Anksioznost

Hvala vam na savjetima. Da, nespavanje me unistava bukvalno, ali tako je oduvijek kad se javi anksioznoat zbogom snu ko zna do kad. A bez sna se osjecam uzasnoooo. Ne znam vjerovatno je i zaglavljenost jer sam prije 15 dana zavrsila fakultet i sad ona pitanja sta cu sad, sta dalje, nemam.obaveza, letargija, kuca, dosada.... tacno mi treba nesto da me trgne i da radim na sebi. A svakako smatram da mi ksalol 0.25 nije potreban 3 puta dnevno. Nego ne znam sta da radim za spavanje, kad bih uredala spavanje cini mi se imala bih volje za promjenu a ovako prepreumorna borim se i da setam 15 hiljada koraka al uvece nema sna pa dzaba
Пиј га пред спавање, а остале дозе по потреби.
Што се психотерапије тиче, не знам какве су ти опције ту где живиш али данас то може и "онлајн" па можеш и тим путем доћи до неког ко није из средине у којој живиш, а с ким би могла да прорадиш дубље проблем.
Анксиозност је само симптом нечег дубљег,ако није узрокована реалним, актуелним животним догађајима.
 
Evo mene posle mjesec dana agonije. Izvadila sam sve nalaze, krvna slika okej, FT3 i FT4(štitna) okej, ali hormoni stresa kortizol 900 i prolaktin 4500 (normalno od 130-590). Brine me ovaj prolaktin, imam redovne menstruacije, nemam glavobolje, imam 23 god i nisam radjala. Da li ovaj prolaktin moze biti od anksioznosti i hromicnog stresa? 🥺
 
Smatrate li da je anksioznost neizlečiva?
@Adriana6

Daleko od toga, znaci za pocetak prihvati to i nauci nekako da zivis sa tim (i ono ako ti je nekad bas frka i ako osetis potrebu slobodno uzmi neki bromazepam ili nesto, nista ti nece biti ali gledaj da to ne bude bas precesto i da bude ono samo u slucaju nuzde) i nemoj posto poto da se trudis na silu da neutralises to (jer neces uspeti) i pomiri se sa tim da ces se verovatno drndati sa tim malo neko vreme, ali kad se vec budes malo pomirila sa tim i naucila nekako da zivis sa tim to znaci da si vec razvila neki odbrambeni mehanizam i onda polako simptomi ce poceti da janjavaju i da budu sve redji, mozda zvuci malo paradoksalno ali je tako.
Sto neko pametan rece problem se u principu ne resava vec ono ili se nekako spletom okolnosti stvari rese same od sebe prosto ili jednostavno taj problem vremenom prestane da bude problem (kao ono tipa ostavila te devojka pre par godina i sad niste se pomirili nit ti se vratila ali jednostavno vremenom si se ohladio i pomirio sa tim i prosto percepcija na to ti se promenila i vise to ne smatras problemom nit ti to izaziva nekakve emotivne reakcije, ono ni ne razmisljas vise o tome, vec nastavio si sa zivotom, ono mozda si nasao drugu devojku u medjuvremenu, mozda nisi, mozda si fokusiran na neke druge stvari u zivotu, itd ali glavno na to vise ne gledas kao na problem iako ga u principu nisi resio nit stavio pod kontrolu, jednostavno ti je vremenom to prestalo biti problem).

Znaci nakon sto se pomiris sa tim i nekako naucis da zivis sa tim polako i spontano ces poceti da primecujes da su simptomi poceli da slabe i da se proredjuju zbog cega ces u jednom momentu poceti da osecas olaksanje a nakon nekog vremena ce simptomi i u potpunosti isceznuti i ti ces se prosto osecati dobro i preporodjeno jer ces znati da si veliki teret skinula sa ledja. ;)
Takodje bitno je da se ne prepustis tome skroz i da sto vise radis ono sto volis i sto te ispunjava i pricinjava ti neko zadovoljstvo, ono kad ti je mozak okupiran necim onda neces imati ni vremena da se stalno bavis sobom i da razmisljas o tome (jer upravo misli ti izazivaju to stanje i te simptome a ne nesto organski).

