Anksioznost

gost 197611

Aktivan član
Poruka
1.180
Imam anksioznost i kao posledicu preskakanje srca koje me strasno nervira. Javio sam se psihologu, odradio sam test licnosti ali jos nije bilo konkretnijeg razgovora jer je phisolog otisao na odmor. Ako ima neko da se lecio od istog problema neka mi kaze sta da ocekujem i koliko traje terapija. Konkretno ja osecam strah i teskocu ni od cega, na primer sedim za kompjuterom i odjednom osetim neku tezinu i strah, takodje imam i gomilu nekih tripova i strahova ali ne bih o tome, ovo je sve pocelo nako strasnog dogadjaja i veliko stresa. Molim za pomoc.
 
Aj navedi koji je to stresan dogadjaj od koga je sve pocelo.

I kakve imas tripove?

O tom dogadjaju nisam hteo da se poverim ni psihologu, u svakom slucaju 10-ak dana uzastopnog stresa, stresa od kojeg sam se jezio sav. I tad je sve pocelo. A imam tripove da dotacinjem stvari, opterecen sam vremenom stalno gledam na sat i stalno mi je tesko kada vreme prodje a ja ne uradim nista korisno, takodje moram da pomirisem novine, knjige, casopise pre nego sto pocnem da citam. Imam verovatno i socijalnu fobiju, preosetljiv sam na buku, jaku svetlost, i neke mirise, vetrim kucu svaki dan cak i na minus 10,imam nagle promene raspolozenja, svakodnevni bes, strah, nervozu. Obicno mi je muka kod lekara/zubara. Ali nisam depresivan, volim da zivim, srecan sam sto sam ja ja i zadovoljan sam svojim zivotom, ali ovo svakodnevno preskakanje me ubija.
 
(Ima dosta o tome na ovom pdf-u, probaj da nadjes preko pretrage.)

Btw, sve je indivudualno, ali je bitno da se na vreme obratis strucnjaku onda se brze i lakse leci.

Pokusaj da pijes neki caj za umirenje n.pr od majcine dusice..ili kapi od valerijane..

Kad kazes tripove pretpostavljam da mislis da ces uraditi ovo ili ono, ili desice se ovo, ono..?

O tom dogadjaju nisam hteo da se poverim ni psihologu, u svakom slucaju 10-ak dana uzastopnog stresa, stresa od kojeg sam se jezio sav. I tad je sve pocelo. A imam tripove da dotacinjem stvari, opterecen sam vremenom stalno gledam na sat i stalno mi je tesko kada vreme prodje a ja ne uradim nista korisno, takodje moram da pomirisem novine, knjige, casopise pre nego sto pocnem da citam. Imam verovatno i socijalnu fobiju, preosetljiv sam na buku, jaku svetlost, i neke mirise, vetrim kucu svaki dan cak i na minus 10,imam nagle promene raspolozenja, svakodnevni bes, strah, nervozu. Obicno mi je muka kod lekara/zubara. Ali nisam depresivan, volim da zivim, srecan sam sto sam ja ja i zadovoljan sam svojim zivotom, ali ovo svakodnevno preskakanje me ubija.

to sto moras da pomirises novine, knjige deluje kao opses. kompulsivni poremecaj,

a sve ostalo nervozna, preosetljivost..itd je posledica anksioznosti i svega ostalog.

Socijalnu fobiju imas ako izbegavas ljude ili se u njihovom drustvu osecas nelagodno..itd.
 
Poslednja izmena:
Kreni od korena problema, a to je taj stresni period, premotaj film dobro ga izanaliziraj. Jer tu je sve buknulo. Stvorio se konflikt izmedju svesnog i nesvesnog a taj tvoj strah je samo simptom konflikta.

Medjutim taj stes bi mogao biti samo "okidac" dugogodisnjeg konflikta koji si potiskivao u nesvesno tako da njega nisi i svestan.

