stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 310
Evo, šaljem vam fenomenalan deo knjige Armanda Toresa "Susreti sa Nagualom" koji se bavi Letačima:
___________________________________________________________________________________
Grabljivci Svesnosti
Nismo se vratili na ovu temu dok nije prošlo nekoliko godina. Tom prilikom – na jednom od njegovih nezvaničnih predavanja – Karlos nam je predstavio jednu potpuno novu i zastrašujuću ideju, koja je pokrenula najžešće rasprave.
“Čovek,” rekao je, “je čarobno biće, on ima istu sposobnost da leti univerzumom kao i svako od miliona svesnih bića koja u njemu postoje. Ali, u jednom trenutku svoje prošlosti, on je izgubio svoju slobodu. Danas njegov um više nije u njegovom vlasništvu, on je usađen.”
Izjavio je da su ljudska bića zarobljenici grupe kosmičkih entiteta koji su posvećeni otimanju a koje čarobnjaci nazivaju “letači”.
Rekao je kako je ovo bila najveća tajna među drevnim čarobnjacima, ali zahvaljujući znaku koji mu se ukazao, shvatio je kako je došlo vreme da se ova stvar obelodani. Znak je bila fotografija koju je načinio njegov prijatelj Toni, hrišćanski budista. Na njoj se pojavila jasna i amorfna figura tamnog i zloslutnog stvora kako lebdi iznad mnoštva vernika sakupljenih među piramidama Teotihuakana (Teotihuacan).
“Moja družina i ja smo odlučili da je došlo vreme da vam otkrijemo stvarnu situaciju kao društvenih bića, čak po cenu da izazovemo sve sumnje koje bi ova informacija izazvala u javnosti.”
Čim sam došao do prilike, zamolio sam ga da mi kaže više o letačima, i tada mi je rekao jedno od najstrašnijih stanovišta don Huanovog sveta: Da smo mi zarobljenici bića koja su došla sa granica univerzuma, i da nas ona upotrebljavaju spontano kao što mi koristimo kokoške.
Objasnio je:
“Deo univerzuma koji nam je dostupan je polje delovanja dve radikalno suprotne vrste svesnosti. Jedna od njih, u koju spadaju biljke i životinje a takođe i ljudska bića je iskričava svesnost; ona je mlada, izvor energije. Druga vrsta je beskrajno starija i više parazitska svesnost, vlasnik beskrajne količine znanja.”
“U pozadini čoveka i ostalih bića koja naseljavaju ovu zemlju, postoji univerzum nemerljive veličine naseljen neorganskim bićima. Ona su prisutna među nama a ponekad su i vidljiva. Nazivamo ih duhovima ili prikazama; jedna od tih vrsta, koju vidovnjaci opisuju kao ogromne crne, leteće oblike, pristigla je nekada iz dubina kosmosa, i pronašla oazu svesnosti u našem svetu. Oni su se usavršili u tome da nas ‘sisaju’.”
“To je neverovatno!” uzviknuo sam.
“Znam, ali to je čista i zastrašujuća istina. Zar se nikad nisi zapitao o ljudskim energetskim i emocionalnim usponima i padovima? To je grabljivac, koji se povremeno ispoljava dok uzima svoj deo svesnosti. Oni nam ostavljaju samo onoliko koliko nam je potrebno da preživimo, a ponekad čak ni toliko.”
“Kako to misliš?”
“Povremeno uzmu previše, i osoba postaje smrtno bolesna i može čak umreti.”
Nisam mogao poverovati u ono što čujem.
“Zar misliš da smo živi pojedeni?” upitao sam.
On se nasmejao:
“Pa, oni nas ne jedu doslovno, ono što čine je vibracioni prenos. Svesnost je energija i oni mogu da se priljube uz nas. Po svojoj prirodi oni su uvek gladni, a mi s druge strane izlučujemo svetlost i posledica tog prilepljivanja može biti opisana kao energetska otimačina.”
“Ali zbog čega oni to čine?”
“Zato što je na kosmičkom planu energija najmoćnija valuta, i svi je žele, a mi ljudska bića smo veoma živahna rasa, veoma hranljiva. Svako živo biće se hrani drugim bićima, a ono najmoćnije uvek izlazi kao pobednik. Ko kaže da je čovek na vrhu lanca ishrane? Takva predstava je mogla doći jedino od ljudskog bića. Za neorganska bića, mi smo plen.”
Prokomentario sam kako mi je neshvatljivo da ta bića koja su čak svesnija od nas mogu biti grabljiva do te granice.
Odvratio je:
“Ali, šta misliš da radiš dok jedeš salatu ili biftek? Ti jedeš život! Tvoja osećajnost je licemerna. Kosmički grabljivci nisu više ili manje okrutni nego što smo mi sami. Kada se jača rasa hrani drugom, slabijom, ona joj pomaže da se razvije.”