Inace ja sam se ranije bas ozbiljno drndao sa time, imao bas gadne napade panike, jedno vreme sam se i mucio sa agorafobijom jer ono nikad nisam znao hoce li me uvatiti negde usput (ono kao kad imas dijareju pa ti frka da se udaljavas od kuce i wc-a) i ono jedno vreme sam bas bio totalno u out-u, to mi je bilo totalno narusilo nacin i kvalitet zivota kao i uobicajno svakodnevno funkcionisanje i bome trajalo je to dosta i ono cak i kad su napadi prestali i kad su fizicki simptomi vec gotovo iscezli te neke fobije su me mucile i dalje i maltene vec sam se bio pomirio sa tim da recimo vise nikad necu moci opusteno i rastereceno da sednem na bus i prosetam sam malo po gradu, da skoknem na drugi kraj grada da zavrsim neka posla, da bezbrizno igram basket i treniram svako vece, da sa nekom devojkom izadjem u grad na klopu, pice ili u bioskop, maltene sam se vec bio pomirio da vise nikad necu moci da zivim i funkcionisem kao pre, u jednom momentu se zaista cinilo onako beznadezno, medjutim i to je proslo, Bogu hvala malo po malo sto vremenom sto snagom volje i upornoscu i to sam prevazisao i jednostavno vratio se u normalu.
Cak ne samo da sam se vratio u normalu vec se osecam i bolje nego pre toga, nakon sto provalis da si s resio toga nekako se osecas mnogo pozitivnije, spokojnije i nekako sve ti veselo i ono primetis da drugacije gledas na neke stvari nego pre toga sto si gledao, ono boli me uvo sto sam bez kinte, sto mozda ne mogu da kupim nesto sto bi hteo, sto nisam otputovao u Beč na nekoliko dana (a imao sam mozda priliku), sto me neka riba iskulirala, sto mi se neka tamo nije javila ili odgovorila na poruku a trebala je, sto me zajebo samo jedan par na tiketu, sto me neko tamo mozda ogovarai sta ti ja znam, ma boli te patka, ono bitno ti je samo da si dobro a sve ostalo ce valjda nekako doci pre ili kasnije i nekako ono pocnes mnogo vise da cenis i da mnogo vise uzivas u nekim ono sitnim i najobicnijim stvarima koji si nekad uzimao zdravo za gotovo, recimo to sto opet mozes najopustenije da sednes na bus i odes sam do grada da prosetas malo, sto mozes opusteno da prosetas pored reke ili skoknes do trznog centra da pogledas nesto sto te zanima, sto opet mozes da pikas basket ispred zgrade, sto mozes da skoknes negde ako treba nesto da obavis ili tvojima nesto da pomognes, sto mozes sa nekom curom da izadjes do grada i sednes na klopu ili pice, itd
Tako da sad govoreci iz ove perspektive cak bi rekao da mi je to mozda i dobro doslo, ono kao neka katarza, kao neki restart, kao da sam ono morao neko vreme da se jebavam sa tim i da se osecam teskobno i lose da bi se posle osecao preporodjeno i super. ;)
 
Evo mene posle mjesec dana agonije. Izvadila sam sve nalaze, krvna slika okej, FT3 i FT4(štitna) okej, ali hormoni stresa kortizol 900 i prolaktin 4500 (normalno od 130-590). Brine me ovaj prolaktin, imam redovne menstruacije, nemam glavobolje, imam 23 god i nisam radjala. Da li ovaj prolaktin moze biti od anksioznosti i hromicnog stresa? 🥺
Kortizol bi trebalo da inhibira lučenje prolaktina, izuzev u sličaju perioda laktacije ? ? ? :think:
 
Da poguram temu.

Smatrate li da je anksioznost neizlečiva?
Daleko od toga, naravno da je izlečiva, potrebno je samo promeniti perspektivu, ne brzati sa lekovima, za lekove uvek ima vremena.
Anksioznost je osećaj straha, koji se ne može definisati. A nedefinisana - skrivena "opasnost" nas baca u još veći strah i paniku iz prostog razloga što se čovek instiktivno boji nepoznatog, nedefinisanog, nevidljivog "neprijatelja" mnogo intenzivnije nego poznatog, definisanog i vidljivog.
I zašto su svi nekako sigurni, ubeđeni, naučeni da je strah koji nam pokreće anksioznost NEPOZNAT i NEVIDLJIV ?

Amigdala sasvim jasno i precizno zna šta je uzrok anksioznosti, zašto nam je "servira" i kakvu nam poruku šalje.