To sto ti kazes laicki imam tripove, to su ti rituali. Opsesivno Kompulzivni Poremecaj ili skraceno OKP. Pazi oni su isto nacin odbrane od prisilnih misli.

Sve u svemu moras da se dublje samoanaliziras.

Jer Aneksioznost pa i Socijalna Fobija su simptomi velikog konflikta kojeg nosis u sebi i oni su seknudarni problem u odnosu na primarni a to je konflikt.

Kada resis konflikt u sebi, aneksioznost, OKP, socijal fobija ce sami od sebe nestati.
 
Poslednja izmena:
O tom dogadjaju nisam hteo da se poverim ni psihologu, u svakom slucaju 10-ak dana uzastopnog stresa, stresa od kojeg sam se jezio sav. I tad je sve pocelo. A imam tripove da dotacinjem stvari, opterecen sam vremenom stalno gledam na sat i stalno mi je tesko kada vreme prodje a ja ne uradim nista korisno, takodje moram da pomirisem novine, knjige, casopise pre nego sto pocnem da citam. Imam verovatno i socijalnu fobiju, preosetljiv sam na buku, jaku svetlost, i neke mirise, vetrim kucu svaki dan cak i na minus 10,imam nagle promene raspolozenja, svakodnevni bes, strah, nervozu. Obicno mi je muka kod lekara/zubara. Ali nisam depresivan, volim da zivim, srecan sam sto sam ja ja i zadovoljan sam svojim zivotom, ali ovo svakodnevno preskakanje me ubija.

Pomešao si uzrok i posledicu !
Ta preskakanja upravo su posledica anksioznosti.
 
Takodje budio sam se u sred noci a srce mi je lupalo kao ludo. Imao sam paralize u snu. Svestan sam svega a ne mogu da se probudim. imao sam cesto snove u kojima stojim sa ortacima i odjednom nas nesto pojuri i svi pocnemo da bezimo i svi su brzi od mene ne mogu da ih stignem i osecam da su mi teske noge. I cesto sanjam da letim. Mnogo se nerviram. Sta to sve treba da znaci?
 
Takodje budio sam se u sred noci a srce mi je lupalo kao ludo. Imao sam paralize u snu. Svestan sam svega a ne mogu da se probudim. imao sam cesto snove u kojima stojim sa ortacima i odjednom nas nesto pojuri i svi pocnemo da bezimo i svi su brzi od mene ne mogu da ih stignem i osecam da su mi teske noge. I cesto sanjam da letim. Mnogo se nerviram. Sta to sve treba da znaci?

to svi sanjaju... ne znači ništa...

Anksioznost je teška bolest, ali ovo što ti imaš nije toliko strašno...
 
da li cu ako se ikada izlecim imati nekih posledica zbog ovog preskakanja srca?

Neces!Ali moras da se rasteretis sto pre ! Otvori dusu imas prijatelja ,roditelja nkog kome mozes da se poveris rastereti se,nisi ubio coveka,valjda? Ovde potrazi Bru zli ja on je dobar za takve probleme. u svakom slucaju pocni sto pre u resavanje problema nemoj da gubis vreme" psiholog otisao na odmor "ima drugih...
 
Hvala svima na odgovorima. Imam jos jedan problem igraju mi zivci po celom telu, neki put u stomaku neki put u ruci, nekad u nozi. takodje tesko mi je da sedim mirno, moram stalno da tresem nogama ako razumete sta hocu da kazem. Na primer sedim mirno i osetim neku tezinu i cim pocnem da tresem nogom gore dole odmah mi je lakse. takodje imam neki put problem sa ubrzanim treptanjem oka. Pocnem da zmirkam svaki cas. Ne znam sta mi je i ne znam kako da se smirim.
 
Silver,
to ti je sve od anksioznosti, napetost, itd.

