Autenticnost

gost 36952

Elita
Poruka
17.066
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)
 
Svasta tu utice...
pre svega smo najcesce programirani samim vaspitanjem
onda slede rezlne zivotne okolnosti
ako se na doda i cesti nedostatak samopouzdanja, onda treba mnogo hrabrosti da covek kaze, e od sad sam ja svog zivota gazdarica, rdim samo ono sto za mene ima smisla
ja imam 45 i tek sam pre par godina krenula da posmatram sebe kao nekog ko ima pravo, a sve vise mislim i obavezu, da zivi zivot koji ima smisla, a koji nije ispunjavanje tudjih zelja i planova ili pustanje da vreme tece eto tek tako

divim se ljudima koji od mladosti znaju tacno sta zele i nemaju problem da se za to bore iako niko nije prosao bez otpora i problema, naravno
onima koji imaju cilj, plan, ideju, ciji zivot nije samo izbegavanje neprijatnosti kad je to moguce

- - - - - - - - - -

Imam 42 godine i napokon, na ovo pitanje mogu da odgovorim - Da!
sta se promenilo?
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)

Nemam misiju u smislu spasavanja sveta, ali imam svoju zivotnu strast. Koju zivim, na ovaj ili onaj nacin.
Kao mladja bila sam sklona da udovoljavam, ali cim sam krenula da trpim posledice takvog ponasanja, isto sam promenila. Zivim svoj zivot i s vremena na vreme napravim po neki kompromis.
 
Nemam misiju u smislu spasavanja sveta, ali imam svoju zivotnu strast. Koju zivim, na ovaj ili onaj nacin.
Kao mladja bila sam sklona da udovoljavam, ali cim sam krenula da trpim posledice takvog ponasanja, isto sam promenila. Zivim svoj zivot i s vremena na vreme napravim po neki kompromis.
na to sam mislila, na licnu misiju, nesto sto za tebe ima smisla bez obzira koliko je znacajno ili beznacajno za okruzenje
 
Svasta tu utice...
pre svega smo najcesce programirani samim vaspitanjem
onda slede rezlne zivotne okolnosti
ako se na doda i cesti nedostatak samopouzdanja, onda treba mnogo hrabrosti da covek kaze, e od sad sam ja svog zivota gazdarica, rdim samo ono sto za mene ima smisla
ja imam 45 i tek sam pre par godina krenula da posmatram sebe kao nekog ko ima pravo, a sve vise mislim i obavezu, da zivi zivot koji ima smisla, a koji nije ispunjavanje tudjih zelja i planova ili pustanje da vreme tece eto tek tako

divim se ljudima koji od mladosti znaju tacno sta zele i nemaju problem da se za to bore iako niko nije prosao bez otpora i problema, naravno
onima koji imaju cilj, plan, ideju, ciji zivot nije samo izbegavanje neprijatnosti kad je to moguce

- - - - - - - - - -

sta se promenilo?

Dobro je po tebe ako si uspela da pocnes da zivis sopstveni zivot. U 45, 55, nije bitno. Razliciti smo ljudi i kao sto sama kazes citav niz varijabli nas cini ovakvim ili onakvim. Mislim da je kljuc naci svoju svrhu na ovom svetu, koja god bila.
 
Dobro je po tebe ako si uspela da pocnes da zivis sopstveni zivot. U 45, 55, nije bitno. Razliciti smo ljudi i kao sto sama kazes citav niz varijabli nas cini ovakvim ili onakvim. Mislim da je kljuc naci svoju svrhu na ovom svetu, koja god bila.
Pocela, tek pocela :D
tek pocela da shvatam da imam na to pravo
tek pocela da shvatam da ako ja od svog zivota ne napravim ono sto zelim, da nikada necu biti ono sto zelim i sto mislim da treba da budem

iskreno verujem da najcesce treba sami sebi da se sklonimo s puta, da smo najcesce sami odgovorni ako nas zivot nije nas, pa tek onda drugi ljudi i okolnosti
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)

Delimično. Nastojim da ne ispunjavam bilo čija očekivanja, ali ne mogu da budem imuna na roditelje, sestru...Iako to nisu očekivanja u pravom smislu, već neki blagi pritisak kada radim nešto što ne smatraju ispravnim, na bilo koji način. Za društvo me baš zabole štikla, i ko šta misli i ko šta očekuje. Samostalna sam, u smislu da finansijski ni stambeno ne zavisim ni od koga.