Zašto mi te poruke sasvim pogrešno tumačimo, i sebe dovodimo u krajnje neprijatno psihološko stanje, koje nam razbija psihu i kasnije uvodi u depresiju je pitanje percepcije, predubeđenja, inteligencije, ili svega toga zajedno?
Nemam jednostavno razumnog objašnjenja, zašto se primenjuje sasvim drugačiji pristup, zašto se u startu ne upoznajemo sa "neodređenim" strahom, jer svakako nije neodređen, lako je doći do njega. Amigdala nije nikakav bauk, i relativno lako se može uspostaviti komunikacija sa njom.

Nakon čega se problem brzo rešava. :kafa:
 
Daleko od toga, naravno da je izlečiva, potrebno je samo promeniti perspektivu, ne brzati sa lekovima, za lekove uvek ima vremena.
Anksioznost je osećaj straha, koji se ne može definisati. A nedefinisana - skrivena "opasnost" nas baca u još veći strah i paniku iz prostog razloga što se čovek instiktivno boji nepoznatog, nedefinisanog, nevidljivog "neprijatelja" mnogo intenzivnije nego poznatog, definisanog i vidljivog.
I zašto su svi nekako sigurni, ubeđeni, naučeni da je strah koji nam pokreće anksioznost NEPOZNAT i NEVIDLJIV ?

Amigdala sasvim jasno i precizno zna šta je uzrok anksioznosti, zašto nam je "servira" i kakvu nam poruku šalje.

Zašto mi te poruke sasvim pogrešno tumačimo, i sebe dovodimo u krajnje neprijatno psihološko stanje, koje nam razbija psihu i kasnije uvodi u depresiju je pitanje percepcije, predubeđenja, inteligencije, ili svega toga zajedno?
Nemam jednostavno razumnog objašnjenja, zašto se primenjuje sasvim drugačiji pristup, zašto se u startu ne upoznajemo sa "neodređenim" strahom, jer svakako nije neodređen, lako je doći do njega. Amigdala nije nikakav bauk, i relativno lako se može uspostaviti komunikacija sa njom.

Nakon čega se problem brzo rešava. :kafa:
Kako se uspostavlja konekcija sa žlijezdom amigaldom?????????

Evo ja od prvog paničnog napada, tjelesnih užasnih senzacija, pa generalizovane anksioznosti dobih i depresiju u svojoj ovoj borbi ukupno 25 godina.?????

Rivotril 25 godina pijem, Velafax i Lamictal 12 godina. Bez lijekova- nema šanse dan preživjeti- jer to je GAP mix depra.

Jedino evo što me zainteresovala ova TMS (transkranijalna magnetna stimulacija) i to da pomogne uz lijekove.

Eto molim te reci mi kako da ja popričam sa svojom amigaldom pa da se ne tresem, kočim, stalni umor i sl. (funkcionišem , radim, pod lijekovima) .
 
Kako se uspostavlja konekcija sa žlijezdom amigaldom?????????

Evo ja od prvog paničnog napada, tjelesnih užasnih senzacija, pa generalizovane anksioznosti dobih i depresiju u svojoj ovoj borbi ukupno 25 godina.?????

Rivotril 25 godina pijem, Velafax i Lamictal 12 godina. Bez lijekova- nema šanse dan preživjeti- jer to je GAP mix depra.

Jedino evo što me zainteresovala ova TMS (transkranijalna magnetna stimulacija) i to da pomogne uz lijekove.

Eto molim te reci mi kako da ja popričam sa svojom amigaldom pa da se ne tresem, kočim, stalni umor i sl. (funkcionišem , radim, pod lijekovima) .
Teško je objasniti u nekoliko rečenica, mislim ne teško već nemoguće. Morala bi se vratiti na početak, na prve simptome anksioznosti . Morali bi otkriti uzrok.
Uzrok obično bude neprocesuirani strah nastao u ranoj mladosti najčešće, ili potisnuta trauma u tinejdžerskom dobu.
Neprocesuirani strah je nemiran, aktivan, stalno prisutan u nekom predvorju između svesti i podsvesti. Kao takav predstavlja "trn u stopalu" koji konstantno iritira Amigdalu, koja ga stalno "povlači", aktivira, ali ga ne može "pročitati" jer je kako već rekoh neprocesuiran. Zabagovao je tu gde jeste, gde ne treba da bude, ni tamo ni ovamo što bi se reklo.
Ali to i ne mora biti problem, lako bi smo ga se rešili, otkrili, definisali - procesuirali na kraju krajeva.
Problem je što ovaj "nemirni duh" probija sigurnosnu membranu, pravi otvor kroz koji se pored njega probijaju i mnogo veći strahovi koje nam Amigdala nikako ne bi trebala slati na misaono platno, gde se generišu slike naših misli, gde ne bi smo trebali videti scena koje nas uznemiruju dodatno.

