Antidepresivi, ali iskreno!

Apsolutno protiv antidepresiva koji su štetni po zdravlje, i od kojih samo može farmako-industrija da profitira.

Pominjao sam ovo u prethodnim porukama al evo opet ću nije mi mrsko, ako nekome može biti od pomoći meni će biti drago.
Može se depresija izliječiti izmjenom sopstvenih misli, navika, pogrešnog stila života koji je doveo do toga, ovo je suštinski rečeno. ali ja psiholog nisam, i najbolje će biti da vam moj post posluži kao link prema nečemu što vam može POMOĆI da se izliječite, a u stvari VI ste ti koji određuju krajnji ishod, jer ulazite u borbu, u toj borbi morate da imate glavno oružje a to je vaša volja, posvećenost i kontinuitet.

Kačio sam već ovde link sa prevodom, o Lujzi Hej i preporučujem njene knjige i njen rad da se pogleda. Jedna od njenih knjiga koja se može naći u knjižarama za oko 700din se zove "Moć je u vama" tu su opisane tehnike kako i zašto, dakle ako imaš ovu boljku i čitaš ovo, trk do knjižare u deo psihoogija. Moja majka je imala davno pre probleme sa depresijom, i pila je lijekove i čitala je domaće autore, ali nije urodilo plodom, tek kada je došla ta psihologija sa zapada i kada se nje domogla onda je zaista uspjela i potvrdila svojim primjerom to, ljudi koji su SE izliječili od ove opake psiho boljke pomoću ovih metoda ima na milione kao što su i sami ti autori što su ih pisali. Opet ponavljam, UPORNOST i VOLJA sopstvena treba da je tu, RAD NA SEBI, ne liječi vas knjiga nego pomaže, vi sami sebe treba da izliječite !!!

Ono što vam ja mogu posavjetovati da napravite prvi korak, a to su afirmacije pozitivne, od toga se polazi, znači antidepresiv u wc šolju krenite sa afirmacijama upravo sada.
 
Apsolutno protiv antidepresiva koji su štetni po zdravlje, i od kojih samo može farmako-industrija da profitira.

Pominjao sam ovo u prethodnim porukama al evo opet ću nije mi mrsko, ako nekome može biti od pomoći meni će biti drago.
Može se depresija izliječiti izmjenom sopstvenih misli, navika, pogrešnog stila života koji je doveo do toga, ovo je suštinski rečeno. ali ja psiholog nisam, i najbolje će biti da vam moj post posluži kao link prema nečemu što vam može POMOĆI da se izliječite, a u stvari VI ste ti koji određuju krajnji ishod, jer ulazite u borbu, u toj borbi morate da imate glavno oružje a to je vaša volja, posvećenost i kontinuitet.

Kačio sam već ovde link sa prevodom, o Lujzi Hej i preporučujem njene knjige i njen rad da se pogleda. Jedna od njenih knjiga koja se može naći u knjižarama za oko 700din se zove "Moć je u vama" tu su opisane tehnike kako i zašto, dakle ako imaš ovu boljku i čitaš ovo, trk do knjižare u deo psihoogija. Moja majka je imala davno pre probleme sa depresijom, i pila je lijekove i čitala je domaće autore, ali nije urodilo plodom, tek kada je došla ta psihologija sa zapada i kada se nje domogla onda je zaista uspjela i potvrdila svojim primjerom to, ljudi koji su SE izliječili od ove opake psiho boljke pomoću ovih metoda ima na milione kao što su i sami ti autori što su ih pisali. Opet ponavljam, UPORNOST i VOLJA sopstvena treba da je tu, RAD NA SEBI, ne liječi vas knjiga nego pomaže, vi sami sebe treba da izliječite !!!

Ono što vam ja mogu posavjetovati da napravite prvi korak, a to su afirmacije pozitivne, od toga se polazi, znači antidepresiv u wc šolju krenite sa afirmacijama upravo sada.


da,
odlican post! Sve krece u coveku sa polja (za)misli, sve polazi od nase filozofije zivljenja, gajenje slabog duha je gajenje zmije u nedrima.

