ucili o sebi, i drugima ( prema kojim smo vrsti ljudi imali averziju, o iste se mozda ogresili ) i kroz ta iskustva se duhovno razvijali - Sto je jedini cilj svega.
Sto je nase iskustvo vece, to smo u proseku iskvareniji. Zasto? Zato sto nas izbor ne zavisi od naseg iskustva, vec od naseg htenja. Svaki novi dan donosi nova iskusenja u kojima biramo izmedju dobra i zla. Ako smo danas izabrali zlo, sutra cemo jos lakse.
Pa dobijamo ga BAS ZATO da bismo u takvom i takvom telu, kao pripadnik te i te rase, verske pripadnosti, nacionalnosti spoljne , lepote i li ne lepote il sto bi mnogi nazvali sarmom, koje takvo telo pruza / oduzima mogucnosti doziveli zivot iz posve drugih uglova,
A sto bih ja ucio zivot iz nekog drugog ugla, a ne iz onoga za koji sam napravljen?
Zamisli jednu kravu koja nije zadovoljna mestom pod suncem, vec zeli da leti? Zar to nije najveci greh? Zar nije greh to sto nema ljubavi da pase travu, da daje mleko, itd?
Ista stvar je i kada covek hoce da postane Bog.
Sotona je u edemskom vrtu laskao Evi govoreci dve laži, dva lažna obećanja:
Prvo sotonino obećanje:
"NEĆETE VI UMRETI" (1.Mojsijeva 3,4)
Sotona zbunjuje čoveka pripisujući mu atribute koji su isključivo božanski. Međutim, Bog "koji jedini ima besmrtnost" (1.Timotiju 6,16) darovaće je samo onima koji je traže "trpljenjem dela dobroga". ( Rimljanima 2,7)
Kada bi čovek imao urođenu besmrtnost, tada bi izgubio slobodu izbora, jer ne bi mogao da bira između života i smrti; morao bi večno da živi. Greh bi bio ovekovečen. Međutim, sloboda koju nam je Bog dao je potpuna sloboda, zato što je Božja ljubav prema nama potpuna (5.Mojsijeva 30,19-20). Kako biramo između večnog života i večne smrti?
Birajući ljubav mi biramo princip koji ima smisla da postoji za večnost, zato što je princip ljubavi predviđeni princip opstanka za sve što je Bog stvorio. Birajući greh mi biramo smrt. "Koja duša zgreši, ona će umreti." (Jezekilj 18,20) Bog nema nikakvog razloga da ovekoveči grešan uzorak života; ni u raju, ni u paklu. "Više neće biti nikakve prokletinje." (Otkrivenje 22,3) Nepravedni će izgoreti kao strnjika (Isaija 5,24. Jovan 15,6). Istopiće se kao da su od voska (Psalam 68,2). Oganj će ih pojesti (Otkrivenje 20,9). "I biće kao da ih nikada bilo nije." (Avdija 16.st.) Ceo svemir će biti čist. Samo će na Isusovim rukama ostati ožiljci od rana sa krsta Golgote, kao uspomena na delo Njegove velike ljubavi. I kada ga spaseni budu pitali: "Odakle ti rane na rukama?, odgovoriće: Dobih ih u kući prijatelja svojega." (Zaharije 13,16)
Drugo sotonino obećanje:
"PA ĆETE POSTATI KAO BOGOVI" (1.Mojsijeva 3,5)
Pokušavajući da se izjednači sa Bogom po kvalitetima koje nije posedovao, čovek je izgubio kvalitete po kojima je Bogu bio sličan. Hristos "koji, ako je i bio u obličju Božjemu nije se otimao da se usporedi sa Bogom," dok to pokušava grešan i smrtan čovek (Filibljanima 2,6).