Rivotril ti tokom 25 godina nije pomogao da rešiš ovaj problemčić. Nema ni logike da ti pomogne, samo te omamljuje i pomaže da trenutno zaboraviš na problem.
Ali tvoja podsvest ne zaboravlja.
Stoga opet ponavljam, moraš "popričati sa svojom podsvešću" ako misliš naći rešenje. Uspostavi komunikaciju sa Amigdalom jer ona drži ključeve od tvoje podsvesti "u rukama".
 
Teško je objasniti u nekoliko rečenica, mislim ne teško već nemoguće. Morala bi se vratiti na početak, na prve simptome anksioznosti . Morali bi otkriti uzrok.
Uzrok obično bude neprocesuirani strah nastao u ranoj mladosti najčešće, ili potisnuta trauma u tinejdžerskom dobu.
Neprocesuirani strah je nemiran, aktivan, stalno prisutan u nekom predvorju između svesti i podsvesti. Kao takav predstavlja "trn u stopalu" koji konstantno iritira Amigdalu, koja ga stalno "povlači", aktivira, ali ga ne može "pročitati" jer je kako već rekoh neprocesuiran. Zabagovao je tu gde jeste, gde ne treba da bude, ni tamo ni ovamo što bi se reklo.
Ali to i ne mora biti problem, lako bi smo ga se rešili, otkrili, definisali - procesuirali na kraju krajeva.
Problem je što ovaj "nemirni duh" probija sigurnosnu membranu, pravi otvor kroz koji se pored njega probijaju i mnogo veći strahovi koje nam Amigdala nikako ne bi trebala slati na misaono platno, gde se generišu slike naših misli, gde ne bi smo trebali videti scena koje nas uznemiruju dodatno.

Rivotril ti tokom 25 godina nije pomogao da rešiš ovaj problemčić. Nema ni logike da ti pomogne, samo te omamljuje i pomaže da trenutno zaboraviš na problem.
Ali tvoja podsvest ne zaboravlja.
Stoga opet ponavljam, moraš "popričati sa svojom podsvešću" ako misliš naći rešenje. Uspostavi komunikaciju sa Amigdalom jer ona drži ključeve od tvoje podsvesti "u rukama".
Očito ne uspeva sama.
Ali zato postoje ljudi koji mogu da pomognu.
Dobar psihoterapeut je zlata vredan.
Ali jako mnogo zavisi i od mogućnosti same osobe, da ne kažem kapaciteta za introspekciju.
 
Očito ne uspeva sama.
Ali zato postoje ljudi koji mogu da pomognu.
Dobar psihoterapeut je zlata vredan.
Ali jako mnogo zavisi i od mogućnosti same osobe, da ne kažem kapaciteta za introspekciju.
Slažem se, intelektualni kapacitet je tu jako važan, i ne samo intelektualni već i snaga volje, nismo svi napravljeni od istog materijala.

Sama osoba nikako neće moći sebi pomoći, bez podrške psihologa.
Greška se pravi u samom startu, ne obraćamo se psihologu za pomoć, već nam je nekako lakše da uz pomoć "praškova" rešavamo peoblem.
Ne krivim tu ni psihijatre, nisu oni krivi što su "popularniji" od psihologa, što je ljudima lakše da piju lekove nego da se preznojavaju na tamo nekoj sofi i istesaju sve svoje najintimnije tajne, KOJE NE BI PODELILI NI SA KIM ?

I počinje bitka koja se unapred znamo - gubi. Jer "praškovi" ne rešavaju PROBLEM, oni ne istražuju uzrok, ne definišu okidače, ne bave se STRATEGIJOM, ne trude se da neprijatelja izvuku na čistinu, ne trude se da ga iz NEDIFINISANOG prevedu u DEFINISANI, ne prave planove napada, planove odbrane, planove RAZORUŽAVANJA DEFINISANOG STRAHA, planove POBEDE ?