sta je drugo sustinski i sama psihoterapija(svake vrste) do iznalazenje optimalnih zivotnih filozofija. spas.
izmestiti sadrzaj iz sopstvenih "ladica" koji nas je razboleo i u iste postaviti onaj koji je nas vlastiti, koji nam odgovara, koji nas realizuje, jer u radosti samorealizacije je i ozdravljenje. Coveka uglavnom razboljevaju tudje zaostavstine i zahtevi sredine, bilo koga samo ne nas. to koci nas kreativitet i u prvom stepenu javlja se smetnja, u jednakoj amplitudi u kojoj je to u podrucju "+", izrazajni kreativitet.

prvi korak je da covek shvati da mu je rodjenjem sve dato(kako god se to cinilo), covek je neverovatan izvor energije.
zanimljivo je da nijedan od tih mladih zivota sa kojima radim a koji me svakodnevno gleda iz "kolica za nepokretne", nema depresiju. Od njih mi hrli takva zivotna radost da ja u svom maternjem jeziku ne poznajem reci da to isto opisem.
vrednuju svaki pomak, svaku i najmanju lepotu smatraju Darom.
bude me sramota preda mnom kada se u sebi pozalim da mi neki djavo fali.
uz njih sam naucila sta je zapravo zivot :)
 
Sve ovo taj psihijatar nije znao dok ga nisam uputio da malo proucava taj SKORO NEPOZNATI lijek, a kada je proucio odusevio se. Iako vazi za najboljeg psihijatra u crnoj gori, pojavljuje se na tv, itd..
A mislim da je najidealnija kominacija za depresiju ova: midazolam 15mg - 15mg - 15mg, sulpirid 100mg - 0 - 100mg, biperiden 2mg - 2mg - 2mg, tianeptin 25mg - 25mg - 25mg - iz iskustva.

Kao što sam i naveo, nebitno je nabrajati kojih sve tipova antidepresiva ima. To služi više ilustracije radi, da bi se shvatilo koliko mogućnosti ima. Ali i koliko je onda komplikovano odrediti odgovarajući. A uz to za svaku grupu postoji više različitih lekova koji ne deluju isto.
To da psihijatar ne poznaje sve u okviru svoje struke nije tema. Ovde govorimo o potrebi i neophodnosti primene farmakoterapije u određenim slučajevima.
 
da,
odlican post! Sve krece u coveku sa polja (za)misli, sve polazi od nase filozofije zivljenja, gajenje slabog duha je gajenje zmije u nedrima.

sta je drugo sustinski i sama psihoterapija(svake vrste) do iznalazenje optimalnih zivotnih filozofija. spas.
izmestiti sadrzaj iz sopstvenih "ladica" koji nas je razboleo i u iste postaviti onaj koji je nas vlastiti, koji nam odgovara, koji nas realizuje, jer u radosti samorealizacije je i ozdravljenje. Coveka uglavnom razboljevaju tudje zaostavstine i zahtevi sredine, bilo koga samo ne nas. to koci nas kreativitet i u prvom stepenu javlja se smetnja, u jednakoj amplitudi u kojoj je to u podrucju "+", izrazajni kreativitet.

prvi korak je da covek shvati da mu je rodjenjem sve dato(kako god se to cinilo), covek je neverovatan izvor energije.
zanimljivo je da nijedan od tih mladih zivota sa kojima radim a koji me svakodnevno gleda iz "kolica za nepokretne", nema depresiju. Od njih mi hrli takva zivotna radost da ja u svom maternjem jeziku ne poznajem reci da to isto opisem.
vrednuju svaki pomak, svaku i najmanju lepotu smatraju Darom.
bude me sramota preda mnom kada se u sebi pozalim da mi neki djavo fali.
uz njih sam naucila sta je zapravo zivot :)
Niko ne isključuje mogućnost samopomoći i uticaja i menjanja sebe. Ali, ovo je lako pričati, ali nekada nemoguće izvodljivo za određeni cilj.
Jeste, čoveku je rođenjem svašta dato. Ali neko već po rođenju ima poremećaj. Neki poremećaji nisu vidljivi odmah po rođenju. Neke predispozicije ka poremećaju nikada se neće ispoljiti, a ispoljile bi se da su postojali odgovorajući uslovi. Neko je manje ili više retardiran samim rođenjem. Ne znam zašto se slika pojednostaljuje i generalizuje. Nećemo svi piti antidepresive, ali ima onih kojima je to jedini izlaz i način da budu spašeni.
Ja razumem da nekome ovde ne treba antidepresiv i da može normalno da funkcioniše bez ikakvih lekova. Ali je opasno generalizovati i neodgovorno davati savete onima koji su drugačiji od nas, a da pri tome niti poznajemo materiju, niti istraživanja koja su na tom polju rađena. I na osnovu čega onda neko takav izvodi zaključke i deli savete?
 
