Aleksandar Kareljin: "Ja treniram toliko jako svakoga dana u svom životu, koliko vi nećete moći ni jednoga dana u vašem životu"...
Bio jednom u Sibiru jedan medved. Orgoman, ali dobroćudan. Nije bio ni beo niti mrki, bio je rvački medved i zvao se, u stvari, još uvek se zove, Aleksandar Kareljin.
Rođen je 1967. u Novosibirsku. Još kao mali, isticao se svojom korpulentnošću, ali i umećem u svim vrstama sporta.
Najubedljiviji i najuporniji bio je rvački trener, koji ga je privolio da se potpuno posveti njegovoj veštini. Kareljin je postajao sve teži i teži, ali neverovatno, nije uopšte gubio na težini. Konkurencija u školi i u okolnim mestima postajala je smešna. Polako, počeo je da prerasta grčko – rimsku konkurenciju u celoj Rusiji. Svima je bilo jasno da je došlo vreme da osvoji svet.
Spreman, gladan i žedan, došao je na Olimpijske Igre u Seul 1998. U superteškoj kategoriji (preko 130 kg) poigravao se sa protivnicima i stigao do najsjajnijeg odličija. Isto to je uradio i četiri godine nakon toga u Barseloni. Američki novinari su mu tada dodelili nadimak "Ruski eksperiment" aludirajući na to da verovatno koristi neka do tada neotkrivena nedozvoljena sredstva. Kareljin je odgovorio da, za razliku od njih, on trenira svakog dana, a ne lepi se za fotelju i vređa druge.
U Atlanti 1996, priča je već postajala monotona. Bez izgubljenog poena, dokopao se trećeg olimpijskog zlata. U rasponu od 1987. do 2000. nije izgubio ni jedan jedini meč, zvanični nezvanični, mali, veliki, kako god hoćete. U jedom rasponu od šest godina, protivnicima nije dopustio ni jedan poen! Koliko je to bilo surovo prema konkurentima, toliko je bilo neverovatno, jer takva serija nije bila zabeležena ne samo u rvanju, već u bilo kom drugom profesionalnom sportu.
Ta njegova serija je prekinuta u Sidneju 2000. Izgubio je finale od američkog momka Rulona Gardnera, koji je i sam priča za sebe. Preživeo je pad aviona, kada se proboo strelom, a uspeo je i da se smrzne na Stenovitim planinama toliko da izgubi palac na desnoj nozi. Poraz je primio dostojanstveno i sa osmehom, kako je to oduvek priličilo i ruskom medvedu, koji osim rezultatom, nikada nije ponižavao protivnika. I Gardnerove i Kareljinove, suze dva dobroćudna džina, ostaće slika za pamćenje sa Igara u Sidneju.
Aleksandar Kareljin je sada profesor fizičkog vaspitanja u rodnom Novosibirsku. Ima dva sina i ćerku, a aktivni član je jedne proevropske političke partije. Iza sebe je ostavio pomenute medalje, a i takozvano "Kareljinovo bacanje", koje možete videti kako izgleda na ovoj slici. Na parteru je bio veliki takmičar, ali i veliki čovek i sportista. Svideo se on amerikancima ili ne, bio on "eksperiment" ili ne, on je rvanje izveo na pravi put i proslavio ga u isto vreme
E to je sportista...