Pokusaj da se opustis bar nekako..znam da nije lako
i manje paznje obracaj na simptome, makar na sitnije.
(i ne slusaj ove sto kaze da je anksioznost teska bolest :roll:)
 
Druzio bih se rado ali imam socijalnu fobiju i stidljiv sam dosta. A nemam ortake za druzenje tako da vreme cesto provodim sam, novu godinu sam proveo sam kuci a vec nedelju dana sam u svojoj sobi sam zarobljen bolesnim mislima, strahovima i tripovima. Imam veliki problem na faxu zbog stidljivosti i ogroman problem kada treba da predajem neku prezentaciju. Ljudi obicno nemogu to da razumeju i reaguju u fazonu aaaa stidljivko. takodje imam napade besa kada mi dodje da polupam sve. Od srednje skole su mnoge stvari pocele. Mrzeo sam moje glupo odeljenje, par ljudi iz mog odeljenja su bili dobri ljudi i njih sam vole ovi ostali su bili stoke. U fazonu mafija, tuca, rulet ludilo. Sada na faxu je mnooogo bolje i opustenije ljudi su mnogo bolji i opusteniji. Imam takodje trip da kada neko ide ka meni ko mi ne izgleda prijateljski raspolozen da se tad osetim uznemireno i da se prolazeci pored njega spremam da primim udarac (kao da ce da me zvekne pesnicom iz cista mira) i tek kada on prodje ja osetim olaksanje. Ja licno mislim da meni nema leka jer ja nemam jedan problem koji treba da resim ja imam gomilu problema. Uz to nemam ni ortaka i nemam nikoga kome mogu da se poverim. Ne verujem nikome nista. Jedino sto me opusta je da pomazem drugima, uvek kad sam u situaciji da pomognem nekome ja pomognem, i tad se osecam mnogo dobro, tad osetim da sam ipak potreban nekome. Ja ovo sto sam ovde napisao nema sanse da kazem psihologu, ne mogu da se poverim nikome nema sanse, tesko mi je i sebi da priznam, izneo sam ovde jer me niko ne poznaje.
 
Jedino sto me opusta je da pomazem drugima, uvek kad sam u situaciji da pomognem nekome ja pomognem, i tad se osecam mnogo dobro, tad osetim da sam ipak potreban nekome.

odlicno.prijavi se u opstini/socijalnoj sluzbi kao volonter.mnogim ljudima je potrebna pomoc a nemaju je.ti bi im bio spas.ako si u bg,i beo zoo prima volontere.
ako nemas para da upises neki sport,da se izduvas,vozi bicikl,ili dzogiraj.
uvek postoji neko resenje,treba samo biti jak.

:sanke:
 
Potrebna pomoc i to brzo. Potrebno mi je nesto za smirenje i to sto pre, jutros kad sam ustao lupalo mi je malo srce, a sad se osecam lose, nervozam, ludim, ne znam sta mi je, a nista nije uzrok iz cista mira. Osecam strah i teskocu, ne znam sta da radim, postajem pomalo depresivam, suze samo sto mi ne krenu iz cista mira. Sta ako ovo nije samo anksioznost? Mozda sam lud, ne znam sta mi je.
 
Morao bi da se javis lekaru, na psihoterapiju i odgovarajucu terapiju psihofarmacima.
Anaksioznost i socijalna fobija nisu uopste retka pojava medju adolescentima. Ne secam se gde sam cula, 70% mladih prodje kroz anaksioznost.
Ovde je bru zli davao korisne savete na temi Panicni napadi. A znacilo bi ti da se sa nekim strucnim posavetujes, da prevazidjes te poteskoce sa samim sobom i ljudima.
Proci ce to svejedno vremenom, ali bi ti trebalo mnogo vise vremena, a sto bi gubio vreme i osecao se lose ako nema potrebe.
Pogotovu kad sve prodje, pa se osvrnes i shvatis da je sve vreme problem bio umisljen, da imas potencijala za mnogo vise, a da si se bez razloga godinama povlacio sa pozicija.
Dakle, kod lekara i cini ono sto te raduje i sto ti pomaze, pomazi drugima. To je odlicna stvar!
I slobodno psihiologu, ako ocenis da je pristupacan i korektan, sve reci. Oni su se naslusali i nacitali stvari koje mi ne mozemo ni da zamislimo, a ne da kazemo. z:) Samo nama to tako izgleda da je nas zivot nesto specijalno dramatican i ekskluzivan, a ustvari su oni to hiljadu puta i culi i videli, a mozda i prosli na svojoj kozi.
Zato se i kaze da svestenik i lekar nemaju lice, oni su sluzbena lica i tu nema suzdrzavanja. Tu je da ti pomogne. z:)
 