Kao što sam i naveo, nebitno je nabrajati kojih sve tipova antidepresiva ima. To služi više ilustracije radi, da bi se shvatilo koliko mogućnosti ima. Ali i koliko je onda komplikovano odrediti odgovarajući. A uz to za svaku grupu postoji više različitih lekova koji ne deluju isto.
To da psihijatar ne poznaje sve u okviru svoje struke nije tema. Ovde govorimo o potrebi i neophodnosti primene farmakoterapije u određenim slučajevima.
BITNO JE, jer nije samo taj psihijatar preskocio da zna za SSRE i SDRI, nego i ti. Sve sto se preskace je najbitnije.
 
Niko ne isključuje mogućnost samopomoći i uticaja i menjanja sebe. Ali, ovo je lako pričati, ali nekada nemoguće izvodljivo za određeni cilj.
Jeste, čoveku je rođenjem svašta dato. Ali neko već po rođenju ima poremećaj. Neki poremećaji nisu vidljivi odmah po rođenju. Neke predispozicije ka poremećaju nikada se neće ispoljiti, a ispoljile bi se da su postojali odgovorajući uslovi. Neko je manje ili više retardiran samim rođenjem. Ne znam zašto se slika pojednostaljuje i generalizuje. Nećemo svi piti antidepresive, ali ima onih kojima je to jedini izlaz i način da budu spašeni.
Ja razumem da nekome ovde ne treba antidepresiv i da može normalno da funkcioniše bez ikakvih lekova. Ali je opasno generalizovati i neodgovorno davati savete onima koji su drugačiji od nas, a da pri tome niti poznajemo materiju, niti istraživanja koja su na tom polju rađena. I na osnovu čega onda neko takav izvodi zaključke i deli savete?



u pravu si, neko se rodi vec manje u zdravlju i medikamentozno lecenje jeste neophodno.
neko je usmeren da radi sa bolescu u coveku neko je orjentisan iskljucivo na resurse.
lekari ce se prirodno orjentisati na bolest, ja iskljucivo radim sa zdravim u coveku, aktivirajuci mu resurse i pomazuci mu da se sam bori.
zato je timski rad sjajan, nekada je farmakoterapija neophodna, nekada vrlo brzo suvisna, zavisi.
oslobodjeni resursi kod coveka stvaraju takav osecaj srece, zadovoljstva i odusevljenja i ta snaga koja sve vise dobija na zamahu a i na stabilnosti jeste ono sto ga nosi ka zeljenom cilju. uz pomoc terapeuta on pronalazi svoje ciljeve, odnosno, dolazi do sebe izvornog, istinskog(covek je kao glavica crnog luka, ima te slojeve i lepo vidis kako se oslobadja jednog po jednog "zivotom dodatog" sloja iduci ka sebi) a to njegovo "istinsko" tacno i vec zna i sta nece i sta hoce :)
taj sam proces je izuzetan dozivljaj kako za pacijenta tako i za terapeuta.
btno je jer njegova bit odredjuje i vodi njegov zivot, dolazi do kompletne strukturalne stabilizacije, do emocionalnog ispunjenja.
 
U pravim dozama cementiraju san.
Ne odvlace misli od problema, ne umanjuju ga, ne resavaju. Ali ga mentalno preoblikuju, daju drugaciji pogled na njega. I nesto snage da mu/im se suprotstavi.
Bez izbacivanja tuge na bilo koji nacin (negomilanja unutar sebe), bez deljenja misli, bez bavljenja stvarima koje prijaju i opustaju, bez podrske onih u koje se veruje, koji razumeju, koji su tu...postaju obicne bombone.
To je labav ali potencijalni most izmedju mraka i nekog svetla u daljini.
 
zato je timski rad sjajan, nekada je farmakoterapija neophodna, nekada vrlo brzo suvisna, zavisi.

