Američko-Osmanski rat od 1801 do 1804 godine.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Srboskizborim

Veoma poznat
Poruka
10.581
Mnogi ne znaju da je od 1801. pa do 1804. godine vođen oružani rat između Sjedinjenih Američkih Država i Osmanskog carstva. Bio je to prvi američki rat izvan granica kada su Amerikanci odbili plaćati porez (džiziju) osmanskom valiji ili namjesniku Jusuf-paši Karamanliju za ulazak američke flote u Mediteran, što je naljutilo Jusuf-pašu, pa je naredio da se razbije jarbol sa američkom zastavom u američkoj ambasadi u Tripoliju i da se protjera američki ambasador.

Nakon toga američki predsjednik Jefferson poslao je američku flotu da disciplinira namjesnika Tripolija, Jusuf-pašu Karamanalija i da mu održi lekciju zbog vrijeđanja i ponižavanja Amerike.

Tako je započeo pomorski rat između Amerike i Osmanskog carstva koji je ubrzo završio potpunim porazom Amerike. Naime, američka flota bila je opkoljena i Osmanlije su zarobili najveći američki vojni brod ”Filadelfija”, tako da se osmanskim pomorcima predalo više od 300 američkih pomoraca na brodu.

A kada Amerika nije uspjela vratiti ratni brod, poslala je svoje špijune da ga spale. No, i pored pretrpljenog poraza Amerikanci se nisu predavali, već su pribjegli pokušaju pravljenja razdora između namjesnika Tripolija Jusuf-paše i njegovog rođenog brata Ahmet-paše Karamanlija u Egiptu. Amerikanci su pokušali da podmite Ahmed-pašu novcem i ljepoticama koje su poveli sa sobom iz Amerike kako bi ga ubijedili, ako im bude saveznik protiv valije Tripolija, da će mu oni pomoći da preuzme vlast nad Tripolijem umjesto njegovog brata Jusuf-paše.

Amerikanci su opremili veliku vojsku kako bi osvojili grad Dernu (istočna Libija) i kako bi se osvetili Osmanlijama za prvi poraz. Međutim, namjesnik Jusuf-paša je spremno dočekao Amerikance sa jedinicama iz Magriba, Alžira, Tunisa i mnogobrojnim Osmanlijama. Bitka je završena strašnim porazom američke vojske, tako da je u jednom danu ubijeno 1.800 američkih vojnika, 700 je zarobljeno, a ostatak vojske je opkoljen.

Taj poraz doveo je do toga da je Amerika morala potpisati ponižavajući sporazum sa namjesnicima Tripolija, Tunisa, Alžira i Maroka. Naime, Amerika je morala platiti odštetu za svakog ubijenog muslimanskog vojnika, zatim je morala platiti duplo veću džiziju od one koja joj je prvi put bila određena i morala se izvinuti spomenutim muslimanskim zemljama koje su bile u sastavu Osmanskog carstva.


Neki link o ratu

https://hrvwiki.net/wiki/Yusuf_Karamanli
 
Poslednja izmena:
nije važno po kojoj osnovi. Amerikanci su mogli jednostavno to da odbiju a Turci sigurno ne bi išli do Amerike da se sa njima biju. Doduše, sad kad se pomislim da su Turci držali zarobljene amere, moguće da su ih i sa time inspirisali.
Međutim, namjesnik Jusuf-paša je spremno dočekao Amerikance sa jedinicama iz Magriba, Alžira, Tunisa i mnogobrojnim Osmanlijama. Bitka je završena strašnim porazom američke vojske, tako da je u jednom danu ubijeno 1.800 američkih vojnika, 700 je zarobljeno, a ostatak vojske je opkoljen.
 
nije važno po kojoj osnovi. Amerikanci su mogli jednostavno to da odbiju a Turci sigurno ne bi išli do Amerike da se sa njima biju. Doduše, sad kad se pomislim da su Turci držali zarobljene amere, moguće da su ih i sa time inspirisali.

Cela američka vojska u Sredozemlju je bila opkoljena i pretilo im je uništenje. To ti ga dođe nešto ko danas "6 flota"?
 
Ne bih lenj te pogledah šta ima na ionternetu povodom ovoga. Evo šta sam našao

Prvi berberski rat (1801. - 1805.) također poznat i pod nazivima Rat u Tripoliju ili Berberski obalni rat bio je prvi od dva oružana sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i sjeverozapadnih afričkih Muslimanskih država u to vrijeme poznatih pod nazivom Berberske države. Te su se države sastojale od Osmanskih provincija Tripolija, Alžira i Tunisa koje su uživale veliku autonomiju kao i od nezavisnog marokanskog Sultanata.[1] Uzrok rata bile su visoke novčane potražnje Berberskih država od SAD-a što je tadašnji Predsjednik SAD-a Thomas Jefferson odbijao plaćati kao i učestali napadi na američke brodove i porobljavanje posada uz potražnju visokih otkupnina. Bio je to prvi rat kojeg su SAD vodile na stranom tlu i morima.
 
Ne bih lenj te pogledah šta ima na ionternetu povodom ovoga. Evo šta sam našao

Prvi berberski rat (1801. - 1805.) također poznat i pod nazivima Rat u Tripoliju ili Berberski obalni rat bio je prvi od dva oružana sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i sjeverozapadnih afričkih Muslimanskih država u to vrijeme poznatih pod nazivom Berberske države. Te su se države sastojale od Osmanskih provincija Tripolija, Alžira i Tunisa koje su uživale veliku autonomiju kao i od nezavisnog marokanskog Sultanata.[1] Uzrok rata bile su visoke novčane potražnje Berberskih država od SAD-a što je tadašnji Predsjednik SAD-a Thomas Jefferson odbijao plaćati kao i učestali napadi na američke brodove i porobljavanje posada uz potražnju visokih otkupnina. Bio je to prvi rat kojeg su SAD vodile na stranom tlu i morima.