Imam životnu misiju - da budem potpuno, skroz i sasvim slobodna od svih i svega. Da mogu da radim šta hoću, kako hoću i kad hoću. Ama uvek, stalno. To na prvom mestu. Na drugom je ljubav - ali to ne zavisi baš sasvim i samo od mene. Daću sve od sebe da ne uprskam.

Edit: odlična tema :)

Nisam još sigurna na koji način i kada ću ostvariti svoju životnu misiju, makar onu primarnu, ali - hoću. 1000%. Samo smrt može da me spreči.
 
Svasta tu utice...
pre svega smo najcesce programirani samim vaspitanjem
onda slede rezlne zivotne okolnosti
ako se na doda i cesti nedostatak samopouzdanja, onda treba mnogo hrabrosti da covek kaze, e od sad sam ja svog zivota gazdarica, rdim samo ono sto za mene ima smisla
ja imam 45 i tek sam pre par godina krenula da posmatram sebe kao nekog ko ima pravo, a sve vise mislim i obavezu, da zivi zivot koji ima smisla, a koji nije ispunjavanje tudjih zelja i planova ili pustanje da vreme tece eto tek tako

divim se ljudima koji od mladosti znaju tacno sta zele i nemaju problem da se za to bore iako niko nije prosao bez otpora i problema, naravno
onima koji imaju cilj, plan, ideju, ciji zivot nije samo izbegavanje neprijatnosti kad je to moguce

- - - - - - - - - -

sta se promenilo?

Mnogo sam bila vezana za majku - ona mi je bila uzor, najbolji prijatelj,na njenim pravilnim izborima i greškama sam učila. Međutim, uz toliku vezanost, dolazi i vernost/odanost (ne znam da nađem reč). Kada se razbolela (demencija), nisam mogla dalje...5 godina sam živela iza spuštenih roletni, ne viđajući nikoga sem nje. Svemir je, tu prste umešao i poslao mi podršku - starog prijatelja (sadašnjeg partnera za čitav život).A ljubav (prema muškarcu mi je bila na zadnjem mestu, nepotrebna. Želela sam slobodu. Mama mi je umrla pre godinu dana. Ruka u ruci. Naučila me i lekciju o smrti i gubitku.
Danas, ja sam slobodna, mudra i imam sa kim da se smejem (i idem na pecanje).
 
Poslednja izmena:
Uvek si sam sebi najveci problem. Neko skupi hrabrosti da se iz toga iscupa, neko ne.
Hrabrost je neophodna, jer su otpori veliki, medjutim cesto ni sami nismo svesno sta nam tacno treba i sta nam tacno smeta, Cesto imamo utisak da je to neka konkretna osoba i samo kad te osobe ne bi bilo tu, sve bi bilo u redu, a onda se situacija promeni, a praznina ostane.

Mozda to ima veze i sa odnosom prema sebi, da li smo sami sebi dovoljno vazni da ozbiljno razmotrimo svoje potrebe i da smo spremni da platimo cenu i suocimo se sa otporima.

Kao i sve sto vredi u zivotu, ni ta sloboda i autenticnost nisu lako dostizni, ali vredi.

- - - - - - - - - -

Mnogo sam bila vezana za majku - ona mi je bila uzor, najbolji prijatelj,na njenim pravilnim izborima i greškama sam učila. Međutim, uz toliku vezanost, dolazi i vernost/odanost (ne znam da nađem reč). Kada se razbolela (demencija), nisam mogla dalje...5 godina sam živela iza spuštenih roletni, ne viđajući nikoga sem nje. Svemir je, tu prste umešao i poslao mi podršku - starog prijatelja (sadašnjeg partnera za čitav život).A ljubav (prema muškarcu mi je bila na zadnjem mestu, nepotrebna. Želela sam slobodu. Mama mi je umrla pre godinu dana. Ruka u ruci. Naučila me i lekciju o smrti i gubitku.
Danas, ja sam slobodna, mudra i imam sa kim da se smejem (i idem na pecanje).
Uh... :heart:
 
Poslednja izmena:
Hrabrost je neophodna, jer su otpori veliki, medjutim cesto ni sami nismo svesno sta nam tacno treba i sta nam tacno smeta, Cesto imamo utisak da je to neka konretna osoba i samo kad te osobe ne bi bilo tu, sve bi bilo u redu, a onda se situacija promeni, a praznina ostane.