Druzio bih se rado ali imam socijalnu fobiju i stidljiv sam dosta. A nemam ortake za druzenje tako da vreme cesto provodim sam, novu godinu sam proveo sam kuci a vec nedelju dana sam u svojoj sobi sam zarobljen bolesnim mislima, strahovima i tripovima. Imam veliki problem na faxu zbog stidljivosti i ogroman problem kada treba da predajem neku prezentaciju. Ljudi obicno nemogu to da razumeju i reaguju u fazonu aaaa stidljivko. takodje imam napade besa kada mi dodje da polupam sve. Od srednje skole su mnoge stvari pocele. Mrzeo sam moje glupo odeljenje, par ljudi iz mog odeljenja su bili dobri ljudi i njih sam vole ovi ostali su bili stoke. U fazonu mafija, tuca, rulet ludilo. Sada na faxu je mnooogo bolje i opustenije ljudi su mnogo bolji i opusteniji. Imam takodje trip da kada neko ide ka meni ko mi ne izgleda prijateljski raspolozen da se tad osetim uznemireno i da se prolazeci pored njega spremam da primim udarac (kao da ce da me zvekne pesnicom iz cista mira) i tek kada on prodje ja osetim olaksanje. Ja licno mislim da meni nema leka jer ja nemam jedan problem koji treba da resim ja imam gomilu problema. Uz to nemam ni ortaka i nemam nikoga kome mogu da se poverim. Ne verujem nikome nista. Jedino sto me opusta je da pomazem drugima, uvek kad sam u situaciji da pomognem nekome ja pomognem, i tad se osecam mnogo dobro, tad osetim da sam ipak potreban nekome. Ja ovo sto sam ovde napisao nema sanse da kazem psihologu, ne mogu da se poverim nikome nema sanse, tesko mi je i sebi da priznam, izneo sam ovde jer me niko ne poznaje.


Eto, dosta Vas kuka kako je lsoe na forumu resavati probleme dok se ne dodje do prvog strucnjaka van foruma, a vidite kako neko moze da razmislja! Bas zato ja guram ovaj forum-terapija trip jer su ljudi opusteni i mogu ama bas sve reci jer znaju da niko nikog ne zna !
 
Potrebna pomoc i to brzo. Potrebno mi je nesto za smirenje i to sto pre, jutros kad sam ustao lupalo mi je malo srce, a sad se osecam lose, nervozam, ludim, ne znam sta mi je, a nista nije uzrok iz cista mira. Osecam strah i teskocu, ne znam sta da radim, postajem pomalo depresivam, suze samo sto mi ne krenu iz cista mira. Sta ako ovo nije samo anksioznost? Mozda sam lud, ne znam sta mi je.

Pokusaj kod Brua na pp. Otvori dusu!
 
Potrebna pomoc i to brzo. Potrebno mi je nesto za smirenje i to sto pre, jutros kad sam ustao lupalo mi je malo srce, a sad se osecam lose, nervozam, ludim, ne znam sta mi je, a nista nije uzrok iz cista mira. Osecam strah i teskocu, ne znam sta da radim, postajem pomalo depresivam, suze samo sto mi ne krenu iz cista mira. Sta ako ovo nije samo anksioznost? Mozda sam lud, ne znam sta mi je.

sve ti je to anksioznost..
nije iz cista mira vec je to sto i sam znas.