Reč je bila o antidepresivima pa sam izostavio značajan uticaj psihoterapeuta. Ovde u Srbiji je to malo zapostavljeno, pa su ljudi prinuđeni da se uz antidepresiv sami snalaze. Ne dobija se mnogo farmakoterapijom (dugoročno gledano) ako osoba ne promeni svoje poglede i doživljaj realnosti, odnosno ne promeni u svome biću ono što je vodi ka depresiji. Zato je i rad na sebi, poželjno uz psihoterapeuta, značajan. Ali opet sve zavisi od mentalne strukture.
Naravno da nije dovoljno samo gutati tablete i prepustiti se besciljno svojim porivima.
Meni ne mora da se objašnjava psihički potencijal čoveka jer mi je poznato koliko je značajan. Tim pre što sam se, doduše poodavno, bavio hipnozom.
Velika je šteta što se hipnoza skoro i ne primenjuje kod nas u terapiji. Zvanično se uopšte i ne primenjuje, a veoma je moćna.
 
Reč je bila o antidepresivima pa sam izostavio značajan uticaj psihoterapeuta. Ovde u Srbiji je to malo zapostavljeno, pa su ljudi prinuđeni da se uz antidepresiv sami snalaze. Ne dobija se mnogo farmakoterapijom (dugoročno gledano) ako osoba ne promeni svoje poglede i doživljaj realnosti, odnosno ne promeni u svome biću ono što je vodi ka depresiji. Zato je i rad na sebi, poželjno uz psihoterapeuta, značajan. Ali opet sve zavisi od mentalne strukture.
Naravno da nije dovoljno samo gutati tablete i prepustiti se besciljno svojim porivima.
Meni ne mora da se objašnjava psihički potencijal čoveka jer mi je poznato koliko je značajan. Tim pre što sam se, doduše poodavno, bavio hipnozom.
Velika je šteta što se hipnoza skoro i ne primenjuje kod nas u terapiji. Zvanično se uopšte i ne primenjuje, a veoma je moćna.


verujem da je kod nas tako, mada se i u razvijenijim zemljama sve veci broj terapija podvodi pod privatnu kasu, socijalno izgleda sve opustosenije.
nista prostije i nista lakse nakljukati se tableta.
sto se tice hipnoze, jedan(precutni) vid hipnoze je i sama psihoterapija jer seansa dovodi coveka u stanje odakle govori svojom podsvescu, izmedju ostalog.
on je kao u hipnozi pri tom.
zanimljiva mi je hipnoza i srecem lekare skolske/"humane" medicine veoma cesto koji su nakon studija zavrsili nesto iz oblasti tzv. alternativne. u razgovoru sa ljudima koji dosta drze do svog zdravlja, vidim da ce se redovno pre zaputiti kod lekara koji praktikuje i skolsku i alternativnu medicinu, nego kod onih koji malte ne od alternativne zaziru.
secam se predavanja iz socioantropologije, gde je profesor izmedju ostalog bio i dr. medicine i kaze u jednom trenu-nebitno kako/cime si ga izlecio, bitno je da si ga IZLECIO!
 
sto se tice hipnoze, jedan(precutni) vid hipnoze je i sama psihoterapija jer seansa dovodi coveka u stanje odakle govori svojom podsvescu, izmedju ostalog.
on je kao u hipnozi pri tom.
Naravno. Sama hipnoza se i zasniva na sugestiji.
Samo je lakše i bez većeg angažovanja terapeuta i pacijenta ostvariti željeno sa hipnozom. Jedino u slučajevima gde je teže uvesti pacijenta u hipnotičko stanje. Zatim, moguće je koristiti tehnićka pomagala koja će da izmore čula i otvore put ka nekritičkoj podsvesti. Na ovome se veoma malo do sada radilo. Kada sam prestao da se bavim hipnozom mislio sam da je ona poznata medicini i da njome treba da se bavi medicina. Zaprepastio sam se kada sam kasnije saznao da malo njih u medicini znaju tek ponešto o tome. Ozbiljnih hipnotizera skoro da i nema. A ljudi su puni predrasuda o hipnozi.
Iz mog kratkog rada sa hipnozom uverio sam se koliko je zaista moćna. Može da se koristi ne samo za terapiju kada postoji problem, već i u razvoju potencijala osobe.
 
.
.
Kada sam prestao da se bavim hipnozom mislio sam da je ona poznata medicini i da njome treba da se bavi medicina. Zaprepastio sam se kada sam kasnije saznao da malo njih u medicini znaju tek ponešto o tome. Ozbiljnih hipnotizera skoro da i nema. A ljudi su puni predrasuda o hipnozi.
Iz mog kratkog rada sa hipnozom uverio sam se koliko je zaista moćna. Može da se koristi ne samo za terapiju kada postoji problem, već i u razvoju potencijala osobe.


