s.and.i
Primećen član
- Poruka
- 614
Pozdrav svima!
Ovo je moja prva poruka ovde, sasvim sam slucajno naletela na ovo mesto pokusavajuci da dokucim sta mi se zapravo sinoc dogodilo. Iscitala sam uglavnom sve teme ali nadam se da necete zameriti sto cu zapoceti ovu iako je slicnih vec bilo.
Ja sam literalno shvatila ovo "pre postavljanja obavezno procitati" tako da se unapred izvinjavam ako nekoga smorim duzinom posta, sve je to u cilju da bih evenutalno pomogla i ljudima koji se malo (i mnogo) vise razumeju u ovakve stvari da mi pomognu
Dakle, imam 29 godina, radim u jednoj privatnoj firmi kao sluzbenik call centra (radno vreme je po smenama, sinoc kada mi se izdesavalo to sto jeste je konkretno bila 3. u pitanju), jos uvek (nazalost) zivim sa mojima iako je u planu da decko sa kojim se zabavljam i ja pocnemo da zivimo zajedno.
Elem, 1997. godine sam dozivela saobracajnu nesrecu koja je bila poprilicno ozbiljna, srecom glava ostade na ramenima iz nekog razloga
. Nakon toga su se pojavili prvi simptomi anksioznosti i panicnih napada koji su se ogledali u tome npr. imala sam nevidjenu frku kada prelazim most (da li sam u GSP ili autu nije bilo bitno), ulasci u stanje depresije koji su se narocito odrazavali kada cujem da je neko od mojih poznanika/prijatelja preminuo. Vrhunac je bio kada mi je 2000. ili 2001. preminuo drug sa fakulteta... bio je 3 meseca mladji od mene, rak. Bila sam ubedjena da sam ja sledeca
Posto je stanje bilo neizdrzivo na kraju sam potrazila strucnu pomoc, isla kod psihijatra (prepisan mi je Rivotril 3 x po 1/4 tabletice, 4/4 ako osetim da je napad blizu). Moja terapija je trajala neke 2 godine i zaista sam pomislila da sam izlecena... Rivotril se i dalje nalazi u mojoj torbici, sigurnosti radi, medjutim zivot je postao opet OK. Pojedinacni napadi koje sam imala su po intenzitetu bili ni blizu onih sa pocetka price, naucila sam da se izborim sa njima i iskontrolisem ih cesto i bez pomoci leka.
Onda, pre nekih godinu i po dana sam imala jako stresnu situaciju u porodici nakon koje sam primetila da svaki put kada se iznerviram malo vise mene boli leva ruka, nekad pocne i da trne, medjutim kako se ja smirim tako bol prodje i sve je cini mi se u redu.
Medjutim, napadi nisu ucestali, cak sta vise do pre nekih 2 meseca ne pamtim kad sam poslednji put imala napad... onda negde pred Novu godinu sam primetila da ponovo upadam u stanje depresije. Naravno, prvo to nisam htela sebi da priznam, pomislila da je u pitanju stres, napetost oko praznika, znaci stereotipi koji idu uz docek NG, medjutim simptomi su mi bili jasno prepoznatljivi.. Pocela sam ponovo da pijem Rivotril i opet stanje se vratilo manje vise u normalu... podrska od strane decka i porodice nije izostala i verujem i da mi je to pomoglo dosta.
Ovo je sve uvod u pricu koja me je zapravo i "naterala" da napisem ovaj post... OK, moj posao je kancelarijski, smene su mi grozne (zaista mislim da jedino medicinski radnici imaju gore od nas u firmi) ali posao volim i zadovoljna sam... da nije tako sad bih vec sigurno trazila nesto drugo. Na moju zalost nemam previse vremena za fizicke aktivnosti tipa aerobika ili teretane, nekog fitnesa... jedina rekreacija mi je setnja i...
U prethodnih mesec dana se desavalo da konstantno imam temperaturu izmedju 37. - 37.6... osecam jako veliko umaranje pri samom hodanju, tromija sam nego inace a pri tom nisam dobila na kilazi, cak naprotiv smrsala sam 1 kg. Bila sam kod doktora opste prakse, ona mi je prvo prepisala Baktrim, nakon toga Penicilin (lekovi) ali temperatura je i dalje tu... ona iritirajuca, 37. Sinoc sam krenula na posao, prelazim potez od Zelenog V. do Trga gde treba da promenim prevoz stajem na stanicu i istog trenutka pocinjem da osecam srce koje toliko lupa da sam pomislila da ce da iskoci
ops: Takvo stanje se nastavilo i kad sam stigla na posao, naredna 3 sata... posle toga sam zvala Hitnu (btw. 5 minuta sam cekala da se neko javi, sta bi bilo da je nekome stvarno zivot zavisio od njih :? ) da pitam da li smem da popijem Rivotril kada su mi simptomi ti kakvi su. Rece osoba sa druge strane telefonske zice da smem i da obavezno sutra popricam sa psihijatrom...rece da je u pitanju tahikardija.
Sve ovo ne bih kucala da u porodici nemam istoriju srcanih bolesti (moja mama je srcani bolesnik, dijagnoza joj je postavljenja kad je bila otprilike u mojim godinama) pa me zanima misljenje svih vas ovde.... da li je bio jos jedan napad panike ili nesto drugo?
Moja rodjaka je medicinska sestra, cula sam se danas sa njom, kaze da i usled malokrvnosti moze da nastupi tahikardija... zaista nisam krvnu sliku kontrolisala dugo, to cu svakako uciniti medjutim kazem ne bih sve ovo kucala da su simptomi bili "uobicajeni"... ovako nesto mi se zaista nikada nije desilo. U toku dana se nisam nervirala pa da kazem da je mozda to bio triger, zvucace smesno mozda ali mi je cak palo na pamet da je mozda zbog klope
ops: (moj dragi i ja smo smazali par sati pre toga prvo onu veliku kesu Chipsyja a nakon toga Napolitanke) pa mi je cak palo na pamet da je mozda uzrok svemu bio i mix slano - slatko
ops: Lupam gluposti... nagadjam, zaista pokusavam da skapiram sta je...
Jos jednom se izvinjavam na duzini posta mozda nije bilo potrebe za OVOLIKIM detaljisanjem, al' sta cu, bese jace od mene
Hvala unapred na svim odgovorima!
s.and.i
Ovo je moja prva poruka ovde, sasvim sam slucajno naletela na ovo mesto pokusavajuci da dokucim sta mi se zapravo sinoc dogodilo. Iscitala sam uglavnom sve teme ali nadam se da necete zameriti sto cu zapoceti ovu iako je slicnih vec bilo.
Ja sam literalno shvatila ovo "pre postavljanja obavezno procitati" tako da se unapred izvinjavam ako nekoga smorim duzinom posta, sve je to u cilju da bih evenutalno pomogla i ljudima koji se malo (i mnogo) vise razumeju u ovakve stvari da mi pomognu