Mozda to ima veze i sa odnosom prema sebi, da li smo sami sebi dovoljno vazni da ozbiljno razmotrimo svoje potrebe i da smo spremni da platimo cenu i suocimo se sa otporima.

Kao i sve sto vrei u zivotu, ni ta sloboda i autenticnost nisu lako dostizni, ali vredi.

Mislim da je od svega najgore kada se covek uhvati za nesto misleci da je problem bas u tome i to tera dok ne crkne. Toliko se zaokupi time, da resenje sve i da ga lupi po glavi, ne bi primetio. Takvih se situacija treba cuvati i biti oprezan po pitanju toga sta smatramo da nam je uzrok propasti ili put ka sreci.
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)

Odlucio sam ko noah da skupim kamenje i izgradim kucu
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandiozno, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)

Ne bi se moglo reći da živim svoj život jer da sam tako htela ne bih imala ovoliku porodicu, pa je logično da vreme posvećujem njima ali za svoje aktivnosti ne moram nikoga da pitam niti da se ikom pravdam. Smatram da kao civilizovana osoba poštujem neke društvene norme i pravila pa je i tu teško govoriti o nekoj slobodi kojoj ću da pustim na volju. Ne lomim aparate za očitavanje busplus kartica ili lampione u parku, čak ni travu ne gazim da bi našla prečicu :lol:

Ako se slobodom može smatrati sloboda izbora da budeš dobar ili loš, smiren ili besan, kulturan ili ne u tom slučaju sebe smatram veoma slobodnom osobom jer sam svoje izbore definisala sama.
 
Uvek sam zivela kako sam htela i imala sam svu slobodu da se izrazavam i biram.
Od svega ponudjenog nastojim da izaberem najbolje za sebe u datom trenutku i sve to sklopim u celinu koja meni odgovara..nikada nisam imala osecaj da sam sputana, zivim tudji zivot ni bilo sta slicno. Imam svoj pravac kojim sam odlucila ici i sledim ga...
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)

U po tom pitanju sam bas zajebana
Samo svoj zivot zivim, nema sta ja da se povinujem bilo cemu ako necu
Niti imam takve scenarije da mi sad mama i tata kroje zivot i sl infantilosti.... ili ona seljanija sta ce reci selo, moze me poljube u dupe :lol:
 
životna misija mi je da poslednje godine svoje pre nego što se ugasim
provedem živeći uz neki okean i mnogo sunca.
:malav:
14192513_1036074436506415_3464371896705871326_n.jpg
:lol:
 
Имам домене у животу у којима не знам шта хоћу тј. ја бих једно, а знам да друштвене норме налажу друго. Ту се ломим и даље. И ту је уплив околине јасан и мени самој.
Како ће до краја испасти, видећемо. :)

За дружење, партнере, избор професије...ту није било мешања ни родитеља, ни сестре. Ми смо такви, не смарамо једни друге чак до те мере да је многима наш однос чудан, хладан. А заправо смо увек ту једни за друге.
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)
Svoj.
Sama sam sebi sve birala. I ostvarila najveci cilj. A to su mi moja deca, porodica. To mi je bila najveca zelja na svetu, da osetim tu ljubav o kojoj se toliko pise i prica, o kojoj sam toliko slusala... I zaista je tako... Druga dimenzija, nesto fascinantno i najjace, ponekad strasno kad pomislim koliko ih volim...
I svaki dan uzivam u njima... Uzivam do beskraja u svemu... Deci, muzu, ljubavi, nama... Svom ostvarenom snu... i nista nema tu jacinu... Sve drugo je manje vazno...

Imam svoju misiju, imam viziju, planove, ideje, nesto sto je meni veoma bitno i sto me ispunjava... I u tom pravcu se krecem... :)
 
Da li zaista zivite svoj zivot?
ili zivot koji od vas ocekuje porodica, drustvo, okruzenje?

Da li imate osecaj da imate nesto sto sto bi uslovno moglo da se nazove vasom zivotnom misijom? (ne mislim ni na sta grandioznp, mozda nesto sto je samo vama vazno, ali zaista vazno)
U danom trenutku prosto imam osecaj da sam idiot, to je sve.
 

Back
Top