Boljarin
Buduća legenda
- Poruka
- 28.390
Ovde se takodje kaze da je vrlina saosjecanja karakteristicna za robove.
Mudrost je vrlina, ali ne pripada aristokratiji.
Naravno robovi pate da budu aristokrate.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ovde se takodje kaze da je vrlina saosjecanja karakteristicna za robove.
da, zato dizu ustanke i vjeruju pobunjenike
priznaj da si previse zavidan da bi priznao da ima bilo ko bolji od tebe
prakticno uporebljiv text...
Neiskvareni mladic uvijek ima najcistiji smisao za dobro i istinito, a ostali imaju smisao za humor, tj. smiju se sami sebi.
Pa onda blagoslovi me ti mirno oko, sto bez zavisti moze da gleda i najvecu srecu!
"So segne mich denn, du ruhiges Auge, das ohne Neid auch ein allzugrosses Glück sehen kann!"
Vi slobodne duše, kamo je vaša sloboda! Skoro, čini mi se, sličite takvima, koji su dugo posmatrali rđave plešuće nage devojke: same vaše duše igraju!
...
Rđavije, zaista, činiš ti još ovde nego kod tvojih rđavih smeđih devojaka, ti rđavi novi verniče!«
Aristokratska mudrost jedne od najvećih žena koje su ikad živele, Caterine Sforza:
Pogledajte prilog 467044
264.
Iz duše čoveka ne da se izbrisati ono što su njegovi preci najradije i najpostojanije činili: ako su možda bili revnosne štediše i pribor nekog pisaćeg stola i kase, skromni i jednostavni u svojim prohtevima, skromni i u svojim vrlinama; ili ako su živeli naviknuti na zapovedanje od jutra do mraka, skloni grubim zadovoljstvima i uz to možda još grubljim dužnostima i odgovornostima; ili ako su, najzad, bilo kad žrtvovali stara preimućstva rođenja i poseda da bi živeli samo za svoju veru — za svoga "boga" — kao ljudi neumoljive i osetljive savesti koja će pocrveneti pred svakim posredovanjem. Sasvim je nemogućno da čovek u svom telu nema svojstva i naklonosti svojih roditelja i pradedova, ma koliko spoljni izgled govorio protiv toga. To je problem rase. Ako se, recimo, ponešto zna o roditeljima dopušten je i zaključak o detetu: neka odvratna neumerenost, neka potajna zavist, nezgrapno prisvajanje prava — kako su već ove tri osobine bile oduvek svojstvene pravom tipu plebejca — nešto od toga mora preći na dete isto tako sigurno kao i pokvarena krv; a uz pomoć najboljeg vaspitanja i obrazovanja postići će se jedino to da se takvo nasleđe prikrije. A šta drugo i hoće današnje vaspitanje i obrazovanje! U našem vrlo narodskom, hoću reći plebejskom veku, "vaspitanje" i "obrazovanje" moraju u suštini biti veština obmanjivanja — obmanjivanja o poreklu, o nasleđenom plebejstvu u duši i telu. Vaspitač koji bi danas propovedao pre svega istinoljubivost i koji bi svojim vaspitanicima stalno dovikivao "budite istiniti, budite prirodni, budite ono što jeste!" - čak bi i takav vrli i bezazleni magarac naučio posle izvesnog vremena da se maši one Horacijeve furca* da bi naturam expellere:** s kakvim uspehom? "Svetina" usque recurret.***
* Vile, rogulje.
** Prognao prirodu.
*** Uvek se vraća.
Hmmm, demantuje me Nietzsche prilicno. No, diskutabilno bi bilo kako bi se dijete ponasalo ako bi zivjelo odvojeno od rulje i odgajalo se u otmjenijim krugovima. Cak i ako bi se uzela zena koja bi iznijela tudji embrion.