I dok si rekao PIKSLA, anksioznost prelazi u Depresiju!

Zašto nam tamo neki "operater" u mozgu pritiska taster depresije ? Zašto nam pokreće "program tihe eliminacije"?

Zato što nismo uspeli da definišemo i procesuiramo onaj famozni neprocesuirani strah rođen možda pre 10 ili čak 20 godina u nazad.
Amigdala a pogotovu podsvesni centar (kontrolor) koji njome upravlja neće dugo tolerisati neodređenost bilo čega u našem mozgu. Sama činjenica da kontrolor nema kontrolu nad delom svoje ingerencije deluje zbunjujuće i frustrirajuće. A evolucija pak, ne toleriše "zbunjenost" naravno, i pokreće program totalnog opoziva, isključenja sa "autoputa" kako bi se ostavio prostor za one koji jasno guraju napred, brzom trakom.

Zato se vrlo brzo anksioznost transformiše u depresiju, bez obzira na lekove koje redovno uzimamo.
A i sami lekovi nas zombiraju, ubijaju libido, isključuju iz društva, braka, porodice.

Ne znam, možda će neko reći da sam čudak, zalađen, da fantaziram, ali moje lično iskustvo i primer u porodici potvrđuju da sam u pravu.

I savetujem svakog ko oseti prve simptome anksioznosti da ne žuri sa lekovima, za lekove uvek ima vremena, UHVATITE SE NAJPRE U KOŠTAC SA TIM NEDEFINISANIM STRAHOM!
 
UHVATITE SE NAJPRE U KOŠTAC SA TIM NEDEFINISANIM STRAHOM!
to se zna, znaju i sve svetske religije
I dok si rekao PIKSLA, anksioznost prelazi u Depresiju!
zato sto strah paralise, depresija je utociste
Morali bi otkriti uzrok.
Uzrok obično bude neprocesuirani strah nastao u ranoj mladosti najčešće, ili potisnuta trauma u tinejdžerskom dobu.
moze da bude, ali ne mora da znaci, vec da se osoba u duzem periodi puni strahom i na taj nacin kontrolise, cak oni koje mrzi da razmisljaju tu nalaze sebe da im se to radi!? ko je puni, to mora da se vidi, da li mediji, umisljeni diktator, porodica, naopak koncept da plasi babaroga i karakondzula, umesto:

Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj

ali manipulanti djavolski ljude kontrolisu uterivanjam straha od djavola, i onda taj strah paralise zrtvu i ona se potcinjava tim zlocama

Poslušna slusaj me, prevarena si, samo Bogu budi poslusna, i samo Bogu podaj strah svoj, takvi smo mi vernici, neustrasivi, mogu da nas ubiju, ali ne mogu dusu da nam uzmu​


uteruje tio se strah ti onda tu nalazis interes da neko drugi razmislja za tebe, jer uplasen ne moze da razmislja, i onda si zatvorena, samo ti depresija preostaje
resenje je da se samo Boga bojis, a ljudi ne, samo Boga da slusas, a ljude ne
Jedino evo što me zainteresovala ova TMS (transkranijalna magnetna stimulacija) i to da pomogne uz lijekove.
rTMS tretman je potpuno bezbolan i neinvanzivan. Uređaj se podesi iznad određene tačke na glavi odakle nizom kratkih magnetnih pulseva stimuliše nerve u moždanoj kori.

Ne dozvolite da vas depresija spreči u življenju aktivnog i ispunjenog života.
ja ti kazem da se mozak blokira iz straha, ko ili sta te plasi, to ili taj te blokira, a resenje je da covek odluci da se samo Boga boji, to je pocetak mudrosti svake
Ukoliko se budite bez želje da nastavite dan ili da ga uopšte započnete?

Osećate očaj u duši, nemate motivaciju, ne vidite smisao u bilo čemu, prestali ste da se družite? Gubite apetit, san vam je loš i nepravilan?

