Stojkov Menidjer
Legenda
- Poruka
- 63.107
Ko je imao sreću da bude klinac zlatnih 80-ih pa još imao i sreću da poseduje bilo kućni tačunar bilo drugara sa kućnim računarom tog vremena - taj ima o čemu da priča.
Zbog aktuelne tehnologije "snimanje pozicije radi pokušavanja" nije bilo moguće dugo vremena a i išlo se brate junački i na obraz i na reč iznosili najbolje postignuti rezultati, koji bi gašenjem - nestali.
Bio je to period jako burnog razvoja koji je na površinu izbacio najbolje. Neki su ostali u nezasluženoj senci a neki su bili obasipani lovorikama, neki su imali i sreće a neki su pokušali...
Računari od 8 bita su krasili kasetofoni a ko je imao disk jedinicu taj je bio na konju. Prve diskete su bile ogromne sa kojih 160 do 320 Kilobajta. Za ono vreme - premija, ipak su to bili računari od 16, 32, 48, 64 ili 128Kb RAM-a.
Računari od 16 bita u startu imaju disk jedinicu manjeg formata (3" ili 3.5") ali većeg kapaciteta, jednostrane, dvostrane, veće gustine pa ko 720Kb ko 880Kb... Onih 1.44Mb su bile za vintage PC-je ali su dobro služile.
Naravno, ko je tada imao hard disk uz sistem taj je bio na konju - prosečno 20Mb ali sa paprenom cenom.
Posle "ratovanja" uz nedvosmisleno druženje izmedju vlasnika ZX48, C64, CPC64, MSX i Atari 400/800 vlasnika nastaje velika polarizacija.
Izlaze dva jaka 16bit računara sa zamršenom pričom - prvo Atari 520ST pa Amiga 500. Preskačemo period Atari 260ST i Amiga 1000 kao pilot projekte obe kuće. Koje kuće? Bog će ga znati!
Atari računar razvija bivše osoblje Commodore-a sa Džekom Tremijelom dok Amiga računar razvijaju odbegli inženjeri iz Atarija.
Prema postignutim tezultatima i filozofijama funkcionidanja Atari 520ST je zapravo naslednik C64 dok je Amiga 500 naslednik 8-bitnog Atarija 800.
Amiga 500 izlazi kasnije zbog sudskog spora oko čipova koje za oba sistema (Amiga i Atari) radi ista firma Amiga Corp.
Amiga 500 je zapravo trebalo da se zove Commodore 900 i da bude bazirana na čipu Z80000 ali je ubog svih pomenitih vrtloga dešavanja na kraku mikroprocesor za oba modela bio Motorola 68000.
Iako su koristili isti procesor Atari ST je clockovao Motorolu na 8Mhz a Amiga na 7.1Mhz.
Iako "sporiji" (zbog mapiranja memoroje i komunikacije sa ostalim čipovima) Amiga je radila primetno brže jer njen mikroprocesor - i nije imao šta da radi!
Sve su obavčjali ostali specijalizovani čipovi.
Lično, imao sam Amigu 500 ali sam želeo Atari ST jer mi je bio lepši na oko kao pojava a i odličan adut za ubedjivanje roditelja jer je bio daleko povoljniji pa još kad u priču ubaciš par komšija inženjera koji završavaju posao na njemu... A ko zna šta je bilo u glavama roditelja koji nisu odrastali uz takvu tehnologiju i obično imali otpor. Verovatno su odobrili Amigu da ne bude ono "nije inženjer pa neće znati da koristi ST"... Svašta je u igri... Na moju sreću jer dobih atraktivnije a da li i bolje i dan danas lebdi u vazduhu. To su bile dve jake mašine svog vremena, stoji da je Atari kaskao ali je bio daleko nadogradiviji.
Atari ST bi mogli, iz igračkog ugla, da predstavimo kao "mutavu Amigu, malo sporije animacije"
Amigu, iz profi ugla, bi mogli da predstavimo kao prejaku mašinu sa punim multitaskingom koja narodu služi za igrice jer je softver jeftiniji nego za konzole.
Pa sad ako razumete...
Sa obe mašine vi možete odštampati izveštaj ali koja će vam biti milija zavisi na šta ste fokusirani.
Pa opet iako nekompatibilni medju sobom, (isti mikroprocesor ali različiti čipsetovi, mapiranje RAM-a, OS i formati disk jedinica) postojala je mogućnost direktnog umrežavanja - primer Lotus Turbo Challenge 2
Kod Atarija postoji jedna začkoljica a to je da su modeli ST prvo bili bez disk jedinice. Mislilo se, kako Atarijeva istorija nalaže, da se funkcioniše preko kertridža. Medjutim brzo su uvideli da če to postati preskupa rabota pa su prvo pravili eksterne disk jefinice dok se nije počelo sa integrisanjem što je Amiga imala u startu. Zato su Atari računarima kasnije dodavane oznake STF (flopy) STFM (flopy and TV modulator), kod Amige se TV modulator dodatno ubacivao ali je išao uz računar pa od volje bilo na šta ćete je priključivati.