“Već sam ti rekao da u univerzumu postoji samo rat. Sukobi među ljudima su odraz onoga što se tamo dešava. Za jednu vrstu, pokušaj konzumacije drugih je normalan; ratnik se ne sekira zbog toga i trudi se da preživi.”
“Na koji način se oni nama hrane?”
“Preko naših osećanja, koja su uglavnom vođena pomoću unutrašnjeg dijaloga. Oni su oblikovali naše društvene okolnosti na takav način da mi stalno eksplodiramo na talasima osećanja, koja bivaju smesta usisana. Najbolje od svega, ti talasi su poput napada na ego; za njih je to izvrstan zalogaj. Takva osećanja su ista bilo gde u univerzumu koji im je poznat i oni su naučili kako da ih svare.”
“Neki od njih se nama hrane zbog naše pohlepe, besa ili straha; drugi više vole prefinjenija osećanja kao što su ljubav ili bliskost. Ali, na kraju krajeva, oni su svi isti. Uglavnom nas napadaju u području glave, srca ili stomaka gde smo uskladištili najsjajniji deo naše energije.”
“Da li oni takođe napadaju i životinje?”
“Ta stvorenja koriste sve što im je dostupno, ali najviše vole organizovanu svesnost. Oni sisaju životinje i biljke u onom delu njihove pažnje koji nije suviše čvrst. Oni čak napadaju druga neorganska bića, ali ona mogu da ih vide i izbegnu ih, kao što se mi sklanjamo od komaraca. Jedini koji su potpuno u njihovoj zamci su ljudska bića.”
“Kako je moguće da se sve to dešava a da mi to ne shvatamo?”
“Zato što mi nasleđujemo razmenu sa tim bićima skoro kao genetsku okolnost, i to osećamo kao nešto prirodno. Kada se neko rodi, majka ga nudi kao hranu, ne shvatajući šta čini, jer je njen um takođe pod kontrolom. Krstiti dete je poput potpisivanja ugovora. Počeviši od toga, ona sebe posvećuje instaliranju prihvatljivih obrazaca ponašanja; ona pripitomljuje dete savlađujući njegovu ratobornu stranu i pretvara ga u krotku ovcu.”
“Kada dečak ima dovoljno energije da odbaci te obmane, ali nedovoljno da stupi na put ratnika, on postaje buntovnik ili socijalno neprilagođen.”
___________________________________________________________________________________
Grabljivci Svesnosti
Nismo se vratili na ovu temu dok nije prošlo nekoliko godina. Tom prilikom – na jednom od njegovih nezvaničnih predavanja – Karlos nam je predstavio jednu potpuno novu i zastrašujuću ideju, koja je pokrenula najžešće rasprave.
“Čovek,” rekao je, “je čarobno biće, on ima istu sposobnost da leti univerzumom kao i svako od miliona svesnih bića koja u njemu postoje. Ali, u jednom trenutku svoje prošlosti, on je izgubio svoju slobodu. Danas njegov um više nije u njegovom vlasništvu, on je usađen.”
Izjavio je da su ljudska bića zarobljenici grupe kosmičkih entiteta koji su posvećeni otimanju a koje čarobnjaci nazivaju “letači”.
Rekao je kako je ovo bila najveća tajna među drevnim čarobnjacima, ali zahvaljujući znaku koji mu se ukazao, shvatio je kako je došlo vreme da se ova stvar obelodani. Znak je bila fotografija koju je načinio njegov prijatelj Toni, hrišćanski budista. Na njoj se pojavila jasna i amorfna figura tamnog i zloslutnog stvora kako lebdi iznad mnoštva vernika sakupljenih među piramidama Teotihuakana (Teotihuacan).
“Moja družina i ja smo odlučili da je došlo vreme da vam otkrijemo stvarnu situaciju kao društvenih bića, čak po cenu da izazovemo sve sumnje koje bi ova informacija izazvala u javnosti.”
Čim sam došao do prilike, zamolio sam ga da mi kaže više o letačima, i tada mi je rekao jedno od najstrašnijih stanovišta don Huanovog sveta: Da smo mi zarobljenici bića koja su došla sa granica univerzuma, i da nas ona upotrebljavaju spontano kao što mi koristimo kokoške.
Objasnio je:
“Deo univerzuma koji nam je dostupan je polje delovanja dve radikalno suprotne vrste svesnosti. Jedna od njih, u koju spadaju biljke i životinje a takođe i ljudska bića je iskričava svesnost; ona je mlada, izvor energije. Druga vrsta je beskrajno starija i više parazitska svesnost, vlasnik beskrajne količine znanja.”