Dakle, imam 29 godina, radim u jednoj privatnoj firmi kao sluzbenik call centra (radno vreme je po smenama, sinoc kada mi se izdesavalo to sto jeste je konkretno bila 3. u pitanju), jos uvek (nazalost) zivim sa mojima iako je u planu da decko sa kojim se zabavljam i ja pocnemo da zivimo zajedno.
Elem, 1997. godine sam dozivela saobracajnu nesrecu koja je bila poprilicno ozbiljna, srecom glava ostade na ramenima iz nekog razloga


Posto je stanje bilo neizdrzivo na kraju sam potrazila strucnu pomoc, isla kod psihijatra (prepisan mi je Rivotril 3 x po 1/4 tabletice, 4/4 ako osetim da je napad blizu). Moja terapija je trajala neke 2 godine i zaista sam pomislila da sam izlecena... Rivotril se i dalje nalazi u mojoj torbici, sigurnosti radi, medjutim zivot je postao opet OK. Pojedinacni napadi koje sam imala su po intenzitetu bili ni blizu onih sa pocetka price, naucila sam da se izborim sa njima i iskontrolisem ih cesto i bez pomoci leka.
Onda, pre nekih godinu i po dana sam imala jako stresnu situaciju u porodici nakon koje sam primetila da svaki put kada se iznerviram malo vise mene boli leva ruka, nekad pocne i da trne, medjutim kako se ja smirim tako bol prodje i sve je cini mi se u redu.
Medjutim, napadi nisu ucestali, cak sta vise do pre nekih 2 meseca ne pamtim kad sam poslednji put imala napad... onda negde pred Novu godinu sam primetila da ponovo upadam u stanje depresije. Naravno, prvo to nisam htela sebi da priznam, pomislila da je u pitanju stres, napetost oko praznika, znaci stereotipi koji idu uz docek NG, medjutim simptomi su mi bili jasno prepoznatljivi.. Pocela sam ponovo da pijem Rivotril i opet stanje se vratilo manje vise u normalu... podrska od strane decka i porodice nije izostala i verujem i da mi je to pomoglo dosta.

Ovo je sve uvod u pricu koja me je zapravo i "naterala" da napisem ovaj post... OK, moj posao je kancelarijski, smene su mi grozne (zaista mislim da jedino medicinski radnici imaju gore od nas u firmi) ali posao volim i zadovoljna sam... da nije tako sad bih vec sigurno trazila nesto drugo. Na moju zalost nemam previse vremena za fizicke aktivnosti tipa aerobika ili teretane, nekog fitnesa... jedina rekreacija mi je setnja i...

U prethodnih mesec dana se desavalo da konstantno imam temperaturu izmedju 37. - 37.6... osecam jako veliko umaranje pri samom hodanju, tromija sam nego inace a pri tom nisam dobila na kilazi, cak naprotiv smrsala sam 1 kg. Bila sam kod doktora opste prakse, ona mi je prvo prepisala Baktrim, nakon toga Penicilin (lekovi) ali temperatura je i dalje tu... ona iritirajuca, 37. Sinoc sam krenula na posao, prelazim potez od Zelenog V. do Trga gde treba da promenim prevoz stajem na stanicu i istog trenutka pocinjem da osecam srce koje toliko lupa da sam pomislila da ce da iskoci

Sve ovo ne bih kucala da u porodici nemam istoriju srcanih bolesti (moja mama je srcani bolesnik, dijagnoza joj je postavljenja kad je bila otprilike u mojim godinama) pa me zanima misljenje svih vas ovde.... da li je bio jos jedan napad panike ili nesto drugo?
Moja rodjaka je medicinska sestra, cula sam se danas sa njom, kaze da i usled malokrvnosti moze da nastupi tahikardija... zaista nisam krvnu sliku kontrolisala dugo, to cu svakako uciniti medjutim kazem ne bih sve ovo kucala da su simptomi bili "uobicajeni"... ovako nesto mi se zaista nikada nije desilo. U toku dana se nisam nervirala pa da kazem da je mozda to bio triger, zvucace smesno mozda ali mi je cak palo na pamet da je mozda zbog klope


Jos jednom se izvinjavam na duzini posta mozda nije bilo potrebe za OVOLIKIM detaljisanjem, al' sta cu, bese jace od mene

Hvala unapred na svim odgovorima!
s.and.i