ANTIDEPRESIVI

Nisam nešto upoznat da to hoće kad se skidaš sa antidepresiva,znam hoće naglo da se vrate,i čak i malo gori simptomi depresije ako naglo prestaneš da ih uzimaš ali kad se postepeno smanjuje doza onda nije tako strašno.Kako već rekoše ovde možda je od novog leka i to moraš da razgovaraš sa lekarom.Ne reaguje svako isto na lekove i kad je tako nešto u pitanju lekar ne može da zna da li deluje kako je predviđeno ili ne ako ne kažeš.
obicno i ide kad se skidas da ti se desava brain zeps,
 
ja se skidam sa jednog i ubacuje mi novi, koji ce da menja taj koji vise ne deluje koliko vidim, e sad doktorka kaze da je to jos mala doza tog novog i da moram o da pojacamo da bi dosli na nivo seratonina koji meni treba
onda valjda treba postepeno da se smanjuje doza starog a povećava doza novog,sigurno ti je lekar od prilike objasnio za koliko na koji vremenski period da povećavaš dok ne stigneš do pune doze
 
svaka cast ako si se skinuo
znaš kako,kod mene je toliko bilo od prilike dovoljno da dovedem to u neko podnošljivije stanje i video sam sa doktorkom da probam da se skinem s njih da vidimo kako će da bude(moja ideja je bila) i za sad je idalje podnošljivo.Dobro bilo je malo nezgodno ono kad je počela ova korona pa panika oko toga,ali to sam uspeo da program samo na lekovima za smirenje...
Inače kod mene je anksiozna depresija u pitanju samo što nisam nešto mnogo depresivan koliko sam anksiozan.
 
tek sam je nasla , i sa njom pocela ovaj proces , tek me sad frka, sta kako i gde jer vidim ovo ne prolazi , pa jos vise tripujem sta sad
Samo polako.Ponekad treba vreme da se nađe terapija koja pomaže...a nažalost kod nas je ponekad i stvar sreće koliko psihijatra treba da promeniš pre nego što naiđeš na nekog ko je stvarno voljan da se zainteresuje za problem koji imaš...jbg kod nas može da se nađe gomila psihijatra koji bi bili odlični da su izabrali bilo koju drugu granu medicine jer nemaji izgleda tu dozu empatije da saslušaju i uzmu u obzir osećanja pacijenta,a za psiihijatra je to najbitnija osobina da bude malo empatičniji i senzibilniji da može da razume i shvati ozbiljno tvoje emotivno i psihičko stanje jer ne može samo da sasluša koje simptome imaš prepiše ti lek i bude ti bolje.
 
Samo polako.Ponekad treba vreme da se nađe terapija koja pomaže...a nažalost kod nas je ponekad i stvar sreće koliko psihijatra treba da promeniš pre nego što naiđeš na nekog ko je stvarno voljan da se zainteresuje za problem koji imaš...jbg kod nas može da se nađe gomila psihijatra koji bi bili odlični da su izabrali bilo koju drugu granu medicine jer nemaji izgleda tu dozu empatije da saslušaju i uzmu u obzir osećanja pacijenta,a za psiihijatra je to najbitnija osobina da bude malo empatičniji i senzibilniji da može da razume i shvati ozbiljno tvoje emotivno i psihičko stanje jer ne može samo da sasluša koje simptome imaš prepiše ti lek i bude ti bolje.
i kod mene je anksioznost bila , koja je povukla napade panike, pa fobije i tako starh od starha pa depra ybog toga svega....sad vise ne znam sta je , globalizovana anksioznost..
 
tek sam je nasla , i sa njom pocela ovaj proces , tek me sad frka, sta kako i gde jer vidim ovo ne prolazi , pa jos vise tripujem sta sad
U redu, probaj neko vreme pa ako ni za 6 meseci ne bude dobro, menjaj doktora. ;)
Svakako, terapija koju uzimaš nije mačiji kašalj i očekuju se nusefekti.
Mislila sam da ideš kod istog psihijatra duže vreme pa reko' ako ne ume da izvede i uvede novi lek, onda nešto ne štima.
 