Bez obzira na uzrok to je bio prvi američki rat izvan teritorija Amerike i uzrok kasnije izolacionističke politike.
 
Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u Tripoli i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao mirovni sporazum kojim je proglašeno primirje 10. lipnja 1805. godine. Drugi članak navedenog

Paša iz Tripolija će američkoj eskadrili koja se sada nalazi izvan Tripolija dati sve zarobljene Amerikance; svi oni koji se nalaze u američkom zarobljeništvu, a pripadaju Paši biti će njemu isporučeni; broj Amerikanaca koji se nalaze u zarobljeništvu Paše iz Tripolija je otprilike tristo ljudi; broj Pašinih ljudi u zarobljeništvu kod Amerikanaca je otprilike stotinu ljudi; Paša iz Tripolija će od SAD-a dobiti sumu od šezdeset tisuća dolara kao naplatu za razliku u broju ovdje spomenutih zarobljenika.[33]

Uz pristanak na plaćanje otkupnine u iznosu od 60 tisuća dolara za američke zarobljenike, Jeffersonova administracija povukla je jasnu crtu u različitom tumačenju plaćanja danka od plaćanja otkupnine. U to vrijeme neki su smatrali da je otkup mornara iz ropstva pravedna razmjena kojom će rat biti okončan. Međutim, William Eaton ostao je ogorčen do kraja svog života zbog sporazuma smatrajući da je njegov napor tijekom ratovanja u potpunosti rasut od strane diplomata Tobiasa Leara. Eaton i ostali smatrali su da je osvajanje Derne trebalo biti iskorišteno kao alat za pregovaranje u oslobađanju svih američkih zatvorenika bez plaćanja otkupnine. Nadalje, Eaton je vjerovao da je čast SAD-a kompromitirana u trenutku kada je Vlada SAD-a napustila Hameta Karamanlija nakon što mu je obećala da će mu pomoći vratiti ga na prijestolje Tripolija. Na Eatonove prigovore uglavnom su se svi oglušivali pogotovo nakon što je pozornost preusmjerena na zategnute međunarodne odnose koji će u konačnici dovesti do povlačenja američke mornarice iz ovog područja 1807. godine, a što će kasnije rezultirati Anglo-američkim ratom 1812. godine.[34]
 
Bez obzira na uzrok to je bio prvi američki rat izvan teritorija Amerike i uzrok kasnije izolacionističke politike.
jeste, ali zaključci su različiti u zavisnosti ko iznosi podatke.

A ovo je epilog celog sukoba


Prvi berberski rat bio je koristan za reputaciju vojnog zapovjedništva i ratnog mehanizma SAD-a koji do tada nisu bili testirani. Taj rat također pokazao i da Amerika može ratovati daleko od svog teritorija te da američke snage imaju koheziju zajedničkog ratovanja kao Amerikanci, a ne odvojeno kao ljudi iz npr. Georgije ili New Yorka. Američka mornarica i Marinci postali su trajni dio američke Vlade i američke povijesti, a Decatur se vratio u SAD kao prvi post-revolucionarni ratni heroj.[35]

Međutim, problem berberskog piratstva nije bio u potpunosti riješen. Do 1807. godine Alžirci su ponovno započeli otimati američke brodove i njihovu posadu. Budući im je pozornost okupirao Anglo-američki rat, SAD nisu mogle odgovoriti na provokacije sve do 1815. godine kada se dogodio Drugi berberski rat tijekom kojeg su, zahvaljujući pomorskim pobjedama, komodori William Bainbridge i Stephen Decatur okončali sva plaćanja bilo kakvih danaka SAD-a bilo kome.[36]
 
jeste, ali zaključci su različiti u zavisnosti ko iznosi podatke.

A ovo je epilog celog sukoba


Prvi berberski rat bio je koristan za reputaciju vojnog zapovjedništva i ratnog mehanizma SAD-a koji do tada nisu bili testirani. Taj rat također pokazao i da Amerika može ratovati daleko od svog teritorija te da američke snage imaju koheziju zajedničkog ratovanja kao Amerikanci, a ne odvojeno kao ljudi iz npr. Georgije ili New Yorka. Američka mornarica i Marinci postali su trajni dio američke Vlade i američke povijesti, a Decatur se vratio u SAD kao prvi post-revolucionarni ratni heroj.[35]

Međutim, problem berberskog piratstva nije bio u potpunosti riješen. Do 1807. godine Alžirci su ponovno započeli otimati američke brodove i njihovu posadu. Budući im je pozornost okupirao Anglo-američki rat, SAD nisu mogle odgovoriti na provokacije sve do 1815. godine kada se dogodio Drugi berberski rat tijekom kojeg su, zahvaljujući pomorskim pobjedama, komodori William Bainbridge i Stephen Decatur okončali sva plaćanja bilo kakvih danaka SAD-a bilo kome.[36]

BEZ obzira na interpretaciju, činjenica je da su Amerikanci doživeli težak vojni poraz sa blizu 2000 ubijenih vojnika u jednoj bitci, 700 zarobljenih sa opkoljenom vojskom u Sredozemlju i da su bili prinuđeni da plaćaju 26 godina porez Osmanlijama. Naravno da neće sebi niko sramote danac kada su Amerikanci supersila.
 
1631829150770.png
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top