U zenitu Commodore nudi AGA čipset (SVGA na PC-ju) sa modelima 1200, 3000 i 4000 a Atari ne ostaje dužan sa STE, TT modelima. Bilo je i pokušaja obe kompanije da sve pretvore u igračku konzolu jer je tastatura kod gejmera bila najčistiji deo, medjutim bez uspeha - nintendo preuzima vodjstvo nad Sega sistemima zabave.
Danas ko hoće kućni računar kupuje PC (desktop/laptop) a ko hoće igrice Sony Playstation ili nintendo gde pa opet odlučuje "srce u junaka" poput Amiga i Atari rivalstva ko hoće jeftinije a ko hoće luksuz pa nek košta.
Oba sistema sa početka priče propadaju ne zbog konkutencije već zbog damodovoljnog menadžmenta koji nije bio svestan čime se bavi u datom momentu.
Bankrot je tako logična stvar iako su imali višemičionske prodaje. Amiga skoro 5M a Atari preko 2.1M
Pentium II polako uvodi nove standarde a Pentium IV ih definiše. Kućni solo računari nestaju.
A za sve one koji bi da se podmlade, posle prošlogodišnjih C64 mini i C64 konzola (kod druge je tastatura funkcionalna kome treba) izlazi kopija Amiga sistema.
Amiga Mini
U sebi sadrži podršku za A500 (v1.3), A600 (v2.0) i A1200 (v3.1) tako da poput C64 retro konzole ubacite USB flash sa nasnimljenim igricama sa interneta.
Naravno, igrice koje zahtevaju tastaturu se mogu igrati ali dodavanjem klasične USB tastature.
Interesovanje za Amiga konzolom ali u punom formatu tj sa funkcionalnom tastaturom radi punog osećaja je preveliko.
Cena je 18.000 din, nešto viša od C64 konzole, ali... hehe... šta se dobija...
A opet, pravi Amigista koji odlično pamti ROM verzije i čipsetove modela, zna da ispodešava Amiga Emulator za PC (WinUAE ili UAE pod Linuxom) i da uživa...
Zbog aktuelne tehnologije "snimanje pozicije radi pokušavanja" nije bilo moguće dugo vremena a i išlo se brate junački i na obraz i na reč iznosili najbolje postignuti rezultati, koji bi gašenjem - nestali.
Bio je to period jako burnog razvoja koji je na površinu izbacio najbolje. Neki su ostali u nezasluženoj senci a neki su bili obasipani lovorikama, neki su imali i sreće a neki su pokušali...
Računari od 8 bita su krasili kasetofoni a ko je imao disk jedinicu taj je bio na konju. Prve diskete su bile ogromne sa kojih 160 do 320 Kilobajta. Za ono vreme - premija, ipak su to bili računari od 16, 32, 48, 64 ili 128Kb RAM-a.
Računari od 16 bita u startu imaju disk jedinicu manjeg formata (3" ili 3.5") ali većeg kapaciteta, jednostrane, dvostrane, veće gustine pa ko 720Kb ko 880Kb... Onih 1.44Mb su bile za vintage PC-je ali su dobro služile.
Naravno, ko je tada imao hard disk uz sistem taj je bio na konju - prosečno 20Mb ali sa paprenom cenom.
Posle "ratovanja" uz nedvosmisleno druženje izmedju vlasnika ZX48, C64, CPC64, MSX i Atari 400/800 vlasnika nastaje velika polarizacija.
Izlaze dva jaka 16bit računara sa zamršenom pričom - prvo Atari 520ST pa Amiga 500. Preskačemo period Atari 260ST i Amiga 1000 kao pilot projekte obe kuće. Koje kuće? Bog će ga znati!
Atari računar razvija bivše osoblje Commodore-a sa Džekom Tremijelom dok Amiga računar razvijaju odbegli inženjeri iz Atarija.
Prema postignutim tezultatima i filozofijama funkcionidanja Atari 520ST je zapravo naslednik C64 dok je Amiga 500 naslednik 8-bitnog Atarija 800.
Amiga 500 izlazi kasnije zbog sudskog spora oko čipova koje za oba sistema (Amiga i Atari) radi ista firma Amiga Corp.