Ljudima uvek vise poverenja uliva cinjenica da je covek koji se bavi hipnozom i lekar skolske medicine. Niko se ne razume u sve i onda je ta lepeza srodnih zanimanja i sto siri spektar kompetencija uvek dobrodosao.
Imamo i samouke ljude kojima ta neka zanimanja idu jako dobro, koji su iz svog velikog interesa postali zbilja veoma predani, koji imaju i znanje i vestinu. A uz to , kao u svemu, ide i sarlatanstvo.
ako je psihijatrija primarna oblast, onda je hipnoza sjajna kao sinergicna. I to i te kako treba svim nasim izlecenjima
 
Ajde da osvezim profil sa malo kuckanja po psihologiji iz razloga zbog kojeg sam i dosao.

Meni ne pomazu, nisam konstantno u depresiji, imam trenutke medjutim na kraju dana sve saberem u glavi i shvatim da je samo maska. Jednostavno nisam video koristi od antidepresiva osim uglavnom pospanosti ukoliko zelim da "prespavam" duzi period.
 
Ajde da osvezim profil sa malo kuckanja po psihologiji iz razloga zbog kojeg sam i dosao.

Meni ne pomazu, nisam konstantno u depresiji, imam trenutke medjutim na kraju dana sve saberem u glavi i shvatim da je samo maska. Jednostavno nisam video koristi od antidepresiva osim uglavnom pospanosti ukoliko zelim da "prespavam" duzi period.
Antidepresiv sam po sebi ne bi trebalo da izaziva pospanost sem ako nema i sedativno dejstvo. Ima raznih antidepresiva. Zato se ide na kontrolu kod psihijatra gde te on pita kako se osećaš i ti mu kažeš upravo ovo. Logično bi bilo da te psihijatar pošalje na test kod psihologa da bi se ustanovio stepen i vrsta depresije.
Zatim sledi pronalaženje odgovoarajućeg leka tako što najmanje mesec dana uzimaš dati antidepresiv i saopštavaš psihijatru svoje reakcije i zapažanja. Ukoliko se ustanovi da taj lek nije odgovoarajući za tebe menja se. I tako se napipava koji ti odgovara.
Ovo ti pišem da znaš da se čudo ne dešava preko noći i da se depresija ne leči kao kijavica. Malo je naporno i smorno, tako da se ne razočaravaš prerano i dižeš ruke od terapije, jer je to gore rešenje. Naravno da i psihijatar mora da bude kvalitetan, ali koliko god da je dobar, nije čudotvorac i mora da se ide ovim navedenim putem.
 
a pazi mozda bi se neko radije mucio sam dok moze, nisam depresivna ali imam antipsihotik da pijem i radije bih prekinula to jer nemam neke velike doze. mozda okolini delujem bolje kad pijem ali meni je jednako glupo samo bih se radije mucila kao, ako se mucim uopste. pila bih ga zbog lujze hej jer ako pratim sve sto mi je na putu desice mi se nesto i sto nije zanemarljivo ako delujem okolini bolje, nece me mrzeti i plasiti me se, i zato sto valjda treba slusati lekara. ali da se ja pitam, ne bih ga pila. treba valjda da naucim da nekako verujem u to, neko vreme sam bila poslusna i onda sam krenula da se glupiram s lekovima :roll: i mozda ipak necu ali onda sam nedosledna jer cu mozda ipak da odem kod dermatologa, ne preterujem, imam neku hevi seboreju. ali sto da slusas dermatologa a ne psihijatra. :confused:
 