“U pozadini čoveka i ostalih bića koja naseljavaju ovu zemlju, postoji univerzum nemerljive veličine naseljen neorganskim bićima. Ona su prisutna među nama a ponekad su i vidljiva. Nazivamo ih duhovima ili prikazama; jedna od tih vrsta, koju vidovnjaci opisuju kao ogromne crne, leteće oblike, pristigla je nekada iz dubina kosmosa, i pronašla oazu svesnosti u našem svetu. Oni su se usavršili u tome da nas ‘sisaju’.”
“To je neverovatno!” uzviknuo sam.
“Znam, ali to je čista i zastrašujuća istina. Zar se nikad nisi zapitao o ljudskim energetskim i emocionalnim usponima i padovima? To je grabljivac, koji se povremeno ispoljava dok uzima svoj deo svesnosti. Oni nam ostavljaju samo onoliko koliko nam je potrebno da preživimo, a ponekad čak ni toliko.”
“Kako to misliš?”
“Povremeno uzmu previše, i osoba postaje smrtno bolesna i može čak umreti.”
Nisam mogao poverovati u ono što čujem.
“Zar misliš da smo živi pojedeni?” upitao sam.
On se nasmejao:
“Pa, oni nas ne jedu doslovno, ono što čine je vibracioni prenos. Svesnost je energija i oni mogu da se priljube uz nas. Po svojoj prirodi oni su uvek gladni, a mi s druge strane izlučujemo svetlost i posledica tog prilepljivanja može biti opisana kao energetska otimačina.”
“Ali zbog čega oni to čine?”
“Zato što je na kosmičkom planu energija najmoćnija valuta, i svi je žele, a mi ljudska bića smo veoma živahna rasa, veoma hranljiva. Svako živo biće se hrani drugim bićima, a ono najmoćnije uvek izlazi kao pobednik. Ko kaže da je čovek na vrhu lanca ishrane? Takva predstava je mogla doći jedino od ljudskog bića. Za neorganska bića, mi smo plen.”
Prokomentario sam kako mi je neshvatljivo da ta bića koja su čak svesnija od nas mogu biti grabljiva do te granice.
Odvratio je:
“Ali, šta misliš da radiš dok jedeš salatu ili biftek? Ti jedeš život! Tvoja osećajnost je licemerna. Kosmički grabljivci nisu više ili manje okrutni nego što smo mi sami. Kada se jača rasa hrani drugom, slabijom, ona joj pomaže da se razvije.”
“Već sam ti rekao da u univerzumu postoji samo rat. Sukobi među ljudima su odraz onoga što se tamo dešava. Za jednu vrstu, pokušaj konzumacije drugih je normalan; ratnik se ne sekira zbog toga i trudi se da preživi.”
“Na koji način se oni nama hrane?”
“Preko naših osećanja, koja su uglavnom vođena pomoću unutrašnjeg dijaloga. Oni su oblikovali naše društvene okolnosti na takav način da mi stalno eksplodiramo na talasima osećanja, koja bivaju smesta usisana. Najbolje od svega, ti talasi su poput napada na ego; za njih je to izvrstan zalogaj. Takva osećanja su ista bilo gde u univerzumu koji im je poznat i oni su naučili kako da ih svare.”
“Neki od njih se nama hrane zbog naše pohlepe, besa ili straha; drugi više vole prefinjenija osećanja kao što su ljubav ili bliskost. Ali, na kraju krajeva, oni su svi isti. Uglavnom nas napadaju u području glave, srca ili stomaka gde smo uskladištili najsjajniji deo naše energije.”
“Da li oni takođe napadaju i životinje?”
“Ta stvorenja koriste sve što im je dostupno, ali najviše vole organizovanu svesnost. Oni sisaju životinje i biljke u onom delu njihove pažnje koji nije suviše čvrst. Oni čak napadaju druga neorganska bića, ali ona mogu da ih vide i izbegnu ih, kao što se mi sklanjamo od komaraca. Jedini koji su potpuno u njihovoj zamci su ljudska bića.”
“Kako je moguće da se sve to dešava a da mi to ne shvatamo?”
“Zato što mi nasleđujemo razmenu sa tim bićima skoro kao genetsku okolnost, i to osećamo kao nešto prirodno. Kada se neko rodi, majka ga nudi kao hranu, ne shvatajući šta čini, jer je njen um takođe pod kontrolom. Krstiti dete je poput potpisivanja ugovora. Počeviši od toga, ona sebe posvećuje instaliranju prihvatljivih obrazaca ponašanja; ona pripitomljuje dete savlađujući njegovu ratobornu stranu i pretvara ga u krotku ovcu.”
“Kada dečak ima dovoljno energije da odbaci te obmane, ali nedovoljno da stupi na put ratnika, on postaje buntovnik ili socijalno neprilagođen.”