Amiga 500 je zapravo trebalo da se zove Commodore 900 i da bude bazirana na čipu Z80000 ali je ubog svih pomenitih vrtloga dešavanja na kraku mikroprocesor za oba modela bio Motorola 68000.
Iako su koristili isti procesor Atari ST je clockovao Motorolu na 8Mhz a Amiga na 7.1Mhz.
Iako "sporiji" (zbog mapiranja memoroje i komunikacije sa ostalim čipovima) Amiga je radila primetno brže jer njen mikroprocesor - i nije imao šta da radi!
Sve su obavčjali ostali specijalizovani čipovi.
Lično, imao sam Amigu 500 ali sam želeo Atari ST jer mi je bio lepši na oko kao pojava a i odličan adut za ubedjivanje roditelja jer je bio daleko povoljniji pa još kad u priču ubaciš par komšija inženjera koji završavaju posao na njemu... A ko zna šta je bilo u glavama roditelja koji nisu odrastali uz takvu tehnologiju i obično imali otpor. Verovatno su odobrili Amigu da ne bude ono "nije inženjer pa neće znati da koristi ST"... Svašta je u igri... Na moju sreću jer dobih atraktivnije a da li i bolje i dan danas lebdi u vazduhu. To su bile dve jake mašine svog vremena, stoji da je Atari kaskao ali je bio daleko nadogradiviji.
Atari ST bi mogli, iz igračkog ugla, da predstavimo kao "mutavu Amigu, malo sporije animacije"
Amigu, iz profi ugla, bi mogli da predstavimo kao prejaku mašinu sa punim multitaskingom koja narodu služi za igrice jer je softver jeftiniji nego za konzole.
Pa sad ako razumete...
Sa obe mašine vi možete odštampati izveštaj ali koja će vam biti milija zavisi na šta ste fokusirani.
Pa opet iako nekompatibilni medju sobom, (isti mikroprocesor ali različiti čipsetovi, mapiranje RAM-a, OS i formati disk jedinica) postojala je mogućnost direktnog umrežavanja - primer Lotus Turbo Challenge 2
Kod Atarija postoji jedna začkoljica a to je da su modeli ST prvo bili bez disk jedinice. Mislilo se, kako Atarijeva istorija nalaže, da se funkcioniše preko kertridža. Medjutim brzo su uvideli da če to postati preskupa rabota pa su prvo pravili eksterne disk jefinice dok se nije počelo sa integrisanjem što je Amiga imala u startu. Zato su Atari računarima kasnije dodavane oznake STF (flopy) STFM (flopy and TV modulator), kod Amige se TV modulator dodatno ubacivao ali je išao uz računar pa od volje bilo na šta ćete je priključivati.
U zenitu Commodore nudi AGA čipset (SVGA na PC-ju) sa modelima 1200, 3000 i 4000 a Atari ne ostaje dužan sa STE, TT modelima. Bilo je i pokušaja obe kompanije da sve pretvore u igračku konzolu jer je tastatura kod gejmera bila najčistiji deo, medjutim bez uspeha - nintendo preuzima vodjstvo nad Sega sistemima zabave.
Danas ko hoće kućni računar kupuje PC (desktop/laptop) a ko hoće igrice Sony Playstation ili nintendo gde pa opet odlučuje "srce u junaka" poput Amiga i Atari rivalstva ko hoće jeftinije a ko hoće luksuz pa nek košta.
Oba sistema sa početka priče propadaju ne zbog konkutencije već zbog damodovoljnog menadžmenta koji nije bio svestan čime se bavi u datom momentu.
Bankrot je tako logična stvar iako su imali višemičionske prodaje. Amiga skoro 5M a Atari preko 2.1M
Pentium II polako uvodi nove standarde a Pentium IV ih definiše. Kućni solo računari nestaju.
A za sve one koji bi da se podmlade, posle prošlogodišnjih C64 mini i C64 konzola (kod druge je tastatura funkcionalna kome treba) izlazi kopija Amiga sistema.
Amiga Mini
U sebi sadrži podršku za A500 (v1.3), A600 (v2.0) i A1200 (v3.1) tako da poput C64 retro konzole ubacite USB flash sa nasnimljenim igricama sa interneta.
Naravno, igrice koje zahtevaju tastaturu se mogu igrati ali dodavanjem klasične USB tastature.
Interesovanje za Amiga konzolom ali u punom formatu tj sa funkcionalnom tastaturom radi punog osećaja je preveliko.
Cena je 18.000 din, nešto viša od C64 konzole, ali... hehe... šta se dobija...
A opet, pravi Amigista koji odlično pamti ROM verzije i čipsetove modela, zna da ispodešava Amiga Emulator za PC (WinUAE ili UAE pod Linuxom) i da uživa...