Sve ovo je moguće promeniti. Izlečite se od depresije, bez upotrebe lekova.
ovo sam citorao sa sajta https://www.neuro.rs/page/rtms-magnetna-stimulacija-mozga/228/ eto jer me je zanimalo sta je to zapravo, i jasno stimulacija

ali kako i zasto je doslo do toga da nam ona trena? iz straha koji nam se uteruje na POKVARENO, koji paralise, a samo se Boga treba bojati, to covek kada resi i drzi se toga, resava problem, ne momentalno, ali je na dobrom putu
 
Poslednja izmena:
Ali jako mnogo zavisi i od mogućnosti same osobe, da ne kažem kapaciteta za introspekciju.
ona je unekoliko paralisana, vidis da joj treba stimulacija mozga - kako je doslo do toga? neko joj uteruje strah, i tako maniupulise sa njom, razmislja za nju, tj. umesto nje itd, a to ko je mi nemamo pojma, i koliko dugo to traje i kada je pocelo, ni to ne znamo, mozda je vise faktora, okruzenje, ludi diktator koji truje svaki dan da sledi apokalipsa itd

radi se o prostom razumevanju da je strah Gospodnji pocetak mudrosti, a ja sam i prosvetljen, verjem i ova osoba isto da moze da bude, samo je potrebna odluka da razume mehanizam preko koga je izmanipulisana, njeni kapaciteti su strahom sputani i blokirani, zato se kaze samo BOGU PODAJ STRAH, ljudi su nista, djavo nema tu moc da coveka drzi u vlasti naravno pod uslovom da je covek vernik u Boga
 
ona je unekoliko paralisana, vidis da joj treba stimulacija mozga - kako je doslo do toga? neko joj uteruje strah, i tako maniupulise sa njom, razmislja za nju, tj. umesto nje itd, a to ko je mi nemamo pojma, i koliko dugo to traje i kada je pocelo, ni to ne znamo, mozda je vise faktora, okruzenje, ludi diktator koji truje svaki dan da sledi apokalipsa itd

radi se o prostom razumevanju da je strah Gospodnji pocetak mudrosti, a ja sam i prosvetljen, verjem i ova osoba isto da moze da bude, samo je potrebna odluka da razume mehanizam preko koga je izmanipulisana, njeni kapaciteti su strahom sputani i blokirani, zato se kaze samo BOGU PODAJ STRAH, ljudi su nista, djavo nema tu moc da coveka drzi u vlasti naravno pod uslovom da je covek vernik u Boga
Ovo nije politička tema.
Ostavi se više tog ludog diktatora.
Očigledno je da si opsednut njime.
Opsesija dakle postoji kod tebe, što znači da bi trebalo neki psiholog da se uključi ?
Pre nego posegneš za tabletama.
Prijateljski savet.
:kafa:
 
Идем ја код психолога - али она се бави КБРТ , рационално и ирационално.

Прво ми је дала књигу "Дете у теби тражи завичај" ! Ја знам да је моја породица била пуна свађа, сукоба, али исто тако знам да никад мами нисам ваљала (иако сам била увијек најбољи ученик, међу бољим студентима) , и да је први панични напад био кад сам се требала удати (везана за оца, можда је и сепарациона анксиозност ). Све сам имала, сем љубави од мајке.

Ја не знам како то процесуирати, прежвакати, опраштам, тј.више ме није брига за тим траумама, само знам да ми је рецидива пун куфер и да не знам да ли ће ми икад бити боље са 56.година.

Начета сам ја и са 2 канцера ин ситу, 23 операције, ужасним разводом, бијегом сина од куће, самоћом, досадом, монотонијом, незадовољством живота, и стварно ова депресија се бојим да ће ме дотући. Најгоре што ја губим вољу, а увијек сам је имала да се чупам, а знам да воља неће доћи сама, и страх ме да не одем у психозу, мада др каже да сам требала отићи- то би се већ десило за 25 година.

Ја иначе имам страх од лудила, од смрти немам, функционишем некако, идем на посао на којем немам ама баш ништа радити, глумим фикус 8 х, немам с ким нити ми се даа ићи на кафу, ја сам иначе стално и путовала и живјела на лијековима али овај рецидив депресије ми је најгори.
Нисам више паметна којим капацитетима да се борим ( иако имам натпросјечан IQ, уз то сам перфекциониста, аналитична, опсесивна, низак праг толеранције на фрустрацију-----тешке карактерне црте, али радим на нјима да не мора све да буде перфектно.....)

страх ме што посустајем, губим вољу :dash:
 
Идем ја код психолога - али она се бави КБРТ , рационално и ирационално.