Ako ti se psiholog ne vrati uskoro - potrazi drugog.
 
Potrebna pomoc i to brzo. Potrebno mi je nesto za smirenje i to sto pre, jutros kad sam ustao lupalo mi je malo srce, a sad se osecam lose, nervozam, ludim, ne znam sta mi je, a nista nije uzrok iz cista mira. Osecam strah i teskocu, ne znam sta da radim, postajem pomalo depresivam, suze samo sto mi ne krenu iz cista mira. Sta ako ovo nije samo anksioznost? Mozda sam lud, ne znam sta mi je.

Hajde slusaj ovako.....

Prvo, nisi lud, da si lud to bi se strucno reklo prsihotican.... A ti si samo neurotican.....Mozda ova rec zastrasujuce i ruzno zvuci (wow "neurotican", sta znaci to, da mu fali 10 dasaka u glavi, ili da mozda ocekujemo od njega da ce svakog trenutka zaklati `15 ljudi motornom testerom? ) ali ovo nije bolest vec poremecaj..... Neuroticni poremecaj.... Fobicni poremecaj, iracionalan strah....

Znaci nema veze nikakve sa ludoscu, cak i ako ti se javi depersonalizacija i derealizacija - kada se zbunis pa mislis da ti nii ti, da je svet oko tebe lazan, da ti nekako cudno izgleda okolina itd....To su sve produkti pojacane anksioznosti i nemoj da se plasis da "ludis" i da se plasis da gubis kontrolu, jer se to nece desiti. Upravo, bas zato sto se neko plasi da se to ne desi, sam sebi pojacava osnovni iracionalni strah i srepnju, pa se zato stanje i pogorsava i ulazi se u zacaran krug, i zato ne moze ni pojedinac sam sebi da pomogne, niti prijatelji prijateljskim savetima tipa "ma ne tripuj se, ma iskuliraj, ma teraj brigu na veselje, ma hajdemo do diskoteke da se napijemo i jurimo devojke i sl" .

To kod tebe duze traje, i sto je jos gore veoma brzo se razvija i siri, a i ti puno doprinosis tome.

Eto kazes da nisi depresivan, i da si srecan, ali ja te uveravam, da uskoro i to neces biti, jer anksiozni poremecaj + neka fobijica + izbegavajuci naicn zivota + otudjenje iz socijalnog zivota kao rezultat ima opste nezadovoljstvo koje non-stop traje i dovodi do depresije, kao sto vidis , ponekada ces osecati kao da su suze idu same a ne znas zbog cega..... Ili ces jednostavno osecati tugu a nista se lose nije desilo.

Sto se tice poremecaja kod tebe se moze primetiti sledece:
Prvo, imas slobodno lebdecu anksioznost - tj anksiozan si bez razloga, bez nekog objekta koji izaziva anx. ili konkretne situacije, i to je najteze, jer ne znas tacno sta ti izaziva anksioznost (zatvoren prostor, autobus, mis, zmija, neki predmet i sl)
2) Ta anksioznost je uzimala maha i mesala se sa tvojom prirodnom stidljivoscu i ti si razvio socijalni anksiozni poremecaj - socijalnu anksioznost - vidis jos kada si otvorio temu kako da suzbijes tremu na faxu zbog prezentacije seminarskog, ja sam znao da imas neke simptome socijalne fobije i tada sam ti prvi put i rekao da obratis paznju an to da se ne bi razvijalo.

