Pozorište "Avgust u okrugu Osejdž" - Atelje 212

mr Kiza

Ističe se
Poruka
2.057
https://atelje212.rs/predstave/avgust-u-okrugu-osejdz/

Napokon sam iz treceg pokusaja uspeo da odgledam vrlo dobro ostvarenje sjajne glumacke ekipe. Predstava donekle podseca na Nusicevu "Ozaloscenu porodicu" i krece kratkim uvodom preko snimljene poruke Dragana Gage Nikolica koji predstavlja lik pater familiasa Beverli Vestona koji se u samoj predstavi direktno ne pojavljuje jer se ispostavlja da je mrtav, kakav sjajan nacin da se oda pocast velikanu naseg glumista da i dalje bude efektno "prisutan" na sceni. Sva menazerija uze i sire familije okuplja se kod udove Vajolet Veston (Dara Dzokic pokidala kako je autenticno odglumila dzangrizavu i zlobnu omatorelu tabletomanku, a posebno je dobra bila i Anita Mancic u ulozi njene cerke Barbare koja je takodje svime nezadovoljna i cinicna) i na povrsinu krecu da isplivavaju svi moguci losi odnosi i karakteri, od neuroticnosti, emocionalne nezrelosti i nestabilnosti, zavisnosti, preko ispustene dece i preljube, do incesta i pedofilije kao vrhunca tragicne slike. Na kraju, Vajoleti odbacenoj od svih clanova porodice ostaje samo da trazi utehu i drustvo kod svoje sluzavke indijanskog porekla, prema kojoj na pocetku iskazuje prezir i rasnu netrpeljivost (Isidora Minic imala ubedljivo najlaksi zadatak, njen lik skoro da je bez teksta, i najveci deo vremena provodi izolovana od svih na spratu "kuce", kad smo kod toga, vredi pohvaliti i zaista izuzetnu scenografiju na tri nivoa). Iako je na pocetku nakratko tesko pohvatati ko je ko, puno likova stvara veliku dinamiku odnosa, pa ce vam potencijalna dva i po sata trajanja ove drame brzo proci ako se resite da je pogledate, mislim da je zaista vredna gledanja.
 
Drama je napisana 2007. godine, autor Trejsi Lets je za nju dobio Pulicerovu nagradu naredne godine, da bi 2013. po njoj bio uradjen i film sa Meril Strip i Dzulijom Roberts u glavnim ulogama (nisam ga odgledao :lol:).

Sto se naseg podneblja tice, drama je prvi put bila izvedena u Ateljeu 212 jos u martu 2014, Dragan Nikolic je preminuo dve godine kasnije, tako da je sada protekom vremena ispalo izvanredno uklopljeno da on cita (o)poruku dramskog lika koji se ne pojavljuje fizicki u predstavi jer je zapravo od pocetka radnje vec mrtav, ali se radnja itekako plete oko njega. Meni je to bas bilo dirljivo i emotivno, mislim da je tako bilo i ljudima okolo, bili su se za trenutak ucutali, ispalo je savrseno uklopljeno da mu se oda cast da je i posle smrti i dalje prisutan u pozoristu.

Nadam se da ce drama biti i dalje na repertoaru u narednoj sezoni (verovatno hoce, jer je velika sala bila skoro skroz popunjena), svakako bih je jos jednom pogledao.
 

Back
Top