Прво ми је дала књигу "Дете у теби тражи завичај" ! Ја знам да је моја породица била пуна свађа, сукоба, али исто тако знам да никад мами нисам ваљала (иако сам била увијек најбољи ученик, међу бољим студентима) , и да је први панични напад био кад сам се требала удати (везана за оца, можда је и сепарациона анксиозност ). Све сам имала, сем љубави од мајке.

Ја не знам како то процесуирати, прежвакати, опраштам, тј.више ме није брига за тим траумама, само знам да ми је рецидива пун куфер и да не знам да ли ће ми икад бити боље са 56.година.

Начета сам ја и са 2 канцера ин ситу, 23 операције, ужасним разводом, бијегом сина од куће, самоћом, досадом, монотонијом, незадовољством живота, и стварно ова депресија се бојим да ће ме дотући. Најгоре што ја губим вољу, а увијек сам је имала да се чупам, а знам да воља неће доћи сама, и страх ме да не одем у психозу, мада др каже да сам требала отићи- то би се већ десило за 25 година.

Ја иначе имам страх од лудила, од смрти немам, функционишем некако, идем на посао на којем немам ама баш ништа радити, глумим фикус 8 х, немам с ким нити ми се даа ићи на кафу, ја сам иначе стално и путовала и живјела на лијековима али овај рецидив депресије ми је најгори.
Нисам више паметна којим капацитетима да се борим ( иако имам натпросјечан IQ, уз то сам перфекциониста, аналитична, опсесивна, низак праг толеранције на фрустрацију-----тешке карактерне црте, али радим на нјима да не мора све да буде перфектно.....)

страх ме што посустајем, губим вољу :dash:
Dobro je što si inteligentna i dobro je što i ovde šalješ poziv za pomoć.
To znači da tvoj "kontrolor" nije digao ruke od tebe.
Strah od ludila je iracionalan, sama ga generišeš, moraš promeniti percepciju iz fundamenta.
A najbolje bi bilo da te neko "vrati u detinjstvo" . Postoji tu nešto što nisi spremna da prihvatiš, nešto što je tvoja psiha sakrila od tebe, strah koji te je paralisao, na koga nisi odreagovala. Možda nešto u vezi oca, možda nije u majke ?

Sa depresijom ćeš se lako izboriti ako rešiš taj stari potisnuti strah, depresija je samo program, čiji algoritam nije teško "provaliti".
PTSP je verujem tvoja prava dijagnoza, a ostalo su recidivi kako kažeš. :kafa:
 
A najbolje bi bilo da te neko "vrati u detinjstvo" . Postoji tu nešto što nisi spremna da prihvatiš, nešto što je tvoja psiha sakrila od tebe, strah koji te je paralisao, na koga nisi odreagovala. Možda nešto u vezi oca, možda nije u majke ?
ej, ti citas sto ja nagadjam, jasno sam rekao da ne znamo, a kada nam zena sve otkrije, ti onda to preskaces! zar ne vidis da joj ne treba da se vraca u detinjstvo, regresoterapija i slicno? vidis valjda da je zsivot nije mazio? citaj sta nam pise, nema vise sta da se nagadja, mozda ovo, mozda ono, sve je jasno
Све сам имала, сем љубави од мајке.
to je sada zavrsena prica, znas i sama da prebacivanje krivice na kraju se tebi obija o glavu
бијегом сина од куће
pa i ja sam bezao i moje najstarije dete... pusti to, jer nema tu odgovora, da li deca osecaju pritisak kao i ti kada si bila mlada da budes najbolji djak, da zadovoljis roditelje... treba biti i hrabar pa otici, mozda kod odlaska nije nicija krivica, ali je poenta da se biblijski bludni sin vraca ocu, a ovaj drugi je ljubomoran sto otac za povratnika pravi slavlje!

znaci, pusti to sta rodutelj ocekuje, ili dete od roditelja - to je pogresno, ima nas samo boljih i gorih, kako dece, tako i roditelja; ja tacno znam da se pitas, ako ja zamerim majci, i meni ce moj sin, i tu si se zapetljala - samo nas ima boljih i gorih, shvati, a ko zna kakvi smo svi ovde?. stisnuta si izmedju majke i sina, izmedju cekica i nakvnja si., NEMOJ, gledaj samo sebe, oni su tebi pokvareno natovarili krivicu, gotovo sam 100% siguran, i majka, i sin
Ја иначе имам страх од лудила
ja da sam na tvom mestu, vec bih poludeo, ali bih se i vratio posle u normalu