3) Kao sto je vecina lepo i primetila, imas i OKP - opsesivno kompulsivni poremecaj - to se ogleda u svim "ritualnim" radnjama koje moras da uradis , a ako odbijes da ih uradis osecas pojacanu anksioznost, a ako ih uradis, osecas olaksanje , mir, spokojstvo....do sledeceg slucaja. Bitno ej da znas zasto ti se to javlja, i zasto to radis..... Naime, to dibojes opsesivnu misao koja te tera na izvrsenje, na kompulsivno ponasanje....Ako prkosis toj misli, anksioznost se uvecava do prevelike mere kada ti jednostavno moras to nesto da uradis.... Kada uradis ritual, mislis da si se resio anksioznosti i da se to nece vise ponoviti, ali bas tako ti usvajas jedan neuroticni nacin reagovanja , i sledeci put opsesivna misao ce biti mnogo jaca, i anksioznost ce biti mnooogo veca ako ne izvrsis sledecu kompulsivnu radnju

Zasto se javljaju ove radnje? - Osobe “napadnute” opsesivnim mislima cesto razvijaju kompulsivne radnje kojima bi se odbranile od pomenutih opsesija http://www.danas.rs/dodaci/psihologija/opsesivnokompulsivni_poremecaj.62.html?news_id=218931 (procitaj za vise)

4) Tu je i socijalni anksiozni poremecaj - socijalna fobija.... To je ta neprijatnost kada si u drustvu, trema, stidljivost, svi mi to osecamo, ali kada se predje odredjena granica, kao i sve ostalo u zivotu, to vise nije "normalno", ali ne znaci da si lud, samo znaci da imas neku nezgodu , problem, i da to nesto ometa tvoje zivljenje i funkcionisanje, ne zivis punim plucima 100% nego otezano, kao kada uganes clanak, pa ne mzoes da potrcis...Mozes da hodas kao i svi ostali ali za razliku od njih ne mzoes da potrcis i uzivas u zivotu i npr rizikujes da trcis i stignes autobus za koji si zakasnio....

Znaci ovo kod tebe nije "ludost" , samo osiromasenje psihickog i drustvenog zivota.

E SAD TELESNE SENZACIJE:

Kao sto si uvideo, prilikom ovakvih psihickih stanja, javljaju se i neki fizicki simptomi...... Vecina ljudi ne zna sta izaziva sta...Da li psihicki simptomi fizicke, ili fizicki psihicke???
Da ti odmah kazem, da su tacni i jedan i drugi sud. Ali kod tebe je u pitanju psihicki => fizicki, tj psihicke nezgode izazivaju fizicke simptome.

VAZNO - Ne plasi se da ce ti nesto biti sa srcem..... Najgore sto ti se moze desiti je da dobijes panicni napad, to je za okolinu i strucnjake nista posebno, ali znaj da onaj ko to dozivljava oseca kao da ce da umre svakog trena i kako oseca jednu toliko ludu teskobu da na kraju zavrsi u hitnoj, gde se konstatuje na kraju da je zdrav ko dren. To je zato sto mu nista fizicki ne fali, ovo je sve posledica jer se neciji mozak prevario da je u zivotnoj opasnosti, i onda je alarmirao sve fizicke simptome koji su ukljuceni u instinkt prezivljavanja - ubrzano lupanej srca da bi se misici napunili krvlju i bolje radili, grcenje misica - priprema za beg ili za borbu prezivljavanja, mucina u zelucu - sva krv iz zeluca se vadi odatle i ide u misice, i hrana koju smo jeli ne moze da se vari vise, pa nam pripada muka...., pojacano disanje - kako bi bilo vise kiseonika u telu opet za beg ili borbu.

Osoba koja ne zna ovu pricu, i ne zna da je ovo bio mehanizam pra pra pra coveka da se odbrani od predatora ili pobegne sto pre, dozivljava kao umiranje ili kao da ce se nesto mnogo strasno i opasno desiti.

I ovde vazi pravilo - taj napad pocne kao mali, a pojaca se i zavrsi veoma strasno (psihicki ne fizicki) jer osoba svojim strahom uvecava napad...KAo i svojim mislima i recima - Jao sta mi je , jao mnogo mi lose, jaaaaaao gotooooov sam, aaaaaaaa jao sta je ovo, jao ovo je nesto najstrasnije i najteze, jao ko ce ovo da prezivi aaaaaaaaaaaaa.

Ako neko ovo radi, onda je "obr'o bostan" . Upravo je ovo sto se ne sme nikako raditi u takvoj situaciji.

