaciji bakterija.
Dodatni problem predstavlja činjenica da bakterija koja ostvari rezistenciju na jedan antibiotik iz odgovarajuće hemijske klase može biti otporna i na druge antibiotike iz iste klase.Koliko je ovaj problem uzeo maha najbolje opisuje situacija sa bakterijom Staphylococcus aureus, koja se još zove i zlatni stafilokok.

Kada je otkriven penicilin 1928. godine, većina sojeva ove bakterije bila je osetljiva na njega i on se uspešno koristio u lečenju. Ubrzo se javila rezistencija na penicilin, pa je umesto penicilina za rezistentne sojeve počeo da se koristi polusintetski antibiotik meticilin.
Već sedamdesetih godina prošlog veka pojavili su se sojevi koji su bili ne samo rezistentni na penicilin, nego i na sve druge antibiotike iz iste klase.
Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primera koji pokazuje da je neophodno neprestano tragati za novim antibakterijskim agensima i da smo u neprestanoj trci sa bakterijama.

U trci smo ne samo sa stafilokokom, već i sa drugim bakterijama koje su posebno problematične sa aspekta rezistencije i koje spadaju u tzv. grupu ESKAPE, nazvanu po početnim slovima njihovog naziva – Enterococus faecium, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa i Enterobacter spp.
Veliki problem su i Mycobacterium tuberculosis (uzročnik tuberkuloze), Clostridioides difficile, kao i enterobakterije, kojima pripadaju dobro poznate Echerichia coli, Samolnella enterica i mnoge druge.
S obzirom na to da skoro svaka patogena bakterija može postati multiplorezistentna, u istraživanja novih antibakterijskih agenasa se veoma puno ulaže.

Deo teksta preuzet sa https://www.danas.rs/zivot/zdravlje/u-trci-sa-bakterijama-otpornim-na-antibiotike/

Tekst je dugacak ali je informativan i vredi ga procitati jer je problem rezistencije na antibiotike sve veci i veci
 
Ljudi nazalost ne shvataju ( ali tu su i lekari) da su bakterije postale otporne na skoro svaki antibiotik,
drzave ne zabranjuju koriscenje antibioteka u odgoju zivotinja tako da mi zapravo antibiotike unosimo
i kroz vodu koju pijemo ili je koristimo za kuvanje. U Srbiji je posebna katastrofa sa uzimanjem antibiotika
jer roditelji male dece ( pa i beba) insistiraju da im dete dobija antiobitike za svaku i malo povisenu temperaturu,
a i samo ih uzimaju cim ih uhvati "kijavica" ili grlo pocne da grebucka.
 
NIko, ali to sad stvarno nema veze sa Srbijom, nece da objasni ljudima da se najstrasnije bakterije
dobijaju zapravo u bolnicama i da tu pomoci nema. Sofija je svojevremeno pisala da je najstrasnija
moguca "kombinacija" sa zarazavanjem bolnickih bakterija u operacionim salama i narocito
kod operacija koje imaju veze sa ortopedijom.
 
Gotovo svakodnevno možemo čuti ili pročitati o problemu otpornosti bakterija na antibitike i opasnostima koje rezistencija predstavlja u savremenom svetu, pre svega sa aspekta ljudskog zdravlja.

Najnovije istraživanje međunarodnog tima stručnjaka pod vođstvom Univerziteta u Vašingtonu, pokazuje da je od infekcija uzrokovanih bakterijama rezistentnim na antibiotike u 2019. godini, u svetu preminulo 1,2 miliona ljudi. Da bi se razmere problema mogle sagledati, priča mora početi od pojašnjenja šta su antibiotici.

Antibiotici su produkti mikroorganizama, koji inhibiraju rast ili ubijaju druge mikroorganizme. Tako prvi otkriveni antibiotik – penicilin, produkuje gljiva Penicillum.
Među bakterijama najpoznatiji „proizvođači“ antibiotika su vrste roda Streptomyces, od kojih i potiče najveći broj antibiotika koje danas znamo.
Hemijskom modifikacijom molekula antibiotika dobijeni su polusintetski antibiotici, koji su poboljšani u odnosu na antibiotike koje produkuju gljive i bakterije.
Tako je, na primer, amoksicilin hemijski modifikovan molekul penicilina koji produkuje gljiva.

Pored antibiotika, u borbi protiv bakterija koriste se i hemijski sintetisani molekuli, koji nisu antibiotici, već su hemioterapeutici, kao što je ciprofloksacin, ali se često i oni, zbog upotrebe u lečenju bakterijskih infekcija, nazivaju antibioticima.
Bakterija koja produkuje antibiotik uvek je otporna na taj antibiotik, tako da su mehanizmi rezistencije stari koliko i sami antibiotici.
Problem je nastao kada su ljudi počeli da koriste antibiotike, ne samo u cilju lečenja infekcija, nego i u druge svrhe.
Do skoro su se velike količine različitih antibiotika dodavale u hranu za životinje, jer je utvrđeno da se na taj način stimuliše rast životinja, što je ekonomski bilo veoma isplativo.