slusaj me poslusna: nisi ti kriva nego su toi drugu natovarili krivici, a ti trpis ceo zivot, od prvo od majke pa od sina, shvati imas samo Boga koji je na tvojoj strani, ljudi su pokvareni!
Нисам више паметна којим капацитетима да се борим
pa i ne trebas, otpusti neprijatelje, neka idu, oprosti se od njih, ... moras da nadjes svoj mir, i sabranost
https://www.wordproject.org/bibles/sr/19/18.htm
3 Prizivam Gospoda, kome se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalih ljudi uplašiše me.
5 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne
6 U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah; On ču iz dvora svog glas moj, i vika moja dodje Mu do ušiju.
 
Poslednja izmena:
Ја иначе имам страх од лудила
ne, drugi te guraju, ti si savrseno normalna, prastas, ali shvati, prastas zbog sebe i Boga, a tebi ako nece da oproste, nisu ti oni sudije, Bog sudi, ljudi su pokvareni, oni su te gurnuli u bolest, zalosno je sto si propatila, oprostila pa mislis ko ce tebi da oprosti? samo Bog, ljudi nece, jer su zli,, ili ioh nije briga uopste za tebe
 
to se zna, znaju i sve svetske religije

zato sto strah paralise, depresija je utociste

moze da bude, ali ne mora da znaci, vec da se osoba u duzem periodi puni strahom i na taj nacin kontrolise, cak oni koje mrzi da razmisljaju tu nalaze sebe da im se to radi!? ko je puni, to mora da se vidi, da li mediji, umisljeni diktator, porodica, naopak koncept da plasi babaroga i karakondzula, umesto:

Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj

ali manipulanti djavolski ljude kontrolisu uterivanjam straha od djavola, i onda taj strah paralise zrtvu i ona se potcinjava tim zlocama

Poslušna slusaj me, prevarena si, samo Bogu budi poslusna, i samo Bogu podaj strah svoj, takvi smo mi vernici, neustrasivi, mogu da nas ubiju, ali ne mogu dusu da nam uzmu​


uteruje tio se strah ti onda tu nalazis interes da neko drugi razmislja za tebe, jer uplasen ne moze da razmislja, i onda si zatvorena, samo ti depresija preostaje
resenje je da se samo Boga bojis, a ljudi ne, samo Boga da slusas, a ljude ne


ja ti kazem da se mozak blokira iz straha, ko ili sta te plasi, to ili taj te blokira, a resenje je da covek odluci da se samo Boga boji, to je pocetak mudrosti svake

ovo sam citorao sa sajta https://www.neuro.rs/page/rtms-magnetna-stimulacija-mozga/228/ eto jer me je zanimalo sta je to zapravo, i jasno stimulacija

ali kako i zasto je doslo do toga da nam ona trena? iz straha koji nam se uteruje na POKVARENO, koji paralise, a samo se Boga treba bojati, to covek kada resi i drzi se toga, resava problem, ne momentalno, ali je na dobrom putu
Ti si našao sebe u religiji, a neko to ne može.
Nije za sve isti pristup.
 
Dobro je što si inteligentna i dobro je što i ovde šalješ poziv za pomoć.
To znači da tvoj "kontrolor" nije digao ruke od tebe.
Strah od ludila je iracionalan, sama ga generišeš, moraš promeniti percepciju iz fundamenta.
A najbolje bi bilo da te neko "vrati u detinjstvo" . Postoji tu nešto što nisi spremna da prihvatiš, nešto što je tvoja psiha sakrila od tebe, strah koji te je paralisao, na koga nisi odreagovala. Možda nešto u vezi oca, možda nije u majke ?

Sa depresijom ćeš se lako izboriti ako rešiš taj stari potisnuti strah, depresija je samo program, čiji algoritam nije teško "provaliti".
PTSP je verujem tvoja prava dijagnoza, a ostalo su recidivi kako kažeš. :kafa:
Nije PTSP, niti je ikad bio u igri, nemam ja ni strašna sjećanja na neke traume, niti znam šta mi je trauma bila, niti imam flash back nocu, naprotiv, mirno i dobro spavam čak i previše jer bježim od simptoma u san.

A sto se tice fizickih bolesti- mijenjam ih za jos 100 samo da nemam ovaj pakao GAP mix depresija toliko dugo i ……
 

Back
Top