i kod mene je anksioznost bila , koja je povukla napade panike, pa fobije i tako starh od starha pa depra ybog toga svega....sad vise ne znam sta je , globalizovana anksioznost..
Kod mene nije išlo dalje od napada panike,verovatno da nije bilo previše ozbiljno pa me je zato doktorka pustila da se skinem sa antidepresiva.
Inače znam jednu dobru vežbicu za disanje koja pomaže za hiperventilaciju.Kad primetiš da počneš da dišeš brzo uhvatiš duboki uzdah i zadržiš malo na nekih 5-6 sekunde,izdahneš pa opet duboki uzdah i opet zadržiš i tako nekih desetak puta.Meni dosta pomaže,možda i tebi bude od koristi.
 
Kod mene nije išlo dalje od napada panike,verovatno da nije bilo previše ozbiljno pa me je zato doktorka pustila da se skinem sa antidepresiva.
Inače znam jednu dobru vežbicu za disanje koja pomaže za hiperventilaciju.Kad primetiš da počneš da dišeš brzo uhvatiš duboki uzdah i zadržiš malo na nekih 5-6 sekunde,izdahneš pa opet duboki uzdah i opet zadržiš i tako nekih desetak puta.Meni dosta pomaže,možda i tebi bude od koristi.
za napade panike pomaže samo beg...
one prave...nema tu disanja , kada ni ne dišeš normalno , nego kroz škrge...
a kasnije ...može...meni su pomagali kamenčići i kore drveta...stalno sam to nosila u džepovima , to me je opuštalo ...
i vlažna maramica ispod nosa...
grozni su , neopisivi ...
dugo ih nisam imala , ali nikada ih neću zaboraviti...
 
za napade panike pomaže samo beg...
one prave...nema tu disanja , kada ni ne dišeš normalno , nego kroz škrge...
a kasnije ...može...meni su pomagali kamenčići i kore drveta...stalno sam to nosila u džepovima , to me je opuštalo ...
i vlažna maramica ispod nosa...
grozni su , neopisivi ...
dugo ih nisam imala , ali nikada ih neću zaboraviti...
Pa znaš kako,fora sa ovom vezbom je da uhvatiš u startu pre nego što počne da ti se čini kao da gubiš dah da ga dovedeš pod kontrolu da ne bi došlo do toga da počneš da se gušiši.Malo je teško na pčetku da se boriš protiv refleksa koji te tera da dišeš brzo al zatvorš oči,brojiš i trudiš se da ne razišljaš ni o čemu(jbg u tom trenutku su ti tvoje misli najgori neprijatelj)...Kod mene to uspeva.
 
Pa znaš kako,fora sa ovom vezbom je da uhvatiš u startu pre nego što počne da ti se čini kao da gubiš dah da ga dovedeš pod kontrolu da ne bi došlo do toga da počneš da se gušiši.Malo je teško na pčetku da se boriš protiv refleksa koji te tera da dišeš brzo al zatvorš oči,brojiš i trudiš se da ne razišljaš ni o čemu(jbg u tom trenutku su ti tvoje misli najgori neprijatelj)...Kod mene to uspeva.
Znam...Ali kod mene to nije delovalo ...nisam u tim trenucima ni znala šta me spopalo , a ne da dišem...
E onda , posle mnogo vežbi kod kuće, mnogo MPR , mnogo pokušaja meditacija(ni to mi nije išlo) i terapija koje sam sama sebi uvela kao psi ili biljke ili slikanje ...Muzika je strava terapija...
E tada sam naučila i da dišem...
 
Pa znaš kako,fora sa ovom vezbom je da uhvatiš u startu pre nego što počne da ti se čini kao da gubiš dah da ga dovedeš pod kontrolu da ne bi došlo do toga da počneš da se gušiši.Malo je teško na pčetku da se boriš protiv refleksa koji te tera da dišeš brzo al zatvorš oči,brojiš i trudiš se da ne razišljaš ni o čemu(jbg u tom trenutku su ti tvoje misli najgori neprijatelj)...Kod mene to uspeva.
Još imaš Panične ...ili govoriš o prošlosti?
 

Back
Top