Fizicke simptome ne mozes zaustaviti, kao sto ne mzoes ni disanje, ali ih mzoes usporiti, i mozes ove psihicke onemoguciti da se razvijaju i da divljaju.

PAzi sad, srce brzo lupa i kada trcis uz stepenice a i kada si anksiozan.....E sad prvi put se ne uplasis i srce brzo se smiri cim izadjes uz stepenice, ali u drugom slucaju se mnogo uplasis....Zasto? Pa zato sto tvoje misli dozvoljavaju srcu da lupa kada je to racionalno opravdano (penjes se uz stepenice, to si radio 100 puta i tu srce i treba da lupa) , a u drugom slucaju se nije to desavalo nikada, i sada je odjednom pocelo da lupa srce i kada ne treba, i kada si miran, i ti to dozivljavas kao nesto "nenormlano" kao nesto ludo, kao da je to znak da ces umreti ili da ti nesto zdravstveno fali.

Kljuc uspeha je da shvatis zasto se to desava (sada znas) i da prihvatis to kada se desi - a ne da negiras to, ne da potiskujes, i ne da zameras sebi; ne da trazis da to prestane, jer ako ga pozurujes, bice samo gore...Moras prihvatiti te telesne reakcije i malko ziveti sa njima i one ce se smanjivati, intenzitet ce biti manji i na kraju ce i same nestati a neces ni primetiti kada....

A mozes i psihijatrijske tablete da pijes , da ti one sve to vestacki rese za nedelju dana, ali kada prestanes da ih pijes vratice se to opet i bices na pocetku. Ok, u nekim slucajevima su neizbezni lekovi, kada je osoba u dosta teskom stanju, i kada nema vise energije i elana da se bori.... To su one situacije kao kada bi od coveka u invalidskim kolicima trazili da potrci.....Hoce on, iam volju ali je vec kasno i hteo ne hteo on to vise ne moze....


Slusaj, eto sada znas sta ti je, ako imas sve ovo, ne moras jos i depresiju da dobijes.... Kao sto vidis ovo su sve udruzeni poremecaji i mogu jedan drugog provocirati i izazivati..... Gde je anksioznost tu moze biti svasta iz te grupe poremecaja + naravno depresija.... Zato se npr i za lecenje panicnih napada i drugih poremecaja daju antidepresivi.....

Veoma slicni poremecaji koji izazivaju jedan drugi, zato su i lekovi veoma slicni za te poremecaje.

p.s. Pisacu jos, kada nahvatam vreme. Od tebe jedino ocekujem da budes malo duze na forumu, mi se ubijemo ovde pisuci, a onda neko ko je trazio pomoc, cim mu lakne doopetu ispari sa foruma i nikada vise ne dodje, ja mislim da je bar red da dodje i da kaze sve mi je super u zivotu, nemam vise nikakvu nezgodu , eto cisto to da kazem, pa da ostali vide da IMA NADE I DA JE NEKOM BILO BOLJE.

To mnogo znaci drugima
 
Za pocetak, dok ne dobijes pravu psihoterapiju ili pak lekove (ako se odlucis da odes kod psihijatra) , ono sto mozes da radis a da utice povoljno na tebe je :

1) Da ides na spavanje u 10 00pm, a ustajes oko 8-9am ! (d ane nabrajam zasto, zbog hormona, enzima itd, to je prirodno i zdravo)
2) Nema kafe alkohola i cigara. Sve to provocira anksioznost i depresiju, nervozu itd.
3) Kreni odmah na sport, na neki kardiovaskularni sport a moze i teretana + trcanje na traci. Idi svakog dana na trening, trening da traje ne duze od sat i 20 minuta, ali mora biti visoko intenzivan. Da bi trenirao moras imati volju i srecu, pa ce zato tvoje telo tokom i posle treninga luciti serotonin hormon srece, znaci isti efekat kao da si uzeo psihijatrijsku tabletu.