Zbog neumerene upotrebe antibiotika, bakterije su u znatno većoj meri izložene antibioticima nego u prirodnim uslovima, pa u ovim izmenjenim uslovima rezistentne bakterije preživljavaju, a osetljive ne.Ovo je posebno izraženo u bolnicama, gde se antibiotici koriste u velikoj količini, pa postoje sojevi bakterija koji su rezistentni na veliki broj antibiotika.Višedecenijskom primenom antibiotika vršila se prirodna selekcija i danas se suočavamo sa bakterijama koje su otporne na veći broj antibiotika, tzv. multiplorezistentne bakterije, a postoje i one koje su otporne na antibiotike iz svih poznatih hemijskih klasa, tzv. panrezistentne bakterije.

Bakterije mogu imati urođenu otpornost na antibiotike, a mogu i steći rezistenciju, mutacijama određenih gena ili prenošenjem tih gena na druge bakterije. Može se reći da na prvi način nastaje rezistencija, a na drugi način se ona prenosi i širi u populaciji bakterija.
Dodatni problem predstavlja činjenica da bakterija koja ostvari rezistenciju na jedan antibiotik iz odgovarajuće hemijske klase može biti otporna i na druge antibiotike iz iste klase.Koliko je ovaj problem uzeo maha najbolje opisuje situacija sa bakterijom Staphylococcus aureus, koja se još zove i zlatni stafilokok.

Kada je otkriven penicilin 1928. godine, većina sojeva ove bakterije bila je osetljiva na njega i on se uspešno koristio u lečenju. Ubrzo se javila rezistencija na penicilin, pa je umesto penicilina za rezistentne sojeve počeo da se koristi polusintetski antibiotik meticilin.
Već sedamdesetih godina prošlog veka pojavili su se sojevi koji su bili ne samo rezistentni na penicilin, nego i na sve druge antibiotike iz iste klase.
Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primera koji pokazuje da je neophodno neprestano tragati za novim antibakterijskim agensima i da smo u neprestanoj trci sa bakterijama.

U trci smo ne samo sa stafilokokom, već i sa drugim bakterijama koje su posebno problematične sa aspekta rezistencije i koje spadaju u tzv. grupu ESKAPE, nazvanu po početnim slovima njihovog naziva – Enterococus faecium, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa i Enterobacter spp.
Veliki problem su i Mycobacterium tuberculosis (uzročnik tuberkuloze), Clostridioides difficile, kao i enterobakterije, kojima pripadaju dobro poznate Echerichia coli, Samolnella enterica i mnoge druge.
S obzirom na to da skoro svaka patogena bakterija može postati multiplorezistentna, u istraživanja novih antibakterijskih agenasa se veoma puno ulaže.

Deo teksta preuzet sa https://www.danas.rs/zivot/zdravlje/u-trci-sa-bakterijama-otpornim-na-antibiotike/

Tekst je dugacak ali je informativan i vredi ga procitati jer je problem rezistencije na antibiotike sve veci i veci
Zbog toga znači svako ko pokaže pozitivan korona test iz lekarske ordinacije izlazi sa receptom za Hemomicin ili Pancef ?

A složićete se da ovi antibiotici nemaju antivirusna svojstva ?

Što dalje implicira da će u 2022-goj od rezistentnih bakterija umirati znatno, znatno više od 1,2 miliona nesrećnika ?
 
Zbog toga znači svako ko pokaže pozitivan korona test iz lekarske ordinacije izlazi sa receptom za Hemomicin ili Pancef ?

A složićete se da ovi antibiotici nemaju antivirusna svojstva ?

Što dalje implicira da će u 2022-goj od rezistentnih bakterija umirati znatno, znatno više od 1,2 miliona nesrećnika ?
u tekstiu se nigde ne pominje korona virus niti je napisano da imaju antivirusna svojstva..to je tvoja slobodna interpretacija teksta
 
u tekstiu se nigde ne pominje korona virus niti je napisano da imaju antivirusna svojstva..to je tvoja slobodna interpretacija teksta
Moja slobodna interpretacija, navodi na zaključak da ANTIBIOTIKE NE TREBA UZIMATI BEZ PREKE POTREBE, ako se slažeš ?

Kao što to danas rade medicinski razvijene zemlje.

Čak šta više, ne treba ih uzimati bez urađenog antibiograma, kako mi je svojevremeno savetovao jedan stari urolog.

Tema ti je jako zanimljiva, ali cenim da ćeš je sama zaključati vrlo brzo, jer ti je nemoguće pomiriti dve krajnosti :

1.Jako veliku realnu opasnost od preterane upotrebe antibiotika, i rasta stope mortaliteta usled eksplozije rezistentnih bakterija, koje se verujem u dogledno vreme neće ograničiti samo na bolničke operacione sale (ortopedske najčešće) već će krenuti u "osvajanje sveta".

2.Preteranu upotrebu antibiotika u praksi, ovde kod nas u Srbiji, koji se prepisuju bez antibiograma, PREVENTIVNO !
 

Back
Top