Poslednja izmena:
a pazi mozda bi se neko radije mucio sam dok moze, nisam depresivna ali imam antipsihotik da pijem i radije bih prekinula to jer nemam neke velike doze. mozda okolini delujem bolje kad pijem ali meni je jednako glupo samo bih se radije mucila kao, ako se mucim uopste. pila bih ga zbog lujze hej jer ako pratim sve sto mi je na putu desice mi se nesto i sto nije zanemarljivo ako delujem okolini bolje, nece me mrzeti i plasiti me se, i zato sto valjda treba slusati lekara. ali da se ja pitam, ne bih ga pila
Vidiš, kad je depresija u pitanju, što se više odugovlači sa početkom terapije to se teže leči.
E sad, ni ovo ne treba shvatiti apsolutno. Recimo da je neko pao u depresiju zbog gubitka nekog bliskog. Tugovanje je normalna reakcija u procesu adaptacije na novonastalu situaciju. Normalno bi bilo da to osoba sama prevaziđe uz eventualno korišćenje anksiolitika kada je stres zbog tuge izražen. Čovek i nije stvoren da mu uvek bude lagodno. Ali ako u dužem periodu to potraje (par meseci a intenzitet se ne smanjuje) uputno je obratiti se stručnom licu za pomoć kako bi na vreme, uz malu pomoć, bilo sprećeno da se istroše sasvim mentalni resursi pri čemu je došlo do hormonskog disbalansa u CNS-u.
Antidepresiv je štap ili štaka koja se koristi dok se ne oporavi onaj deo koji je zadužen da nas bez bola drži stabilnim. Štaka pomaže da se krhki deo ne ošteti više i pomogne u oporavku. Zato treba na vreme obratiti pažnju na problem kako bi izbegli trajno oštećenje pri kome moramo štaku da koristimo doživotno. Ali ponekad se radi i o naslednom deformitetu psihe gde izlečenje i nije moguće, ali se omogućava da život bude podnošljiv.
 
Poslednja izmena:
...ali imam antipsihotik da pijem i radije bih prekinula to jer nemam neke velike doze.
Nisam direktno komentarisao psihozu. I za to postoje razne vrste lekova koji se daju na osnovu kliničke slike ali se i tu napipava koji je najpogodniji. Tako recimo posle mesec dana ideš ponovo na razgovor sa psihićem. Ali pretpostavljam da to već znaš.
Pitam se samo, zašto bi ukinula taj lek. Ako imaš tu ideju, nije loše da pomeneš i navedeš razlog psihijatru koji će ti dati adekvatan odgovor (bar se nadam da hoće).

- - - - - - - - - -

Sad i mene zanima zašto bi ukinula lek. :)
 
nemam tacno pojma, mozda sam pocela da umisljam. nekako je glupavo s lekom. ovako bar imam svoje misli. mada mozda i preterujem, nisam bas tacno ustanovila.
valjda i zato sto bih volela da nema leka uopste ako moze... nece se nikad srediti zivot pa da mi se skine lek, uvek ce biti ovako nestabilno. valjda onda bolje da se naviknem na vreme. ali on to zna i sam. mozda sam prosto kenjkava razmazena? i treba prihvatiti sta dolazi. ma ok neuc vise da davim hvala
 
Poslednja izmena:
nemam tacno pojma, mozda sam pocela da umisljam. nekako je glupavo s lekom. ovako bar imam svoje misli. mada mozda i preterujem, nisam bas tacno ustanovila.
valjda i zato sto bih volela da nema leka uopste ako moze... nece se nikad srediti zivot pa da mi se skine lek, uvek ce biti ovako nestabilno. valjda onda bolje da se naviknem na vreme. ali on to zna i sam. mozda sam prosto kenjkava razmazena? i treba prihvatiti sta dolazi. ma ok neuc vise da davim hvala
Ne daviš nikoga. Kao mi ovde imamo važnija posla pa nema vremena za dijalog. Pa zato smo i došli, da palamudimo.
Verovatno i sama znaš i koji ti je tip psihoze i šta to podrazumeva. Koji god da je tip, trebalo bi da ti je jasno zašto se lek uzima. Meni glupo sada da ti pričam o tome, jer imaš dovoljno informacija na netu, a ne može se sa par rečenica sve objasniti.
Da si samo ti na svetu možda bi ti tvoja psihoza i odgovarala. Ali da bi se uklopila u realnost, tvoje umne sposobnosti treba da ne izlaze iz okvira adaptiranosti na realnost. Jer u određenim mometima si u sukobu sa svojom realnošću. Doživljavaš i veruješ u ono za šta nema realne osnove.
 
a zasto takvoj osobi ne pokusati pomoci na drugi nacin, uljepsati zivot, pomoci rijesiti problem, itd.
...
ne znam broja koliko sam se puta zalila na probleme,
bas niko nije pokusao da me razveseli na neki nacin,
da mi ucini zivot ljepsim,
da mi recimo ispuni neku zelju itd.,
...
pa zar je to tako tesko, majku mu, zar je to toliko tesko :sad2:

Sve to što očekuješ od drugih - budi ti takva !
 

Back
Top