4) Radi na socijalnom zivotu. Pronadji stare br, prijatelja, okreni ih, pozovi na kafu, pozovi one koji su prijatni i pored kojih se osecas sigurno. Izvuci iz ormara neku garderobu u kojoj najbolje izgledas, doteraj se, namirisi, budi srecan, i takav izadji u grad i na vidjenje sa njima. Ove sve radnje su ti anti-depresivne i povecavaju samopostovanje sigurnost u sebe. Izadji na opustena mesta a ne na neka nabedjena, puna stresnis situacija, gde se svi nesto popreko gledaju, merkaju, tuku , i negde gde je vesela muzika.

5) Pronadji devojku sto pre. Bilo kakvu.....Samo da je zensko...Bukvalno to.... Ovde je njena funckija da znas da si nekom potreban i da je neko potreban tebi, da znas da si prihvacen od strane suprotnog pola i da si kao muskarac nekom potreban i ti mzoes da zadovoljis necije potrebe. Ovo je isto veoma vazno i jaca ti sigurnost u sopstvenu muskost sto je veoma pottrebno radi prevazilazenja stidljivosti tj soijalne fobije. Da li si provalio da su promiskuitetne devojke nisu uospte stidljive? Da mogu sve uraditi ? Zasto? Velika sigurnost u sebe koja se dobila saznanjem da je bila sa puno njih i onda je zakljucivanjem podsvesno rekla - ja vredim , ja sam potrebna mnogima, ja mogu zadooljiti prohteve mnogih. KAda je covek dugo sam, podsvesnim zakljucivanjem on donese sebi osecanje da je bezvredjan, da niej kao ostali, da mu nesto fali, i onda takva podloga je meka za depresiju i anksioznost.


Toliko za sada, a sto se tice tvog psihologa - ne dolazi on ko tebe kao policajac da te privodi pa mu neces sve rci nego nesto i precutati, nego ti ides kod njega. Koliko mu budes rekao, toliko ce moci da ti pomogne.

MORAS MU PRIZNATI SVE, I UPRAVO TO STO NIKADA NECES MU RECI, OBICNO JE TO ONO I NAJVAZNIJE I OBICNO SE OKO TOGA I DESIO KONFLIKT UNUTAR TEBE I TO JE BIO OKIDAC.
Dzabe da mu pricas sve ovo ostalo, to ili on zna, kao i ja, ili i nije tako bitno za pricu, nego je posledica samo....BITAN JE UZROK. TAJ KOJI BI TI DA PRECUTIS.

Znam da nije lako reci, ali to im je posao ! Posao je da znaju tvoje "najmracnije i najmorbidnije tajne, kojih se stidis ili su mnogo bolne.

Sta npr da si otisao kod urologa pa da ti nabija kateter kroz ................. Kod strucnjaka nema sakrivanja...I nije nsita sramota..... Oni su tu da nam pomognu i mi trazimo od njih pomoc.

Lakse je pretrpeti "sram" nego trpeti teskoce i probleme. A i to "sram" zapravo i nije sram nego si ti tako to zamislio u svojoj glavi - jos jedan pokazatelj da podhitno trebas sve da kazes svom terapeutu.
 
I jesam li ti rekao da otvoris temu na pdf psihologija u delu olaksajte svoje probleme a ne da otvaras na zdravlju temu po 100 put istu....Ja tamo cekao i gledao ali te nije bilo...Ovde slucajno naleteh.

I sta se desavalo od onog trenutka od kada si trebao da drzis prezentaciju na faxu do sada? Kako je to proslo, sta je bilo itd......Nije te bilo.....

Nemojd a pises samo kada "umires" nego pisi na svaka 2 dana, a ne samo kada prigusti....Tada je vec obicno kasno za bilo kakav savet expresni..... Postovi nisu anksioliticka pilula pa ce ti odmah strepnja i strah nestati za 15 min cim procitas post...nego je potreban duzi rad malo.
 

Back
Top